Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

“Strastvena” barokna djela i solistički nastup ruskog virtuoza

Autor: Ante Rogić

23.07.2010. 22:00
“Strastvena” barokna djela i solistički nastup ruskog virtuoza


Glazbene večeri u sv. Donatu dolaze još jednom u crkvu Sv. Frane, a koncert će održati Vokalni ansambl Antiphonus, pod vodstvom Tomislava Fačinija, uz nastup violinista Dimitrija Sinkovskog.
Prošle je godine na Glazbenim večerima u sv. Donatu s djelom ansambla Il Giardino Armonico, a pod nazivom Bizzarie armoniche, zajedno s Elenom Russo i Davideom Pozzijem, nastupio i njihov godt, ruski violinist Dimitrij Sinkovski.
Naime, to je violinist koji je tada ne baš prepunu crkvu sv. Donata oborio s nogu. Svirao je na tri različite violine ugođene u tercama, kvartama i kvintama.
Njegove izvedbe Biberovih Sonata di Rosario bivšeg su umjetničkog ravnatelja Tomislava Fačinija oduševile i potakle da iste godine s njime nastavi suradnju. Plodove te suradnje slušat ćemo večeras u crkvi sv. Frane. Na programu su “strastvena” barokna glazbena djela madrigali Gesualda, Allegrija i Monteverdija koji će se fino ispreplesti sa solističkom svirkom virtuoznog Dimitrija Sinkovskog (Bach, Biber).
Povodom 50. Glazbenih večeri u sv. Donatu maestro Tomislav Fačni kazao je:
Pedeset godina je vrijeme koje je veće od mene. Ipak, dokučivo je, mogu ga pojmiti lakše nego, recimo, dvije milijarde svjetlosnih godina ili proračun od trideset i osam milijuna kuna. To je razdoblje u kojemu bi čovjek, koji od sebe nešto očekuje, već suvereno žnjeo plodove svojih stremljenja. A festival (ako je muškog roda, onda valjda u svojim najboljim godinama), bio bi već sigurno utvrđen na čvrstim položajima kamo su ga smjestile generacije skupina ljudi, pažljivo promišljajući, trseći se i brižno njegujući taj krhki kulturni hortus, osjetljiv na korov i nemušto obrađivanje. Plod toga vrta nalik je agavi što eksplodira tek jednom u stotinu godina, ali zato ostavlja iz daleka vidljiv putokaz prema našoj pravoj domovini.
Želim, jako, svima nama da budemo dostojni svoje povijesti. Umjetnost je sjeme s drugoga svijeta, nepredvidljivo i darežljivo, ugnijezdit će se u malom ograđenom vrtu, a žile će mu kamen oplesti i neće ga razvaliti, nego držati na okupu, i nas s njime, da ne utonemo u glib. Glib koji se otvara i tamo gdje je do jučer bila čvrsta podloga.
Baš su nam zato Glazbene večeri isto takva ljuta potreba danas, kao što su prije 50 godina bile onima koji su trebali i htjeli Muzičke večeri – svako vrijeme melem za svoje rane, u ovoj našoj vječnoj tranziciji.
Od srca želim Glazbenim večerima, uvijek, ljude koji će sanjati, koji će raditi, koji će slušati i od toga živjeti.