Znalo se igrati i do Dnevnika…

U sjećanju mnogih pravih navijača zauvijek je ostala i utakmica u Zadru koja je trajala i trajala i trajala… – Na televiziji je počeo i Dnevnik koji je onda bio u 20 sati, a igralo se već tri sata – smije se Bašić
U subotu, 24. listopada u Višnjiku će igrati Zadar i Real Madrid. Ovu informaciju treba mrvicu proširiti, riječ je o – veteranima! Prigodna utakmica kao jedna od sastavnica tzv. Dana košarke i utakmica na kojoj će KK Zadar umiroviti dresove s brojevima 10 i 11.
Za svakog istinskog ljubitelja košarke dobar povod da dođe u Višnjik pa nek’ se radi i o veteranima. Dapače, baš zato što se o veteranima i radi, valja doći. Jer, tu ćete na jednom mjestu moći vidjeti ljude koji su igrali košarku. Igrali, nadmetali se, nadmudrivali se… Košarka iz nekog drugačijeg vremena. Ne kao ova današnja, pljuni pa prilijepi!
Svaki dolazak Reala Madrida u Zadar dizao je Grad (namjerno velikim slovom) na noge.
– Nije samo u pitanju Real Madrid jer su dolazili i drugi veliki klubovi, ali je Real Madrid izazivao ama baš svakog istinskog građanina da dođe u Jazine. Jer, to je bio društveni događaj broj jedan. Ništa nije bilo bitnije od toga – kaže Mišo Adum, čovjek koji desetljećima ne propušta utakmice (dugo i treninge) Zadra u Zadru, a bogme i vani.
Njegov prijatelj Pero Bašić košarkaški je fanatik od dana kad je iz Dubrovnika doselio u Zadar. Bilo je to dovoljno davno da je i sam pribivao ondašnjim i potonjim veličanstvenim zadarsko – madridskim okršajima.
– Čovjek je imao što vidjeti na terenu. Velike su to utakmice bile, za Zadar tim veće jer je kao mali grad imao veliku momčad koja se nosila s najvećima u Europi – govori Pero.
Koliko je poštovanje publika imala prema objema momčadima, prema igračima, reći će i ova pojedinost koje se sjetio Adum:
– Dobar dio ljudi dolazio je u odijelu, najboljem odijelu.
Kad je 1968. trebalo igrati u Jazinama, prije toga bila je utakmica u Madridu, uvjet koji je FIBA postavila bio je da bude montiran – sat.
– Čini mi se da je onda to stajalo četiri milijuna dinara, onaj Omegin sat s kazaljkama – kaže Adum.
Mnoge su se zgode i nezgode zbile tijekom niza utakmica.
– Pino Giergia je na jednoj od njih namjerno promašivao slobodna bacanja da bi Zadar izvukao neodlučeno jer se predmnijevalo da bi u produžetku mogao nadoknaditi zaostatak iz Madrida. Nažalost, u ostatku vremena Real je uspio poentirati iz igre, a Zadar nije i tako se Giergijina ideja nije ostvarila – reći će Bašić.
Kako je Učo dobio Real u gostima
Mišo Adum ima snimljene gotovo sve utakmice Zadra i Reala.
– Nedostaju mi dvije, jedna je iz Jazina kad je bio prvi televizijski prijenos. Ta je utakmica bila u ondašnjoj Televiziji Zagreb na nekoj vrpci jer su je snimili na magnetoskop, ali te vrpce više nema. Poslije sam se snalazio kojekako i snimao, a najteže mi je bilo osigurati simku utakmice iz 1993. koja je odigrana u Zagrebu – kaže Mišo.
E, ta utakmica bila je posebna.
– Smatram da je i ona odigrana u gostima jer Zagreb nije Zadar, pa je tako Ivo Pulanić Učo jedini trener koji je Reala dobio u – gostima. Bilo je 92:90.
Pero Bašić bio je na svom mjestu na Zapadu kad su Zadar i Real ‘igrali’ u Jazinama i kad je bilo 2:0:
– Zbog zbivanja u Domovinskom ratu Real nije došao. Bili su suci, bio je delegat, sve na svom mjestu, publika, itd. Čekalo se 15 minuta, onda je lopta podbačena, došla je do Popovića koji je ubacio za 2:0. FIBA je poslije, na inzistiranje Reala, ponovila utakmicu, to je ta u Zagrebu koju je spomenuo Mišo.
U sjećanju mnogih pravih navijača zauvijek je ostala i utakmica u Zadru koja je trajala i trajala i trajala…
– Na televiziji je počeo i Dnevnik koji je onda bio u 20 sati, a igralo se već tri sata – smije se Bašić.
Uvijek s istoga mjesta na Zapadu utakmicu je gledao Mišo.
– Dobro sam vidio kako je sve išlo jer je zapisnički stol bio ispred mene. Za stolom su bili Gusar i Mrkela i uvijek je jedan od njih delegata demonstrativno zagovarao, pokazivao mu nešto na sjeveru, objašnjavao, tako da se moglo ‘intervenirati’ na satu. Ovi iz Reala su bili izludjeli, a nisu ništa mnogli postići jer kad god bi delegat pogledao na sat, sve je bilo kao normalno.
Prije te utakmice Krešo Ćosić ponudio je formulu kako će se nadoknaditi Realovu prednost iz Madrida.
– Priča za one oko kluba bila je da će se svakih deset minuta napraviti plus sedam, ali u praksi je to bilo neostvarivo. Giergia zato nije želio igrati. On je predlagao da Zadar kao i uvijek igra svoju igru – kaže Bašić.
Navodno, tad je i politika umiješala svoje prste.
– Čuo sam i ja nešto, ali ne znam je li točno. Navodno je Zadru rečeno da izbjegne Maccabi jer onda bivša država još nije imala diplomatske odnose s Izraelom. Zato je u svojoj skupini Zadar bio iza Ignisa i išao je na Real – sjeća se Adum.
Brojni velikani iz Reala, velikani iz Zadra. Kako se prema njima odnosila publika?
– S velikim poštovanjem. Riječ je o mnogim košarkaškim veličinama, pa kad se i danas iz Reala spomenu samo Brabender i Luyk, valja kapu skinuti do poda. Da ne govorimo o mnogima drugima na objema stranama.