Nestaju uvjetne osude do šest mjeseci?

Iako novi Kazneni zakon, koji stupa na snagu 1. siječnja iduće godine, predviđa zamjenu kazni do šest mjeseci zatvora i novčanih kazni radom za opće dobro na slobodi, u razradi te mogućnosti zakonodavcima se potkralo niz nelogičnosti što bi mogle ugroziti provedbu te mjere kojoj je cilj rasteretiti zatvorski sustav.
Na nedavnom savjetovanju sudaca o novinama iz Kaznenog zakona RH koji će početi vrijediti dogodine sudac Vrhovnog suda RH Damir Kos upozorio je upravo na te probleme.
U zakonskim odredbama što propisuju “rad za opće dobro na slobodi” navedeno je kako će sud tom mjerom zamjeniti kaznu do šest mjeseci zatvora što donekle dovodi u pitanje mogućnost izricanja “uvjetne osude”.
– Uporabljena je sintagma “sud će” što znači obligatornost, pa ostaje nejasno može li sud u odnosu na ovu kaznu primjeniti uvjetnu osudu, upozorava sudac Kos podsjećajući kako prema novom zakonu sud mora obrazložiti zašto šestomjesečnu zatvorsku kaznu evenutalno neće zamijeniti radom za opće dobro na slobodi.
– To se može dogoditi ukoliko sud zaključi da se svrha kažnjavanja neće postići bez oduzimanja slobode optuženiku. No, odluka o tome mora biti detaljno obrazložena jer će u protivnom sud prekršiti odredbe kaznenog postupka, objasnio je sudac Kos. Međutim, nije mu jasno zašto se jedan dan zatvora u ovom slučaju zamjenjuje sa “samo” četiri sata rada za opće dobro.
– U situaciju kada radno zakonodavstvo poznaje osmostano radno vrijeme u jednom danu pitanje je čime se zakonodavac rukovodio kada je jedan dan oduzete slobode kod kazne zatvora izjednačio s četiri sata rada u okvirima rada za opće dobro. Isti je problem i kod zamjene jednog dnevnog dohotka u novčanoj kazni, otvoreno se zapitao sudac Kos.
U novom Kaznenom zakonu propisano je tako i da rad za opće dobro ne smije trajati duže 1.440 sati, a može ga se, ponovno uz detaljno obrazloženje suda, izreći i za kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci do godine dana.
No, kad sud donese takvu odluku ponovno bi se mogli pojaviti problemi. Naime, osuđena osoba prema zakonu ima rok od osam dana da se javi nadležnom probacijskom uredu koji ju upućuje na rad za opće dobro.
– U prvom redu ostaje nejasno, a vodeći pri tome računa o temeljnom načelu pomoći pravno neukoj stranci, na koji način bi osuđena osoba znala koje je to “nadležno tijelo za probaciju”, ističe sudac Kos po čijem mišljenju nije jasno ni od kada počinje teći rok od osam dana u kojem se osuđenik mora javiti probacijskom službeniku da ga uputi na rad za opće dobro. Je li to trenutak od kada osuđenik primi presudu u ruke, ili kada je ona postala pravomoćna što se može utvrditi tek ukoliko niti jedna strana ne podnese žalbu na presudu. A što ukoliko je osuđenik u međuvremenu promijenio adresu prebivališta, pa mu se presuda ne može uručiti, pita se sudac Kos.
Kada probacijski ured zaključi da ne može uputiti osuđenika na rad za opće dobro predviđeno je da probacijski službenik obavijesti o tome sud, odnosno da izda nalog sudu da mora izvršiti prvotno izrečenu zatvorsku kaznu što je zamjenjena radom za opće dobro.
– Nalazim da je u ovom trenutku pogrešno propisano da probacijski ured kao upravno tijelo izdaje nalog za postupanje sudbenoj vlasti, pa bi zakonodavac u jednoj od budućih izmjena morao povesti brigu i o tome, zaključuje sudac Kos.

Paziti na sposobnosti osuđenika

Probacijski službenici određuju u dogovoru s osuđenikom i sadržaj rada za opće dobro. Pri tome se mora voditi računa o osuđenikovim sposobnostima i stručnosti.
– Ovo ograničenje zakonodavac je propisao očito polazeći od činjenice da mjera rada za opće dobro ne smije osuđeniku predstavljati prikriveni oblik kažnjavanja, primjetio je sudac Kos.