Konačno svijeća na sinov grob

Nakon više od 13 godina roditelji nestalog sukošanskog viteza, Boja i Mario Pavić, napokon će saznati istinu o sinovljevoj smrti koji je nestao s nepunih 24 godina, 19. rujna 1995. u vodama nabujale rijeke Une
Pronađeni su i identificirani posmrtni ostaci nestalog hrvatskog bojovnika, narednika Ivice Pavića, pripadnika 1. GBR „Tigrovi”, koji je pobjegavši sa služenja tadašnjeg vojnog roka u Čakovcu hrvatskim postrojbama pristupio ZBG-a u Zagrebu početkom mjeseca kolovoza 19991. godine. Hrvatski vitez iz Sukošana prošao je sva ratišta u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata.
Nakon više od 13 godina roditelji nestalog sukošanskog viteza, Boja i Mario Pavić, napokon će saznati istinu o sinovljevoj smrti koji je nestao s nepunih 24 godina, 19. rujna 1995. u vodama nabujale rijeke Une. U srijedu će i službeno potpisati temeljite rezultate DNK analize na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu. Ovaj dan znači konačno smirenje za obitelj identificiranog. Nakon pokopa konačno će moći položiti svijeće na njihov grob. Sada se traga za još 1065 nestalih i zatočenih u Domovinskom ratu od 3116 koliko ih je bilo na početku traganja.
Posmrtni ostaci samozatajnog, istinskog heroja Domovinskog rata, prema neslužbenim saznanjima pronađeni su u Banjoj Luci. Po još uvijek nerazjašnjenim okolnostima svoj mladi život na Oltar domovine položio je u drugoj polovici mjeseca rujna 1995. godine, na samom kraju rata. Naime, operacije “Una 95” i “Južni potez” bile su posljednje operacije HV-a i HVO-a tijekom pobjedonosnog niza operacija nakon kojih je u potpunosti izmijenjena strateška situacija na prostorima Hrvatske i BiH. Bila je logički nastavak izvedene operacije “Maestral”. Prekinuta je zahtjev međunarodne zajednice nakon što su hrvatske snage stigle tek 23 kilometara od Banja Luke. Politička situacija nije bila sklona ulasku savezničkih, hrvatskih i bošnjačkih snaga u Banja Luku. Prvenstveno zbog toga što bi se time pokrenula nova, ovaj put možda najveća izbjeglička kriza u Srbiji. Drugo, propao bi plan Richarda Holbrooka o 51 posto teritorija za FBiH i 49 posto za Republiku Srpsku, čime bi se pregovori znatnije odužili. Stoga je počeo znatan pritisak međunarodne zajednice na predsjednika RH, dr. Franju Tuđmana da nikako ne nastavi napadne operacije, pri čemu se izravno prijetilo i napadom NATO zrakoplovstva na HV i HVO.
Inače, u Općini Sukošan po službenoj evidenciji tijekom Domovinskog rata poginulo je 17 bojovnika, u Sukošanu 10 (Ivan Krešan, Tomislav Franić, Marijan Grdović, Milan Braco Mrdalj, Mladen Veleslavić, Mate Torbarina, Davor Kore Grginović, Dragan Krešan, Marin Čirjak i dosad nestali Ivica Pavić), u Debeljaku 6 (Mladen Strenja, Marin Jerak, Šime Smolić, Dubravko Torbarina, Ivica Smolić, Darko Torbarina) i jedan iz Gorice (Milan Perić).
Pogreb hrvatskog bojovnika Ivice Paviće uz visoke vojne i crkvene počasti održat će se u subotu na mjesnom groblju u Sukošanu.

 RATNI PUT NAREDNIKA PAVIĆA

Narednik Ivica Pavić, rođen 10. listopada 1971. godine, u obranu domovine pristupa dragovoljno u ljeto 1991. godine, s tek 19 godina života, i to u prvu postrojbu ZNG (3. bataljun- Pionirski grad u Zagrebu) nakon što je pobjegao iz vojarne u Čakovcu, nakon provedenih pet mjeseci u tadašnjoj vojci. Pripadnikom 1. gardijske brigade “Tigrovi” postaje 10. rujna 1991. godine. Sa suborcima aktivno sudjeluje na bojišnici zapadne Slavonije na području Novske. Sredinom travnja 1992. godine postrojba preuzima zadaću spašavanja južne Hrvatske gdje narednik Pavić u nadasve teškim borbama za obranu Hrvatske u borbenoj operaciji tijekom u trajanju od sedam mjeseci sudjeluje sve do deblokade Dubrovnika i u oslobađanju Cavtata i Konovala. Reorganizacijom postrojbe nakon brigadira Ivice Klena i Živka Zrilića Pavić potpada pod zapovjedanjem brigadira Damira Tomljanovića Gavrana, kasnije pukovnika Dragana Basića, zapovjednicima 2. pješačke bojne 1. GBR. Postrojba dobiva zadaću obrane tadašnje velebitske i zadarske bojišnice, 1. veljače 1993. godine. Kao hrabri i odgovorni bojovnik sa postrojbom sudjeluje u borbenim aktivnostima sve do lipnja 1994. godine. Hrabri bojovnik sudjeluje u akciji “Bljesak” i “Oluji”. U borbenoj operaciji “Una 95”, točnije prigodom borbenih djelovanja tada 24-godišnji Pavić nestaje sa još trojicom pripadnika “Tigrova”, u vodama nabujale rijeke Une. Odlikovan je spomenicom Domovinskog rata, medaljama “Bljesak” i “Oluja”.