Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Refren “Ajme meni nije mi dobro” dobro oslikava situaciju u državi

23.08.2010. 22:00
Refren “Ajme meni nije mi dobro” dobro oslikava situaciju u državi


Blago rečeno neodgovorno ponašanje bivšeg načelnika i donačelnika dovelo je Općinu i komunalno poduzeće na rub propasti. Mi se, naravno, ne mirimo sa situacijom i napravit ćemo sve da se ona popravi
Načelnik Općine Sali Zoran Morović odgovorio je na pitanja koja su čitatelji Zadarskog lista postavili putem internetske stranice www.zadarskilist.hr.
Je li vaš donačelnik, Ivica Orlić moralna osoba, ako brani da otočne fešte traju iza 1 sat, dok lokal u njegovom suvlasništvu svaku noć pušta glazbu i toči alkohol maloljetnicima do 3 ili 4 sata ujutro? Što ste poduzeli u vezi tih kršenja vlastitih odluka? (Moro)
– Mislim da je suvišno pričati o moralnosti mog zamjenika Ivice Orlića, osobe koja je 1991., kad je započeo Domovinski rat, živjela u SAD-u. U prvim danima je došao braniti zemlju u specijalnim postrojbama. Radno vrijeme svih lokala na otoku je, po odluci Općinskog vijeća, do 2 sata ujutro, a ako netko ne poštuje to radno vrijeme, a nije mi poznato da bi to bio slučaj, svatko može pozvati policiju da intervenira.
Kako možete dopustiti da u Općini sjedi osoba u čijem lokalu “Maritimo” se gotovo nikada ne izdaju računi za popijeno piće, a time krši više zakona RH, dok se on zajedno sa svojim partnerom, koji je isto na funkciji u Općini, naočigled bogati? (Kukica)
– Volio bih da se u našoj općini što više osoba bogati i dobro živi, naravno, na pošten način. Kontrola izdavanja računa u kafićima nije u nadležnosti Općine, već inspekcijskih službi. Nisam primijetio da se ne izdaju računi, ali sam primijetio da je u kafiću Maritimo zaposlen znatan broj mladih osoba i da je poznato okupljalište nautičara, i da je svojim imidžem doprinio turističkoj ponudi mjesta Sali u kojem se nautička sezona pomalo produžuje na pet, šest mjeseci.
Odvoz smeća
Zašto je mjesto Sali ove godine najprljavije mjesto Zadarske županije? (Marijan Špralja)
– Komunalno poduzeće “Dugi otok i Zverinac” koje održava čistoću u općini je u velikim financijskim problemima i trenutačno je račun poduzeća u blokadi. Dotrajali kamioni za odvoz smeća često su u kvaru. Istina je da i sami nismo zadovoljni funkcioniranjem komunalnog društva, ali ipak se, i u tako složenoj situaciji, samo jedan dan tijekom sezone, kad su oba kamiona bila u kvaru, smeće nije prikupljalo. Ogroman problem nam predstavlja gomilanje smeća na deponiju Dočić za čiju sanaciju je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost utrošio 10 milijuna kuna, a da nitko nije razmišljao o tome tko će financirati odvoz smeća s otoka nakon sanacije, pa smo sada zatrpani smećem, kao što smo bili i prije sanacije.
U Savru na Dugom otoku postoji osoba imenom Mojmir Letinić koji je jedan od najgorih bespravnih graditelja na otoku. Osim dvije bespravno sagrađene kuće na pomorskom dobru koje se nalaze na južnoj strani otoka, isti je nedavno sagradio septičku jamu uz zid svog susjeda i to čak bez ikakve izolacije. Dok drugi stanovnici otoka strpljivo čekaju da im se izda građevinska dozvola, Mojmira Letinića se tolerira. Na upit zašto ga se ne sankcionira ili barem izvrši uvid u postojeće stanje, posebice zbog mogućnosti izbijanja zaraze zbog navedene septičke jame, u Općini Sali sliježu ramenima. Zbog čega onda vi i vaši djelatnici primate plaću, ako niste u stanju zaštiti zdravlje stanovnika općine? (Ivan Letinić)
– Nitko od djelatnika Općine Sali nije primio prijavu o curenju navedene septičke jame, pa pozivam Ivana Letinića da se javi komunalnom redaru Općine koji će, po njegovoj prijavi, izići na teren i poduzeti odgovarajuće radnje. Za prijavu nedozvoljene gradnje nadležna je Građevinska inspekcija u Zadru koja je dužna u roku od osam dana od prijave bilo koje osobe izići na teren i utvrditi je li riječ o bespravnoj gradnji.
Uz to što ste načelnik Općine u kojoj je turizam najjača djelatnost, vi ste i predsjednik Turističke zajednice Dugog otoka, pa me zanima kako možete promatrati ovako zapušteno i smećem prekriveno mjesto? Posebno se ističu dani fešte za vrijeme kojih se gubi bilo kakvo kulturno značenje kad se vidi gomila smeća koja se kumulira i to u samom centru ispred restorana “Kornat”. (R. Zimmermann)
– O problemima prikupljanja i odvoza smeća sam već govorio. Nije lako osigurati funkcioniranje komunalnog poduzeća koje ima preko 3 milijuna kuna dugovanja, uz godišnji vlastiti prihod od oko 1,5 milijun kuna. Ni situacija u Općini nije puno bolja. Naslijedili smo 6,5 milijuna kuna neplaćenih računa, a izvorni prihodi proračuna Općine su oko 4,5 milijuna kuna. Blago rečeno, neodgovorno ponašanje bivšeg načelnika i donačelnika dovelo je Općinu i komunalno poduzeće na rub propasti. U takvoj situaciji nije lako raditi. Međutim, mi se, naravno, ne mirimo sa situacijom i napravit ćemo sve da se ona popravi.
Apsurd oko koncesije
Vi se protivno većini mještana Brbinja svim silama zalažete za naplatu priveza na rivi u Brbinju. Zašto, kad i sami znate da je općinska tvrtka “Mulić” zbog ilegalne naplate tog priveza i pružanja usluga plaćala globe? Kad ćete početi poštovati “obećano” iz ugovora o koncesiji za uvalu Bok i Lučina u Brbinju? (Colombo)
– Volju mještana Brbinja zastupa na izborima izabrano Vijeće Mjesnog odbora čiji su članovi tražili od Općine i “Mulića” da naplaćuje privez na rivi u Jazu. Općinska tvrtka “Mulić”, registrirana za naplatu priveza nautičarima, je imala koncesiju za privez na navedenoj rivi i ona je istekla 2007. U periodu do 2007. postavljeni su ormarići za struju i vodu na rivi, dovedene su struja i voda do tih ormarića, postavljena je javna rasvjeta i sanirana je riva. Promjenom zakonske regulative dovedeni smo u apsurdnu situaciju da želimo platiti koncesiju za korištenje rive, ali nadležne županijske službe ne mogu dati koncesiju. Osobno sam više puta inicirao sastanke s ciljem da se ta apsurdna situacija riješi, ali nažalost do sada bez uspjeha. Napominjem da je riječ o rivi iz doba Austro-Ugarske za koju se sada treba tražiti građevinska dozvola i raditi studija utjecaja na okoliš. Nautičari se tu, naravno, i dalje privezuju i ostavljaju smeće, ali im nitko ne naplaćuje privez. Mi smo valjda prebogati pa se nikom ne žuri riješiti taj problem i puštamo da nam novac bježi iz ruku. Zakon o pomorskom dobru i lukama se već dvije godine donosi “po hitnom postupku”. Napominjem da komunalno poduzeće svake godine utrži oko 150.000 kuna od “Mulića” na ime odvoza smeća s jahti. Bez tog novca funkcioniranje komunalnog poduzeća ne bi bilo moguće, a o tome očito brbinjski vikendaši – kupači ne razmišljaju, jer ne žive na otoku 365 dana u godini. Što se tiče uvala sidrišta Bok i Lučina, cijena koncesije za prošlu godinu podignuta je na 320.000 kuna, a na našu intervenciju je upola snižena. Pitam se, nije li tragikomično da istodobno, primjerice, Baotićeva marina u Velom Ratu plaća godišnje koncesiju oko 24.000 kuna?
Potencijal Brbinja
Kad ćete nabaviti ili unajmiti kamion za prijevoz fekalija iz crnih jama? (Colombo)
– Kamion za odvoz fekalija ćemo nabaviti kad nam to financijske prilike dopuste.
Kao mještanka Brbinja želim znati zašto vi i direktorica “Mulića” inzistirate na tome da riva u Brbinju postane marina, kad je riječ o pomorskom dobru koje to po zakonu ne može biti? (Lori)
– Općinska tvrtka “Mulić” želi dobiti koncesije na sva privezišta na otoku, pa tako i u Brbinju. Trenutačno imamo privezišta u Salima, Zaglavu, Žmanu, Luci i Božavi, te sidrišta u Brbinju i Velom Ratu.
Kao načelnik Općine koji se zalaže za red i regulativu na otoku, povedite računa o tome koliko se novca u protekloj godini uložilo u mjesto Brbinj. Nije se uložilo ništa, a ugovorom se “Mulić” obavezao investirati oko 100.000 kuna godišnje u mjesto. Tako stoji u njihovom ugovoru koji su potpisali i na osnovu kojeg su dobili koncesiju za naplatu vezova na sidrištima, ali ne i na rivi koju su ranijih godina ilegalno koristili i ubirali novac. U mjestu Brbinj postoje i ljudi koji znaju zakon, pa je li u duhu zakona to što mjesto Brbinj do današnjeg dana nije dobilo nikakav novac za uređenje mjesta, a trebalo je? (Lori)
– Ugovor po kojem bi “Mulić” morao investirati 100.000 kuna godišnje u Brbinj, koliko je meni poznato, ne postoji. Ako postoji, molim da mi se pokaže. Slažem se da se prethodnih godina malo uložilo u mjesto Brbinj i zalagat ću se da se to promijeni. Potencijali Brbinja su izuzetno veliki i prepoznali smo ih u mandatu od 2001. do 2005., kad smo također bili na vlasti i započeli izradu Detaljnog plana uređenja mjesta s ciljem povećanja prihoda od nautičara kojima je Brbinj omiljena destinacija. Poznato je da je cijena priveza na obali značajno veća od cijene sidrenja. Najbolji primjer za to je nova riva u Salima na kojoj se godišnje ubere oko 1,5 milijuna kuna, od ukupno 2,5, milijuna koje “Mulić” godišnje uprihodi. Potencijali Brbinja su još veći i realizacijom takvog projekta zasigurno bi se zaustavila depopulacija Brbinja u kojem sada, nažalost, nema nijednog djeteta u vrtiću ili školskim klupama.
Imate li barem približan izračun gubitaka koje su imali Jadrolinija i privatni prijevoznik koji voze na liniji Zadar-Sali-Zaglav-Zadar tijekom razdoblja u kojem je prolaz Ždrelac bio zatvoren za promet, a nije trebao biti? Smatrate li da bi netko trebao zbog toga odgovarati, i je li to slučaj i za USKOK? (Sinead)
– Dok je prolaz Ždrelac bio zatvoren, stalno smo ukazivali na činjenicu da nismo toliko bogata država da novac, umjesto na uređenje kanala, bacamo na naftu za dodatne linije koje je uzrokovalo putovanje katamarana značajno duljim putem kroz Veliki Ždrelac. Hvala Bogu, taj je problem iza nas.
Kad ćete “staviti u red” radnike komunalnog poduzeća na Dugom otoku? (Ivica Ugiešić)
– O problemima u radu komunalnog poduzeća sam već dosta rekao i slažem se da ima puno prostora za poboljšanja u radu.
Stiže brzi internet
Hoće li se brzi internet, prema obećanju, realizirati ovog ljeta? (Sandra)
– Brzi internet su ovih dana dobili Sali i Zaglav, a do kraja godine bi, prema obećanju tvrtke T-com, trebali dobiti i ostali žitelji Općine.
Što bi mene kao stanovnicu kopna moglo privući da se doselim s obitelji i djecom na otok? Postoje li kakvi poticaji? (Mira)
– Ono što stanovnike kopna privlači na otok su ljubav prema prirodnim ljepotama kakve se malo gdje na svijetu mogu pronaći, mir i tišina daleko od smoga i strke gradske vreve, život u skladu s prirodom. Općina kroz svoj siromašni proračun nastoji pomoći roditeljima u kupnji školskih udžbenika, svakog Božića kupuje darove za svu djecu do petog razreda osnovne škole, isplaćuje 2.000 kuna za novorođeno dijete. Prepolovili smo iznos poreza na tvrtku. Za domicilno stanovništvo komunalni doprinos kod prodaje kuće iznosi 10% realne ekonomske cijene. Trudimo se ponuditi što više sportskih sadržaja za mlade. Prvi put u povijesti otoka je otvorena ljekarna. Gotovo u cijelosti sufinanciramo rad vrtića. Znamo da to nije dovoljno, ali trudit ćemo se napraviti i više.
Surađujete li, kao načelnik Općine, s Dalmatinskim savezom za otoke i što mislite o njihovoj inicijativi koordinacije otočkih načelnika? (Bodul)
– Surađujem. Inicijativa je dobra.
Što mislite kakav će položaj otoci imati ulaskom Hrvatske u EU? (Bodul)
– Sada pretpristupni, a sutra strukturni fondovi EU nude mogućnost rješavanja infrastrukturnih potreba, i trudit ćemo se da ih maksimalno iskoristimo.
Zaštititi proizvođače hrane
Jeste li se čuli sa stranačkim kolegom Slavkom Šarom nakon njegova odlaska s mjesta načelnika? (Burčul)
– Ni prije, ni poslije.
Kako vam je bilo raditi u zadarskom Vodovodu, i biste li se ponovno vratili i izašli iz politike? (Mario)
– Dobro. U Vodovodu sam radio preko 10 godina i vežu me lijepe uspomene. Trenutačno, međutim, ne razmišljam o Vodovodu, nego o sadašnjoj dužnosti. Nakon isteka mandata, jasno da i to dolazi u obzir.
Treba li HSS napustiti koaliciju ako se sredstva za poljoprivredu iz proračuna znatno smanje? (Veljko)
– Svi trebaju podnijeti dio tereta krize, ali svakako treba zaštititi domaće proizvođače hrane, jer nažalost u turističkoj ponudi dominiraju uvozni proizvodi.
Čuo sam da ste bili u Salima na koncertu Sexymotherfuckersa. Što kažete o njihovim pjesmama? (Marko)
– Refren njihove najpoznatije pjesme “Ajme meni nije mi dobro” dobro oslikava situaciju u državi.