Pročitala na internetu, pa odbila cijepiti dijete

Ima roditelja koji u strahu za vlastito dijete izbjegnu sva obavezna cijepljenja. U strahu od kazne skrivaju se i manje ili više uspješno provlače kroz sustav

Zbog odbijanja  da svoje dijete cijepi protiv  hepatitisa B, majka jednogodišnje djevojčice iz Varaždina završila je nedavno u  Centru za socijalnu skrb, kojem ju je prijavio pedijatar.  Nakon razgovora sa socijalnom radnicom, kojoj je objasnila svoje strahove od nuspojava cjepiva, dobila je zeleno svjetlo za svoj stav, a bez  poteškoća svoju je djevojčicu  upisala i u dječji vrtić. Jedna  je od onih roditelja koji odbijaju cijepiti svoju djecu iz  straha da će im cjepivo naštetiti. U pravilu, nitko od njih  ne strahuje od mogućnosti  da njihovo dijete, možda i s  teškim posljedicama, oboli  od neke zarazne bolesti na  koju nije imuno.
– Odbila sam cijepiti svoju  djevojčicu jer se cjepivo protiv hepatitisa B svrstava u  vrlo rizična cjepiva, koja mogu izazvati multiplu sklerozu, Guillan-Bareov sindrom i  druge bolesti. Šansa da moje  dijete dobije hepatitis u tako  ranoj dobi vrlo je mala, a  uostalom ni ostalo dvoje djece nije mi cijepljeno protiv te  bolesti, jer cijepljenje u rodilištima tada nije bilo obavezno – objašnjava svoj stav  ova Varaždinka koja je sva  saznanja o cjepivima prikupila na internetu. Kako se  djeca protiv hepatitisa B ponovno cijepe u školskoj dobi,  ona smatra da će do tada  možda odlučiti ipak zaštititi  svoju djecu od bolesti, no  moguće je, kaže, da će do tog  vremena ovo cjepivo biti ukinuto.
Iako osobno ne poznaje niti jednog roditelja koji je postupio kao ona, kaže da bi  odbila sva cjepiva “kad bi  imala malo više snage”. Postupila bi tako, kaže ova internetski educirana majka,  jer u cjepivima ima svačega,  od životinjskih bolesti do  štetnih kemijskih spojeva, a  po njenom sudu nisu ni dovoljno kontrolirana.  Strahu  od cjepiva pridonijelo je i iskustvo sa starijim djetetom,  kojem je liječnica dugo odgađala cijepljenje u strahu da  je neurorizično. “Time mi je  dala do znanja da cjepiva nisu bezazlena”, zaključuje  mama iz Varaždina.
Ona je jedan od “blažih”  primjera, jer ima roditelja  koji u strahu za vlastito dijete izbjegnu sva obavezna  cijepljenja. Točan broj takvih  roditelja se ne zna, jer se oni  u strahu od kazne skrivaju i  manje ili više uspješno provlače kroz sustav. Cijepljenje  je u Hrvatskoj obavezno, a  nepoštivanje tog pravila po  Zakonu o zaštiti pučanstva  od zaraznih bolesti za sobom  povlači kaznu za roditelje u  iznosu od 2.000 kuna. Ipak,  ako i plate kaznu, nisu dužni  cijepiti svoje dijete. Krajem  prošle godine zagrebački je  prekršajni sud oslobodio oca  koji svog sedmogodišnjaka  nije cijepio zbog prethodnih  burnih reakcija na cijepljenje, jer Ministarstvo  zdravstva nije uspjelo dokazati da neurodermitis od kojeg dječak boluje nije nastao  kao posljedica cijepljenja.  Oko pet posto djece ima  opravdane razloge protiv cijepljenja, jer jače reagira na  cjepivo ili je alergično na neki sastojak, no taj postotak,  ističu stručnjaci, ne narušava razinu zaštite stanovništva od neke zarazne bolesti.
Prema nekim procjenama,  od cjepiva mahom zaziru  mladi, obrazovaniji ljudi, koji pretjerano ne vjeruju ni  modernoj medicini, već su  skloniji alternativi. Većinu  znanja o tome u pravilu  stječu na internetu.

Veći rizik od bolesti

Činjenica je, međutim, da su necijepljena djeca u većem riziku da obole od neke dječje zarazne bolesti. Obzirom da je 90 posto populacije cijepljeno, bolesti poput ospica ili rubeole gotovo su u potpunosti iskorijenjene. To i onima koji ne cijepe svoju djecu, jamči kakvu-takvu sigurnost, kaže Bernard Kaić, epidemiolog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Ipak uvijek postoji mogućnost da bolest donese netko iz inozemstva, ili da se dijete zarazi na putovanju.

Moguće manje epidemije

– U slučaju grupiranja necijepljene djece, mogu se pojaviti i manje  epidemije, pa smo tako imali nekoliko epidemija ospica u zadnjih  desetak godina – kaže Bernard Kaić, epidemiolog Hrvatskog zavoda za  javno zdravstvo. Uglavnom se takve lokalne epidemije, kaže, pojave kod  romske populacije koja nije pod nadzorom i slabije cijepi djecu. No, bilo  je slučajeva – poput onog iz Austrije – da se epidemija pojavila u  Waldorfskom vrtiću, gdje se podupirala politika necijepljenja. U takvim  slučajevima, ospice mogu imati i smrtni ishod. I HZJZ povremeno dobije  izvješće da je netko odbio cijepljenje, ali u takvim se slučajevima roditelje  nastoji argumentima nagovoriti da cijepe dijete, a ne prijeti im se  kaznama i prijavama.