Peronja: “Nema opterećenja sustava, jedini problem su masti i vlažne maramice!”

Špica turističke sezone je za nama. More ljudi na ulicama  Poluotoka, povećana potrošnja električne energije, opterećen vodoopskrbni i sustav odvodnje samo su dio tema od kojih se prosječnom Zadraninu, stanaru stare gradske jezgre, smrači pred očima. No, sada se sve  polako vraća u standardne okvire. Do iduće sezone i tako u krug. Pojedini sugrađani su nam se požalili na česte intervencije gradske Odvodnje  na ulicama Poluotoka, čija vozila u ionako prometnom i pješačkom kolapsu dodatno dovedu situaciju do usijanja.
Kada se dogodi začepljenje sustava odvodnje, situacija postaje nemoguća jer se radi o sustavima i cjevovodima koji su stari i više stotina godina. Tako nam je ukazano na ovosezonske učestale intervencije Odvodnje u Varoši, oko Arkade, pored crkvice sv. Petra i Andrije starog i na još  nekoliko punktova u staroj gradskoj jezgri. Mnogi sugrađani ove intervencije povezuju s nekontroliranim otvaranjem hostela, apartmana i  ugostiteljskih objekata u ovom dijelu grada, odnosno s višestrukim povećanjem korisnika električne energije, vodoopskrbnog sustava i dakako  sustava odvodnje u ljetnom periodu godine. Smatraju da postojeći sustav koji dijelom datira iz vremena rimskog Jadera te Austro-Ugarske ne  može progutati toliku količinu prvenstveno otpadnih voda. Rješenje vide u ograničenju turističkih smještajnih kapaciteta na Poluotoku.
– Nemamo u planovima izgradnju novog sustava, osim ukoliko bi se  dogodile izvanredne okolnosti koje ne bismo željeli, ali kada bi se dogodile onda bismo reagirali. Razlog je vrlo jednostavan, na Poluotoku imamo zidane kanale, naš zahvat bi bio vrlo kompliciran jer bismo morali  dizati kamen, a on je zaštićen. Na što bi izgledalo da raskopamo samo  ulicu od četiri kantuna do Narodnog trga, a kamoli cijeli Poluotok. Ti zidani kanali su u pravilu većeg profila nego što bi mi da ih sutra mijenjamo stavili cijevi jer je kanal primjerice 50 cm visok i isto toliko širok, a  naše cijevi su uže. Kanali jesu sigurno dijelom odronjeni i nasuti, koliko  desetljeća i stoljeća funkcioniraju, ali oni svejedno i dalje imaju propusnu moć za ovo što mi imamo u pogonu. Raditi na takvim nekakvim projektima na Poluotoku, ukoliko se ne ukažu izvanredne prilike, nije pametno, kazao je direktor zadarske Odvodnje, Grgo Peronja.
Pitali smo ga je li istina da je Odvodnja imala u ovoj sezoni povećan  broj intervencija upravo na Poluotoku, na što se istaknuo kako broj intervencija nije značajnije veći nego proteklih sezona.
– Broj intervencija nije toliko značajno veći jer je stari dio grada premrežen zidanim kanalima koji su dovoljne visine i širine da izdrže tolike  količine otpadnih, ali i oborinskih voda. Za sustav odvodnje nije toliko  kritičan pojačani priliv ljudi u ljetnim mjesecima na zadarski Poluotok,  kako bi neki možda htjeli predstaviti, nama zapravo najveće probleme  zadaju masnoće iz niza ugostiteljskih objekata koji se bave pripravom i  posluživanjem hrane. Pri tome prvenstveno mislim na objekte s brzom  prehranom, primjerice pizza cut objekti, ćevabdžinice i sl. Njima, za razliku od velikih restorana, Hrvatske vode prema zakonima ne uvjetuju  da moraju imati posebne uređaje za hvatanje masti, tzv. mastolove, što  nas u konačnici nakon određenog vremena dovodi do problema. Takvi  objekti prouzroče veću količinu masnoća koje se na visokim vanjskim  temperaturama zgrudva u loj koji onda izazove intervenciju. Naravno da  su kanali u srcu sezone uvijek malo opterećeniji, ali bez nekih značajnih  problema po sustav odvodnje. Prema našim podacima ne vidimo neko  značajnije odstupanje u odnosu na protekle godine, istaknuo je Peronja,  dodajući kako vozila Odvodnje koja su se često ovog ljeta mogla vidjeti  na ulicama Poluotoka, nisu značila da se radi o nekoj hitnoj intervenciji,  već isključivo o preventivnom održavanju sustava ljeti objasnio je Peronja.
– Najviše problema u tom dijelu grada zadaju nam spomenute masnoće, ali i banalne stvari koje su stvar opće kulture pojedinca, vlažne maramice, koje mnogi i dan danas i nakon brojnih upozorenja bacaju u wc  školjke te tako prouzroče začepljenje cijevi već do svoje vertikale u zgradi. Stoga apeliramo na ljude da te vlažne maramice bacaju u smeće, to  nam je strašan problem, kako u hostelima, hotelima tako i u apartmanima i ugostiteljskim objektima. Tu ne možemo puno učiniti, na pojedinim mjestima je vidno istaknuto što se ne smije bacati u wc školjku, no  kao što sam rekao, to je stvar kulture pojedinca. Vlažne maramice zapinju odmah na putu iz kupatila i stvaraju problem. Onda takvi koji naprave problem često kažu kako je vani sustav preopterećen, što nije istina.  Mi bismo prvi znali da je preopterećen. Prema pokazateljima zagađenja  otpadnih voda nama je jednako opterećenje zimi i ljeti, zimi se više  kuha, ljeti se više tušira. Nema opterećenja sustava, jedini ozbiljni problem su spomenute masti i vlažne maramice. Ljeti radimo isključivo pojačano održavanje na kritičnim mjestima u staroj jezgri, gdje s našim topovima, kanaloprobijačima svakih desetak dana pomažemo, ispiremo,  dademo još vodenog tlaka da to bolje teče, upravo da se ne bi dogodio  veći problem, zaključio je Peronja.

Rimljani su znali što rade
Već u rimsko doba inženjeri su shvaćali kako se oborinske i otpadne vode ne trebaju usmjeravati prema Jazinama, nego na otvorenije more, tako da je većina tih zidanih kanala okrenuta na jug. Kako je u međuvremenu Poluotok građen tako da je  njegov hrbat otprilike na mjestu Općinskog suda. Cjevovod koji ide iz pravca Kalelarge na hotel Zagreb, kod zgrade suda je dubok šest metara. I da se pokuša nešto  raditi arheolozi bi nas zadržali vjerojatno najmanje pet godina, ali za tim zaista nema  potrebe, cjevovod je dovoljno širok i dubok da sve funkcionira kako treba, istaknuo  je Peronja.