Male ruke ozelenile ŠC Višnjik

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Dječji vrtić Radost, područni objekt Višnjik 1, u hvalevrijednoj akciji
Autor: 
Smisao je da se ne baci nijedna koštica. Prikupljamo koštice iz voća i povrća, skupljamo u posudicu, a djeca su tu praksu prenijela i kod kuće. Ako ne uspijemo sve posaditi, važno je rasuti sjemenke, tijekom šetnji ili putovanja, po prirodi, ali tamo gdje se ne kosi. Djeca to sve već znaju, a neka dječica pune tek četiri, neka pet godina, kazuje Blaslov potvrđujući izreku da se drvo savija dok je mlado
Vedran SITNICA
Za sadnju biljaka izabran prostor Sportskog centra Višnjik

Ručice mališana iz Dječjeg vrtića Radost, područnog objekta Višnjik 1, iz odgojnih skupina Trešnjice i Smokvice jučer su ozelenile Športski centar Višnjik.
Odgojiteljica Tanja Blaslov ispričala nam je hvalevrijednu priču koja je započela sjemenkama iz vrtićkog voćnog obroka, a završila zasađenim stabljikama i nasmijanim, zadovoljnim licima.

Nije svaki otpad smeće

Naime, odvajali su koštice, stavljali ih sa strane, potom u zemlju u prozirne vrećice koje bi inače bile otpad, stavili su to na prozor i čekali da svjetlo i priroda obave svoje i stvore biljku.
- Najpraktičnije su nam bile koštice jabuke, ali u dvorištu imamo drvo biljke koja se zove melija, a u narodu je poznata kao očenašica. Skupljali smo i njene koštice s poda, sadili ih isto u vrećice i pratili razvoj biljke. Očenašica ima priču u našoj tradiciji, njena koštica ima prirodnu rupicu pa su se u stara vremena, kad nije bilo perlica, od toga radile krunice, odtud i taj naziv očenašica, priča odgojiteljica Blaslov potvrđujući kako ukazuje djeci i na moć prirode i na vrijednost tradicije.
Biljke su niknule pa su nazvali Mirnu Petricioli, zadarsku čarobnicu za biljke, koja je potom u šestom mjesecu došla u vrtić.
- Bili smo u dvorištu, zbog epidemioloških mjera, i sa svakim djetetom, individualno, u polovinu plastične boce, koja bi također inače bila otpad, a nije svaki otpad smeće, presadili biljku i djeca su je nosila kući i cijelo su se ljeto, zajedno s obitelji, brinula za biljku, tijekom svih faza rasta. Neke su uvenule, što je isto život i vrlo važna poruka cijelog ovog projekta. No, neke su toliko narasle da sad imamo makar desetak sadnica stabla, ističe ponosno Blaslov i dodaje da im je, kako ju zovu, teta Mirna pomogla presaditi i ozeleniti prostor.
Došli su do ideje da ozelenjeni prostor bude ŠC Višnjik te kontaktirali direkora Denisa Karlovića.

Za uspomenu na najljepše doba

- On se oduševio. I sad smo tu, s roditeljima i djecom. Neki su izrazili želju da biljku zasade u svoj vrt kako bi čitav život imali uspomenu na vrtić. Sjajno se razvila ova naša priča, ističe Blaslov.
Također, naglašava da je ovo primjer cjeloživotnog učenja za sve generacije o održivom razvoju.
- Smisao je da se ne baci nijedna koštica. Prikupljamo koštice iz voća i povrća, skupljamo u posudicu, a djeca su tu praksu prenijela i kod kuće. Ako ne uspijemo sve posaditi, važno je rasuti sjemenke, tijekom šetnji ili putovanja, po prirodi, ali tamo gdje se ne kosi. Primjerice, nema smisla baciti u park u kojem se kosi, ali ako rasipamo po šumama, pošumit ćemo prirodu, stvoriti što više stabala, a djeca to sve već znaju, a neka dječica pune tek četiri, neka pet godina, kazuje Blaslov potvrđujući izreku da se drvo savija dok je mlado.

«Mi tražimo kad jedemo«

Nastavljaju skupljati, rasipati, pričati, a od iznimne je važnosti krenuti s korisnim navikama od malih nogu, odnosno još u vrtiću...
- Koštica, vrećica, boce, sve je to trebalo završiti u smeću. A što smo dobili? Jednoj je djevojčici narasla biljka koja je viša od nje, govori Blaslov i dodaje koliko će im biti drago za 10, 20 godina vidjeti stablo koje su posadili, a bilo je sve tako lako.
- Jako je lako mijenjati ono bitno, dodaje Blaslov i kazuje kako ovaj projekt nije poremetio njihovu dnevnu rutinu i obveze.
Naučili su, dakle, kako uz malo truda mogu učiniti puno za planet, razvijali odgovornost, družili se sa svojim obiteljima, dijelivši suradnicima oslikane platnene vrećice učili o ekologiji i važnosti iste.
Osim toga, čišćenje koštica je odlična vježba za finu motoriku.
I dječica su ispričala što su naučila što i jest bio cilj.
- Išli smo baciti koštice. Ja sam prstom izvadio iz jabuke. Jabuku sam pojeo. Mi tražimo kad jedemo, kazao je dječak.
- Ovo su naše koštice iz vrtića iz zelene jabuke koju sam pojela. Brže malo su rasle. Zalila sam, potvrdila je djevojčica da je zapamtila proces rasta i razvoja biljke.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 2.3 (3 glasova)