Delaš: U Zadru sam stekao puno prijatelja, tko zna...

Slika korisnika admin

Prije odlaska u Belgiju, gdje će nastaviti karijeru u dresu Monsa, Ante Delaš navratio je do Zadra, do dvorane Krešimira Ćosića, u kojoj je proveo tri sezone koje će mu zasigurno, unatoč svim problemima i sportskim dramama, ostati u lijepom sjećanju. Došao se Ante pozdraviti s prijateljima, ali i primiti trofej Zadarskog lista. Trofej, koji od 2008. nosi ime našeg Frane Vukića, novinara, urednika i velikog košarkaškog zaljubljenika, koji nas je prerano napustio prije osam godina. Priznanje za najkorisnijeg igrača Košarkaškog kluba Zadar Delaš je primio u Krešinoj dvorani, tamo gdje je mnogo puta svojim potezima dizao publiku na noge i gdje mu se skandiralo: "Sveti Ante."

- Jako mi je drago što odlazim iz Zadra s ovim priznanjem. Hvala vama koji ga dodjeljujete i prije svega mojim suigračima i treneru. To je njihov trofej - u svom stilu počinje Delaš pa nastavlja.

- Iako, nemojte se ljutiti, ali odmah bih ga zamijenio za onaj u drugom mjesecu, koji nam je zamalo izmaknuo pred punim Višnjikom.

Tada je Zadar u finalu Kupa Krešimira Ćosića tijesno poražen od Cedevite i ta je utakmica ostala najveće razočaranje svim igračima Zadra u prošloj sezoni.

- Sada su se emocije ipak malo slegle, ali kada je završila sezona još uvijek se žalilo za tim finalom. Jer ta atmosfera, koju su priredili naši navijači, bila je zaista nezaboravna.

Prije Delaša trofej "Frane Vukić" dvije godine zaredom osvojio Josip Sobin, a prije njega Romeo Travis, Ive Ivanov, Delašev kum na vjenčanju, te Marko Car, Hrvoje Perić i Todor Gečevski.

- Zanimljiva ekipa. Ne bi bilo loše da zaigramo zajedno u jednoj momčadi, siguran sam da bismo imali što za reći - s osmijehom će 28-godišnji bek iz Solina.

"Sv. Ante" Zadar napušta s lijepim uspomena i ne bi imao ništa protiv povratka na Višnjik u nekim boljim vremenima.

- Tri godine su dosta, stekne se mnogo prijatelja i poznanika. Zadar mi je mentalitetom odgovarao, iako je mnogo puta bilo teško, međutim, sve te kritike, koje su ponekad bile i nerazumne i nepotrebne, jednostavno te tjeraju da budeš bolji i da pokažeš neki inat. U Zadru ili možeš igrati ili ne možeš, teško je tu biti osrednji igrač, ili isplivaš ili te to pojede. Za mene je, srećom, sve završilo dobro. Hvala Zadru i posebno navijačima koji su puno puta napravili super atmosferu. S klubom sam se rastao u prijateljskim odnosima i sigurno da je mogućnost povratka uvijek otvorena.

 

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno