Nakon napornog rada neki uzimaju apaurine, a mi pjevamo i družimo se

Večer hrvatskog folklora je organizirao KUD Humski glas iz Neuma. Sudjelovala su četiri društva iz BiH, tri iz Hrvatske i jedno iz Srbije. Formirala su se kola različitih kombinacija, mješavina KUD-ova, nošnji, plesova i pjesme. Izmjenjivalo se kukulešće i linđo, ganga i bećarac, a sve popraćeno najrazličitijim instrumentima poput lijerice, citare i čak zvečki sa čizama.
Nekolicina nas je standardni obilazak Dubrovnika ipak odlučila začiniti dozom avanturizma, da ne bude to samo “ljenčarenje” uz kavu na Stradunu. Naime, ove godine Dubrovčani su obnovili staru žičaru koja vodi na brdo Srđ. Žičara je sagrađena još 1969. godine i bila je uništena tijekom Domovinskog rata. Do brda se može doći i Putem od srđa, ali s puno manje “srđa” se do brda dođe s novom žičarom.
Prošli vikend smo pratili KUD Branimir iz Benkovca na njihovom radno-paradnom putovanju u Neum, na Večer hrvatskog folklora i u kratki razgled Dubrovnika. Krenuli smo na putovanje očekujući da ćemo vidjeti kvalitetan hrvatski folklor i popiti kavicu na slavnom Stradunu, no dobili smo puno više od toga.
S obzirom da naša kulturna društva putuju svugdje na razne manifestacije, iz prve ruke smo se uvjerili što oni tamo rade. Kad su domaćini, gostoprimstvo i organizacija tako dobri, kao što su bili u Neumu, članovi naših društava se na svojim radnim putovanjima odlično zabavljaju. Zapravo, samo zasluženo ubiru plodove svog rada. Naime, KUD Branimir je samo u ovoj godini odradio skoro 60 nastupa, a vjerojatno isto toliko i proba.
S mladima i na kraj svijeta
– Puno radimo u svojim poljima i na radnim mjestima i zaslužujemo se nekad malo proveseliti. Nakon napornog posla, neki uzimaju apaurine, a mi pjevamo i družimo se, komentiraju oni dok se vozimo autobusom iz Zadra prema Nadinu i Benkovcu, gdje se ukrcavaju preostali članovi.
U Nadinu u autobus ulazi i već slavni vinar Šime Škaulj s bocom vina i bocom vode u rukama, da se ne ožedni po putu. On je, kažu drugi, “referent za piće”, a i značajan glas u muškom pjevanju.
U Benkovcu se ukrcava desetak tinejdžerki, pomladak KUD-a Branimir, njihovo veliko blago. Kako kaže Ksenija Čirjak, voditeljica KUD-a, s tim curama bi mogla i na kraj svijeta.
Uz lagano uzbuđenje što se bliži nastup, dolazimo u Neum. Brzinska proba na pozornici na neumskoj plaži i oblačenje narodnih nošnji – preobražaj članova KUD-a iz civila u repliku nekadašnjeg stanovnika našeg prostora.
Neum na prvi pogled izgleda kao grad – apartman. Prekrasno more i uvale pune hotela i apartmana koje se penju u zelenilo bregova. Samo koji trenutak duže i doživljavamo ga u potpunosti – između betonskih zidova i malog milijuna stepenica živi duša grada, a to su srdačni ljudi. Stanovništvo je preko devedeset posto hrvatsko pa im Večer hrvatskog folklora tim više znači. To potvrđuje Zlatko Glavinić, voditelj domaćinskog KUD-a “Humski glas” iz Neuma koji i organizira ovu manifestaciju.
– Poanta cijele naše priče je upoznavanje i druženje Hrvata, bez obzira na to gdje žive, razmjena pozitivne energije, most suradnje kroz pjesmu i ples. Nastupaju četiri društva iz Bosne i Hercegovine, tri iz Hrvatske i jedno iz Srbije, govori Zlatko dok se okuplja povorka KUD-ova.
Povorka kulturne raznolikosti
Malo su prigrizli i smočili grla koja su cijelo vrijeme bila zaposlena. Počela su se formirati kola različitih kombinacija, mješavina KUD-ova, nošnji, plesova i pjesme. Izmjenjivalo se kukulešće i linđo, ganga i bećarac, a sve popraćeno najrazličitijim instrumentima poput lijerice, citare i čak zvečki na čizmama momaka iz Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Vladimir Nazor iz Sombora u Vojvodini.
To je društvo osnovano još 1936. godine, a nakon što im se 1957. iz imena obrisao nacionalni predznak, tek 2001. ponovno imenu dodaju riječ “hrvatsko”.
– Nije lako djelovati s hrvatskim predznakom u Srbiji i čuvati hrvatski folklor i običaje, ali godinama se već ne damo, rekao je Bojan Jozić iz Sombora.
Nije lako bilo ni Hrvatima u Benkovcu, sve dok se u Domovinskom ratu nisu izborili za svoju samostalnost.
– Neki se dan-danas čude kad vide hrvatsku trobojnicu na našim nošnjama. Čude se da u Benkovcu djeluje hrvatsko kulturno-umjetničko društvo. I to je jedan od razloga što nas je naš domaćin Zlatko pozvao, nakon što je vidio naš nastup u Livnu, rekla je Ksenija Čirjak iz KUD-a Branimir.
Velika povorka bogate kulturne raznolikosti putem je izazvala odlične reakcije domaćih ljudi i turista čiji aparati nisu stali škljocati. Osim spomenutih, bio je tu još KUD Širokopoljac iz Širokog polja, Sinovi Velebita iz Novog Vinodolskog, KUD Kamešnica iz Višića, KUD Luke iz Višića i humoristi Vlado Omazić i Jakov Čeko.
Napokon je započeo program koji su otvorili domaćini. Njihov linđo je odmah zagrijao atmosferu na punoj neumskoj plaži.
Zlatko svira na lijerici i doskočicama diktira ritam plesa dok se izmjenjuju parovi. Uzvikuje nešto poput “Oće, oće, rod’lo je voće”… “Okreni je, ne žali je, iz tvog sela nije”…, a na kraju kaže “Dosta tebe, evo malo mene, izmiči, pomiči” pa s plesom započinje novi par.
KUD Humski glasovi iz Neuma i rad Zlatka Glavinića predloženi su pod zaštitu UNESCO-a.
Benkovčani oživjeli narodni humor
Izmjenjivali su se izvođači pa je došao red i na naše Benkovčane. Već je najava voditeljice programa Višnje Spajić razdragala publiku. Naime, navela je da je KUD u Papinskoj misiji i da su članovi kumovi dvoje siročadi u Ruandi kojima omogućuju školovanje i hranu.
Izveli su napjeve Ravnih kotara i Bukovice, muško i žensko pjevanje te benkovačko ili biračko kolo.
Prvi su nasmijali publiku. Zaboravljeni narodni humor značajan je dio riznice koju čuva KUD Branimir. Neumljane i njihove goste su nasmijali stari napjevi: “Dragi, večeraj pa dođi. Nemoj gladan, ionako si jadan”, i još jedan: “Ja se svojoj svekrvi ne sviđam. Fala Bogu, pa je i ne viđam”.
Imaju oni toga još, ali se češće izvodi u neformalnom okruženju, nego na pozornici. Stihovi poput “Zec voli šumu, šuma voli zeca, a ja volim moju malu kad se rasprndeca” ili “Kaže ćaća, ne ženi je sine, koja nema na drobu slanine” bili su “grijači” atmosfere na zajedničkoj večeri koja je uslijedila nakon programa.
Benkovčani su s pozornice izašli uz lijepe želje s narodne zdravice koju su odigrali, a nakon nastupa svih izvođača, ponovno su zablistali na pozornici. Naime, na kraju su svi izvođači zajedno izašli na pozornicu i otpjevali pjesmu “Jedna je Hrvatska”. Solo uvod Branke Vrsaljko iz KUD-a Branimir, popraćeno slaganjem glasova svih izvođača, razgalio je publiku.
Potom je uslijedila prava fešta. Na večeri u ljetnom vrtu na neumskoj plaži, uz živu glazbu pjevalo se do sitnih sati. A kad je bend završio svoje, još smo ostali na podiju i neumorno pjevali naše dalmatinske.
Pa je počela “mala škola linđa” gdje smo se dobro izvrtili i isplesali.
Bilo je to puno dobrih doživljaja za jedan dan, valjalo se malo naspavati.
Dubrovnik na dlanu
Od samog jutra sljedećeg dana u autobusu nastavlja se s pjesmom. Ide se u Dubrovnik. Nekolicina nas je ipak odlučila standardni obilazak Dubrovnika začiniti dozom avanturizma, da ne bude to samo “ljenčarenje” uz kavu na Stradunu. Naime, ove godine Dubrovčani su obnovili staru žičaru koja vodi na brdo Srđ. Žičara je sagrađena još 1969. godine i bila je uništena tijekom Domovinskog rata. Do brda se može doći i Putem od srđa, ali s puno manje “srđa” se do brda dođe s novom žičarom.
S brda se pruža prekrasan pogled na Dubrovnik, okolicu i cijeli arhipelag. Zbog pogleda koji oduzima dah, čovjek bi tamo mogao ostati cijeli dan.
Ponosni na ljepote svoje zemlje, nismo mogli da ne otpjevamo par domoljubnih – “Moja domovina” i “Kome bi šumilo more moje sinje” orilo se na Srđu i u žičari, što je oduševilo i brojne turiste.
Prošetali smo starim gradom, probijajući se kroz rijeke turista.
Osim nas, ekipu sedme sile koja je pratila KUD Branimir pojačali su i novinarka Josipa Rubelj i web master Ivan Mršić s Radija Benkovac, koji su se ravno sa Straduna javili u eter.
Pjesma i vesela atmosfera nastavila se i dalje, cijelim putem do Zadra, dok su se u autobusu zbrajali pozitivni dojmovi.
– Ponosni smo što smo uopće pozvani i što smo predstavili Benkovac na ovakvom događaju i to u Neumu gdje je još više pojačan taj osjećaj zajedništva. Prekrasno smo ugošćeni, bila je odlična organizacija, rekla je Ksenija.
Putem smo još stali na odmorištu u Skradinu i još jednom oduševili oči prekrasnim pogledom.
Uskoro smo bili u Benkovcu, u Nadinu pa u Zadru. Bus se lagano praznio, svatko je otišao svojoj kući s prekrasnim uspomenama i novim prijateljstvima.

Traže se dečki

Uz ples, pjesmu i humor, u KUD-u Branimir postoji i dramska sekcija, a održavaju se i etno radionice. Djevojke izrađuju etno suvenire i svaki dan ih izlažu na štandu u Kaštel Benkoviću. Trenutačno se u KUD-u radi na izvornom suveniru grada Benkovca.
Petnaestogodišnja Kristina Kulaš je već devet godina u KUD-u Branimir.
– Tu sam da bih naučila kako se živjelo prije i da bi to jednog dana mogla prenijeti i na svoju djecu. Eto, naučila sam i tkati. Osim toga, svi se družimo i puno putujemo, rekla je Kristina.
Kako kažu djevojke, u KUD-u nema muškog dijela mladeži jer se uglavnom srame.
– Svi bi putovali, a ne bi plesali. Nama je žao jer bismo još puno plesova i kola mogli naučiti da imamo i dečke, slažu se djevojke.