Lovrin: Kupac je znao što kupuje!, Ninčević: Klauzula za služnost nije bila u natječaju!

 Ana Lovrin, nekadašnja ministrica pravosuđa, gradonačelnica Zadra i pravna savjetnica gradonačelnika Božidara Kalmete i Mirjana Zubčić, pročelnica ureda gradonačelnika te građevinski poduzetnik Mladen Ninčević jučer su na Trgovačkom sudu u Zadru iskazivali u postupku "teškom" nešto manje od 154 milijuna kuna, odnosno oko 20 milijuna eura. Taj iznos tužbom od Grada Zadra potražuje tvrtka Centar projekt, čiji je direktor i osoba ovlaštena za zastupanje upravo Ninčević zbog neispunjenih obveza iz ugovora o kupoprodaji građevinskog zemljišta za izgradnju hotela Hilton s četiri plus zvjezdice na lokaciji Polačišće na Relji sklopljenog još 2008. godine. Centar projekt traži tužbom traži raskid ugovora i povrat iznosa od 3.911.580 eura za zemljište na javnom natječaju Grada, kao i naknadu štete u iznosu od 123.841,181 kune za koju smatraju da su posljedično, zbog nemogućnosti realizacije projekta, imali.
Potražuje 154 milijuna kuna
Lovrin je uvodno kazala kako je bila pravna savjetnica gradonačelniku Kalmeti od srpnja 2013. do veljače 2015. godine te da je nazočila pregovorima vezanima uz ugovor koji je predmet tužbe u tom periodu.
– Grad je ispunio sve svoje ugovorne obaveze, a ostala je obaveza kupca za izradu UPU-a kojim bi bio uređen jedan prostor za koji bi se sklopio ugovor o služnosti. Poznato mi je da je kupac bio u sporu sa stanarima zgrade na Polačišću koji su taj prostor koristili godinama kao parkiralište, a ponekad su predstavnici tih stanara i njihov odvjetnik nazočili tim sastancima i pregovorima. Do mog odlaska Centar projekt nije ispunio tu obavezu iz ugovora, rekla je Lovrin dodajući kako su stranke u postupku na koje se odnosila klauzula za spomenuta parkirna mjesta bili Centar projekt i Grad, no da se ugovor o služnosti odnosio na parkirna mjesta prvenstveno za potrebe stanara zgrade s 50 stambenih jedinica.
– Kupac je znao što je kupio, kazala je Lovrin, nakon čega je Ninčevićev odvjetnik zatražio da pojasni što pod time podrazumijeva, pa je dodala kako se iz osnovnog kupoprodajnog ugovora jasno vidi koje su ugovorne obveze prodavatelja, koje kupca i što je na tom zemljištu, kao i sve ostale činjenice. Dodala je da je za posjedovne sudske postupke kupca sa stanarima zgrade saznala 2014. godine, a na upit Ninčevićeva odvjetnika je li u prodajnom natječaju odmah bila ta klauzula ugovora o služnosti, kazala je kako se ne sjeća.
Hotel sa 17 etaža
Slično je svjedočila i Zubčić kojoj je, kako je kazala, kroz ruke prolazilo sve ono što je išlo gradonačelniku na potpis.
– Bila sam involvirana od samog natječaja, pa do potpisivanja kupoprodajnog ugovora i pregovora s kupcem i stanarima. Grad je u tim pregovorima sudjelovao kako bi pomogao jednoj i drugoj strani da to što prije i na obostrano zadovoljstvo riješe. Kupac je trebao ponuditi opcije za zaključivanje ugovora o služnosti, kazala je Zubčić te je na pitanje Ninčevićeva odvjetnika odgovorila da joj je, kao i svim građanima Zadra, poznato da se na predmetnoj nekretnini ništa nije izgradilo, već da se samo jedan dio koristi za parkiranje. I ona je kazala kako se ne sjeća je li klauzula o obavezi sklapanja ugovora o služnosti za jedan dio nekretnine bila u natječaju. Suprotno iskazima Lovrin i Zubčić, Ninčević je u svom iskazu iznio kako u natječaju nije bilo klauzule za služnost te je ispričao kako je sve krenulo i što je na koncu dovelo do predmetnog postupka. Ispričao je da je on bio direktor i osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke Belafuža kasnije preimenovane u Centar projekt, koja je odlučila javiti se na natječaj za kupnju zemljišta na Relji s namjerom da tamo izgrade kongresni hotel s četiri plus zvjezdice i ukupno 17 etaža.
– Nakon što smo na natječaju izabrani kao najbolji ponuđač i krenuli u realizaciju kupnje, primijetili smo da je u ugovoru klauzula o služnosti koje nije bilo na natječaju, ali smo unutar tvrtke u razgovoru došli do zaključka da nam je to financijski isplativo jer se Grad obavezao platiti nam za to tržišnu vrijednost, pa smo ugovor potpisali i isplatili traženi iznos u cijelosti. Smatrali smo, pošto se radi o javnom prostoru, da će tu i naši kupci moći parkirati po modelu tko prvi stigne, a napominjem kako nije bilo definirano gdje bi se ta parkirna mjesta za javnu uporabu nalazila.
Razvukla se izmjena GUP-a
Kao problem Ninčević je iznio izradu UPU-a koju su naručili od tvrtke Gin company, stoga što prema planu višeg reda, Generalnom urbanističkom planu, u tom dijelu grada nije bila moguća gradnja hotela kakav su njegovi poslovni partneri željeli izgraditi. Dodao je kako je GUP promijenjen, no da je problem za investitore bio taj što je za to bilo potrebno tri, četiri godine. Spomenuo je i kako su tek tada krenuli u pribavljanje građevinske dozvole te da su bili u obavezi osigurati i provođenje arheoloških istraživanja što, kako je kazao, i jesu u jednom dijelu, no u drugom nisu, zbog toga što su ih, istaknuo je, zaustavili stanari zgrade i zaprijetili tužbama za ometanje posjeda.
– To su i učinili i na koncu su dobili pravomoćnu presudu u svoju korist. Kad smo s Gradom potpisivali zapisnik o primoredaji nekretnine, stajala je zabilježba da nam se predaje sve osim tri objekta u kojima žive pojedinci i obitelj od kojih dvoje nelegalno, a jedna obitelj s ugovornom obavezom s Gradom. Gospođa Lovrin spomenula je da se u kupoprodajnom ugovoru vidjelo stanje, ali se ono nije vidjelo. Na terenu mi nismo kao kupci mogli vidjeti što je posrijedi i sve vezano uz klauzulu o služnosti. Zbog propusta Grada mi ni do danas nismo uspjeli doći u posjed cijele nekretnine koju smo kupili i to usprkos obećanju da će nam što je brže moguće omogućiti da budemo faktični, a ne samo zapisnički vlasnici, izjavio je Ninčević naglašavajući kako je Centar projekt pretrpio veliku štetu zbog svega što je naveo i što je bio razlog da planirani projekt nije bilo moguće realizirati.
Ispričao je i kako je posljedično na zahtjev vjerovnika koji su financirali projekt zemljište prodano u ovršnom postupku i to za manji iznos od onoga što je Centar projekt za njega platio, a kao veliku štetu naveo je izmaklu zaradu koja se mogla ostvariti da je sve išlo po planu i da je projekt okončan u neko razumno vrijeme. Što se pregovora sa stanarima tiče vezano uz klauzulu služnosti, Ninčeviće je kazao kako se Grad stavio u obranu stanara, pa da se u jednom trenutku govorilo o 50 umjesto prvotnih 20 parkirnih mjesta i postavljanju rampe na ulazu. Istaknuo je da je bila riječ o 1500 metara četvornih zemljišta, zbog čega je postala upitna i izgradivost. Ninčević je Gradu na teret stavio i kredit koji je podignut za kupnju nekretnine, a koji je u cijelosti trebao isplatiti do konca 2010.
Reprogrami kredita
Na primjedbu odvjetnika koji u ovom postupku zastupa Grad, Zrinka Zrilića, da je kredit trebalo isplatiti prije nego je projekt završen, Ninčević je upozorio kako je situacija kompleksna kad su u pitanju takvi veliki razvojni projekti te da je posljedično zbog početnih problema izvršen reprogram kredita i to nekoliko puta.
– Iz svega je jasno da je svojim skrivljenim ponašanjem Grad doveo kupca u poziciju da na koncu ostane i bez nekretnine i bez zarade, a uz to je imao ogromne troškove vezane uz projekt, dozvole i slično. Predlažemo da sud imenuje vještaka koji će to odraditi i izračunati koliku je štetu pretrpio kupac kako bi mu je Grad kao prodavatelj namirio, zaključno je kazao Ninčevićev odvjetnik, a odvjetnik Grada podsjetio je kako je kupac bez prisile, dragovoljno sudjelovao na natječaju i na koncu kupio predmetnu nekretninu i ušao u projekt preuzimajući ujedno i rizik koji sve te radnje nose. Dodao je kako je Grad ispunio sve svoje obaveze iz ugovora i bio maksimalno korektan prema kupcu.
Suđenje se nastavlja u listopadu, a do tada će sud pokušati pribaviti spise vezane uz predmet ove tužbe s Općinskog i Županijskog suda u Zadru te Županijskog suda u Varaždinu koji do jučer nisu bili dostavljeni.