Rončević: Za mene plivanje znači sigurnost i slobodu, ali nije svima tako

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Knjiga o nepravdi i diskriminaciji s kojima se žene diljem svijeta susreću
Autor: 
U knjizi je Anđela Rončević ispričala priču o dvadeset žena iz raznih krajeva svijeta koje zbog kulturnih, vjerskih ili nekih drugih razloga nisu naučile plivati. No, u knjizi je ostavila i svoj pečat kroz razne intimne i osobne priče o plivanju i svojoj obitelji
Vedran SITNICA
Anđela Rončević knjigu je i napisala i ilustrirala

I Will Swim, and My Daughter Will Swim Too, ili »Ja ću plivati, a i moja kći također«, knjiga je o plivanju, ali i knjiga o nepravdi i diskriminaciji s kojima se žene diljem svijeta susreću, knjiga o strahu, ali i hrabrosti. To je knjiga koja priča o ženama koje mogu naučiti plivati, ali im je netko rekao da ne bi smjele ili da ne mogu. O svemu tome progovorila je mlada Zadranka Anđela Rončević koja je u četvrtak u »Brlogu« predstavila svoju novu knjigu nastalu kao diplomski rad na Hochschule u Luzernu (Design & Kunst). Anđela je rođena 1994. u Zadru, otišla je iz Hrvatske s 18 godina prvo na United World College of the Adriatic u Italiju, zatim na College of the Atlantic u gradić Bar Habor u američkoj saveznoj državi Maine gdje je stekla prvostupničku diplomu Bachelor of Arts in Human Ecology s fokusom na vizualne umjetnosti i kazalište. Njen završni rad bila je ilustrirana knjiga »Smokve za Oliveru« koju je posvetila baki. Nakon Amerike odlazi u Švicarsku, točnije u Luzern gdje je studirala i prije samo nekoliko tjedana stekla titulu Master in Fine Arts. Diplomirala je na temu umjetnosti u javnom prostoru, a I Will Swim, and My Daughter Will Swim Too njen je diplomski rad koji je opet sama napisala i ilustrirala. U knjizi je ispričala priču o dvadeset žena iz raznih krajeva svijeta koje zbog kulturnih, vjerskih ili nekih drugih razloga nisu naučile plivati. No, u knjizi je ostavila i svoj pečat kroz razne intimne i osobne priče o plivanju i svojoj obitelji.

Na kupanje ponesi samo ručnik

- Prošlo ljeto bilo mi je prvo koje nisam provela doma u Hrvatskoj i prvi put nisam bila pokraj mora. To je bilo dosta zanimljivo, ali srećom, pored mjesta gdje živim je jezero pa sam onda opet imala mogućnosti plivati. Tada sam shvatila koliko mi je plivanje važno i kako ne mogu bez njega. Za mene je plivanje uvijek predstavljalo neku sigurnost, bezbrižnost i najbolji način zabave. Kad sam bila mala na plažu bih išla samo s ručnikom, a nekad i bez toga i za mene je to predstavljalo pravu slobodu, započela je Anđela s pričom što za nju znači plivanje. Nadodala je kako je plivanje zapravo nužno, vještina koju ljudi trebaju znati i kako bi preživjeli, a često ženama nije bilo moguće da steknu tu vještinu. Inspiraciju za knjigu crpila je iz svojih putovanja i života u drugim dijelovima svijeta gdje je upoznala različite ljude i različite kulture.
- Upoznala sam zaista mnogo ljudi iz različitih kultura i neke su mi prijateljice rekle kako njihove mame ne znaju plivati, tako sam došla na ideju da saznam zašto ne znaju plivati, a i plivanje mi je poslužilo da kroz tu prizmu saznam nešto više o drugim društvenim aspektima, a najviše o odnosima prema ženama. Svaku ženu sam upitala zna li njen partner, brat, rođak plivati. Gotovo su sve rekle da, svi muškarci u njihovom okruženju znaju plivati, neke su pričale da su dečki bježali s nastave na kupanje ili nisu morali obavljati kućanske poslove, dok cure nisu mogle imati takav oblik zabave. Mislim kako norme i tradicije puno više padaju na ramena žena, nego muškaraca, rekla je Anđela čija knjiga, osim povijesti plivanja koju je podrobno istražila, nosi i snažnu feminističku poruku.

 

***Više pročitajte u tiskanom izdanju Zadarskog lista!

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno