Kad se priroda svlači, a ljudi oblače

Slika korisnika isikiric
Sinergija 1+1=3
Priroda se sprema na spavanac. Jesen je tu i zima je već bliže od ljeta. Listopad je i ime sve kaže. Ljudi se toplo oblače, a priroda svlači, jer mnoge biljke kad zahladi počnu skupljati sve tvari što vrijede i žurno ih slati u korijen, podanak, koru... Skupe sve dobro iz lišća i na brzaka ga odbace na hladno tlo

 

A kad padne na tlo, lišće služi kao fina topla izolacija za korijenje, a ujedno i papica za gljive, koje hraneći se proizvode tvari potrebne biljkama i ljudima, a obogaćuje se i tlo jer se otpad pretvara u humus. U prirodi postoji divna logika, sve je u harmoniji, sve ima svoje zašto, kako, tako. U se, na se i poda se, nije samo cinični sken ljudskog bića već drevno pravilo za svu prirodu, što samo znači, jesti, rasti i razmnožavati se.

Prilagodba prirodnim ciklusima

Za povoljnih razdoblja, na proljeće i ljeto, biljke svojim sićušnim slamčicama sišu minerale iz tla i u suradnji s energijom Sunca izgrađuju hrpe i hrpe biokemijskih spojeva. Tijelo same biljke je čudesan laboratorij u kojem mućkaju, izrađuju i prerađuju ono što im u tom trenutku treba. Rastu tako i jačaju a kad dođe vrijeme počnu stvarati cvijet iz kojeg sazrijeva plod i sjemenka, zalog budućeg naraštaja.Dobro je zato znati tko su i kako se ponašaju naši biljni prijatelji. U pravilnoj sinergiji s njima možemo oplemeniti svoje energije ili potaknuti one koje nam trebaju. U ovo doba godine sjemenke pojedinih biljaka, podanci i korijeni vrhom su puni aktivnih i hranjivih tvorbi. Tu su još i gljive. Ima toga oho-ho!

Pokušajmo i mi zaigrati neku dobru igru s prirodom.

Iskoristimo ove prve dane jeseni za prikupljanje sjemenki koromača (Foeniculum vulgare) biljke u čijem obiteljskom stablu su recimo i mrkva, peršin, celer ili kim. Ta divna biljčica je svuda oko nas i svakako će te ju pronaći. Čaj od sjemenki koromača smanjuje nadutost, pa ga nije loše gucnuti nakon obilnog blagovanja jesenjeg i zimskog graha ili kojeg drugog razloga nadutosti. Prvi je to čaj koji i bebe mogu piti jer ublažava one sitne probavne grčeve, tako da i mlade mame imaju više sna. Čaj od koromača čisti limfni sustav, drenira tijelo, a koriste ga i za mršavljenje jer smanjuje nervozni apetit. Koromač pomaže i kod kašlja te smetnji u radu jetre i žući. Stari Rimljani, lukavci jedni, stavljali su ga i u vino jer je uspješno mogao zamaskirati lošu kvalitetu. I u salamu, kako kvarljivo meso ne bi izazivalo trovanja, zahvaljujući njegovim svojstvima.

Magična čičoka

A sad, idemo, lopatice u ruke i na kopanje! Vrijedilo bi truda iskopati podanke čičoke (Heliantus Tuberosus), koju još zovu i izraelske artičoka, gomoljasti suncokret i divlji krumpir. Krumpir nije, strogo govoreći, jer krumpir je gomolj prepun škroba(dugačkih molekula polisaharida) ili, laički rečeno šećera, koji je, kako znamo, postao jedan od glavnih neprijatelja zdravog života. Čičoka je posve druga priča jer je prepuna inulina. Iako je inulin vrsta polisaharida poput škroba, razlikuje se po tome što ga naši probavni enzimi ne mogu razgraditi pa neokrznut prođe kroz želudac, nizbrdo do debelog crijeva. Tamo nastaju prave bakanalije jer se njime hrane naše dobre bakterije. Jačaju i razmnožavaju se i popravljaju našu crijevnu floru.

Čičoka ima i snažno antibakterijsko antioksidativno i diuretično djelovanje. Liječi artritis i kostobolje. Super je za dijabetičare i za alergije. Pomaže kod anemija i osteoporoze jer inulin dokazano povećava gustoću kostiju. Jača imunitet i regulira krvni tlak. Sadrži i kalij, fosfor, magnezij, željezo te vitamine B skupine, kao i vitamine C, D i A.

I navodno, pazite, navodno je izuzetan afrodizijak!

Ima i, naravno, pozitivnih stvari u dolasku jeseni...Tako to biva u prirodi, sve u harmoniji...Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme...

Prilagoditi ritam života, smjenama godišnjih doba, nije samo prisila, jer naprosto nemamo izbora. Hladnije je-navuci kaput, dani su kraći, radi malo manje...

To je ujedno i osnova psihofizičkog zdravlja, ali i poštovanja prema nama samima. Ljudska smo bića, imamo granice, zakonitosti biologije i kemije u nama od kojih nema bijega. A i zašto bi bježali?! Divno je biti čovjek, sa svim ograničenjima, možda upravo zbog njih. No kada ne poštujemo prirodnost i činjenicu da smo dio prirode dolazi do oštećenja. Tome smo svi svjedoci zadnjih godinu dana. Pa što napraviti?

Posadi stablo

Prvo, nije osobno! Uzalud ljutnje i svađanja, prebacivanja odgovornosti… Postali smo najdominantnija vrsta, upravo zato što smo se pametno prilagođavali promjenama i kreativno mijenjali promjene gdje je to bilo moguće.

U ovom trenutku, kada smo svi malo izgubljeni, dobro se sjetiti prvog pravila izgubljenosti: vrati se po tvojim tragovima dok ne nađeš gdje si krivo skrenuo.

A po svemu kako izgleda, čini mi se da smo krivo skrenuli kada smo počeli prirodu doživljavati kao nešto odvojeno od nas samih. Mi smo dio prirode, i nećemo bez nje opstati.

Što napraviti? Pa, i to izgleda možemo naučiti od same prirode. Raznolikost biljnih i životinjskih vrsta je zdravlje eko sustava- zasadi drvo! Jedno? Ma tri! Premalo? Nije! Korak, po korak. Poštovanje prema vlastitom tijelu-dodaj vitamina D i svega ostalog što tvom tijelu treba, zasadi različite vrste biljaka, zakoči i nemoj zgaziti divlju životinju..

Svatko po mrvicu, svi zajedno-puno! Odoh saditi! Jesen je savršen trenutak za sadnju npr. drveća. Njihovi biološki ciklusi sada idu lagano u mirovanje, pa neće doživjeti preveliki šok, a još uvijek je dovoljno toplo da imaju vremena osigurati korijenje, spremiti se za zimu-i u proljeće buknuti punom snagom predivnog života!

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno