U Strašnoj peći nema straha od vampira

Dugootočnu ljepoticu, špilju Strašnu peć, kojoj nisu mogli odoljeti carevi i prinčevi, posjetili smo u društvu slovačkih gostiju, Lučana, njihovih nevjesta i zetova. Koncesionar Vladimir Šarunić iz Savra oživio je odlaske u Strašnu peć, koju je posjetio i austrougarski car Franjo Josip I., a svaka iduća vlast sasvim je zanemarila.
– Budući da se špilja nalazi na mojoj djedovini, vlastitim sam je novcem uredio, nakon čega mi je država dala koncesiju na upravljanje, kaže Šarunić.
Strašna peć je prva zabilježena turistička destinacija na zadarskom području, pa i šire, koja se organizirano posjećivala i to već početkom devedesetih godina pretprošlog stoljeća. Ime Strašna peć dobila je takvo jer su se ljudi bojali ulaziti u nju zbog vjerovanja da u njoj žive vampiri, čudni ljudi peteroroščići te da se u njoj sukobljavaju talijanske i hrvatske vile.
Car Franjo Josip I. u posjetu špilje je bio 1904. godine sa svojom obitelji. Plovio je ratnim brodom s vanjske strane Dugog otoka te je manjom brodicom došao do obale. Uz asistenciju Savrana mornari su ga donijeli do Špilje. Bio je jako očaran i zadivljen njezinom ljepotom te je tom prigodom donirao sredstva da se postave željezna vrata i fenjeri na petrolej na samom ulazu u špilju. Nažalost, tih fenjera više nema, što bi danas bilo vrlo značajno za posjetitelje i s povijesnog aspekta.
Također, tom prilikom je posjetila i princeza Zita, buduća carica i supruga nadvojvode Karla Austrijskog. Nažalost, špilja joj je nije ostala u lijepoj uspomeni – pala je i slomila nogu. Od poznatih osoba posjetio je i engleski princ Edvard VIII. u društvu gospođice Walles Simpson, zbog koje je abdicirao i odrekao se kraljevske krune.
Na samom ulazu uzdiže se veliki stalagnat, špiljski stup, čime se stječe dojam da zapravo drži taj veliki svod. Figure na lijevoj strane na ulazu podsjećaju na krik Edvarda Muncha, profil Alfreda Hitchcocka, raspelo… Na donjem djelu špilje je velika dvorana koja po formi i veličini podsjeća na gotičku katedralu. Složili smo se dojmom akademika Mirka Maleza, koji ju je 1953. godine geomorfološki istražio i tom prigodom zapisao:
– Bili smo blatni, izmazani, pa i krvavi, jer smo se prilikom povlačenja i puzanja ogrebali o kamene blokove i sige, no nije nam bilo žao, jer smo bili opijeni ljepotama što smo vidjeli, upoznali smo harmoniju stvaranja prirode te shvatili da je uistinu strašna, kako joj i ime kaže.