Do posljednjeg mjesta ispunjen atrij ‘Pod kestenom’

Drama “Gost” poslužila je kao predložak za scenarij francuskog filma “L’Invité” (2007.), u režiji Laurenta Bouhnika, dok je scenarij napisao sam autor David Pharao, a u domaćoj verziji u režiji Jasmina Novljakovića kazališna publika Grada Benkovca “Gosta” je vidjela u srednjovjekovnoj utvrdi kaštel Benkovića u sklopu Benkovačkog kulturnog ljeta. I kao uvijek do sada ljubitelji kazališne umjetnosti ispunili su do posljednjeg mjesta atrij „Pod kestenom” uživajući u glumačkom umijeću Matije Prskalo, Slavka Jurage, Vinka Štefanca i Zvonimira Munivrane, ali i bogatoj scenografiji Mladena Merzela, te kostimografiji Igora Dobranića.
Režiser Novljaković je vrlo pristojna osoba, pa je i njegov rad s glumcima uljuđen, što se vidi na predstavi (osim, ako se glumci ne otmu, na svoju štetu): od prve scene u kojoj susjed Alexandar (Vinko Štefanac) pomaže Colette (Matija Prskalo) srediti nevolju oko promočenog stropa, preko njegovog superiornog poznavanja svega što će im olakšati primanje važnoga gosta, zapravo poslodavca (Zvonimir Munivrana), do konačna debakla njegovih akcija i trijumfa Gerardovog (Slavko Juraga) ukusa, čime se i svidio primitivnom i učinkovitom poslodavcu. Dakako, tu je niz finih i pametnih elemenata kojima se grade odnosi među likovima, razotkrivaju njihove slabosti i iznad svega stvara gorčina po završetku cijelog zbivanja. Ispričati kraj komada bio bi jednostavno zločin ravan otkrivanju ubojice u napetom kriminalističkom romanu, jer, ako se i smijuljite za vrijeme predstave, smiješak će nestati pri naoko sretnom kraju. Vinko Štefanac može biti vrlo uvjerljiv u oblikovanju lika i nema dvojbe da je uložio dosta rada i rezultat nije izostao. Njegov Alaxander ima snagu malog mudrog gurua, čija je uvjerljivost ujedno njegova snaga. Colette, preplašena i pomalo ogorčena supruga nezaposlenog Gerarda, pokušava biti lojalna i njezina napetost upravo budi sućut. Matija Prskalo osmislila je svoju patnicu možda malo i prepatnički, no dojmljivo. Iako istinska žrtva stjecaja okolnosti, pa ipak neopravdano diktator u pravom muškaračkom stilu, Slavko Juraga kao Gerard mimikom iskazao je cijelu skalu osjećaja, od očaja do veselja, a ponašanjem Zvonimir Munivrana daje naznake beskrupuloznog i bahatog krvnika tuđih života, kao to već biva u svakodnevnom životu. Ukratko, isplatio se ljetnu sparnu i vruću večer provesti s “Gostom”.