Raštević grabi krupnim koracima naprijed

Da je rat završio i da se rane vidaju, dokazuju kuće pune života, djece i mladeži. Poljoprivredni strojevi, osobni automobili, dostavna vozila jamstvo su da se na ove prostore život ne samo vratio, već i da grabi krupnim koracima naprijed
Ravnokotarsko selo Raštević smjestilo se uz autocestu i željezničku prugu pored državne ceste Zadar – Benkovac. Veliki broj čitatelja najvjerojatnije ovdje nikad nije ni svratio iako se putujući iz Zadra u pravcu Benkovca i dalje prolazi tik uz kuće od kojih su one Cupaćeve na samim vratima Benkovca. Treba samo skrenuti sa zacrtanog puta, prijeći podvožnjacima ispod željezničke pruge i autoceste i evo vas u Rašteviću.
Tlo u raštevićkom polju je ilovasta pjeskulja vrlo duboka koja dobro zadržava vlagu. Ako se obave pravovremeno sve potrebne agrotehničke mjere, zimsko oranje i redovito kultiviranje tijekom vegetacije prinos i kvaliteta su neupitni, istinski hrvatski Misir.
Selo sa 150 domaćinstava
– Stočarstvo, voćarstvo i vinogradarstvo su naša sadašnjost i budućnost, kaže Vinka Banović tjerajući stado ovaca. Prvo prolaze stari ovnovi, isturenih rogova i pomalo divljeg izgleda. Za njima najveći dio ovaca sa svojom već odraslom djecom, koja se sapliću u brzom hodu. Pastirica Danica Klarica već čuva ovce na ispaši. A uzbrdo, tzv. bulevarom, pastiri i pastirice ubrzano tjeraju ovce na ispašu jer je prijepodne mirisalo na kišu.
Ima oko 150 “dimova” u kojima obitava 600-tinjak ljudi. Prije Domovinskog rata Raštević je brojio preko 1.000 žitelja, podjednako Hrvata i Srba. Nakon dana užasa i progonstva u Domovinskom ratu stigla je Oluja i sloboda. U Brkljače, Cupaće, Gnjatoviće, Jurjeviće, Klarice, Kličevicu, Podgradinu, Tadiće, Tepše, Tintore, Vojvodiće, Vrpljane, Vručiniće i Zjačića Dragu, odnosno u Vrpolane, Sridinu od sela, Drage i Gradinu Banović vratio se tek neznatan broj Srba unatoč tome što su prezimena Begić i Tepša multinacionalna. Uokolo obnovljene župne crkve Sv. Jurja mučenika, katoličko i pravoslavno groblje. Tražite li Raštevićane najlakše ćete ih pronaći po nadimcima Huligan, Mačak, Kroki, Grogi, Koki, Pređo, Bavar, Kljujo, Oblak…
Da je rat završio i da se rane vidaju, govore kuće pune života, djece i mladeži. Poljoprivredni strojevi, osobni automobili, dostavna vozila jamstvo su da se na ove prostore život ne samo vratio, već da grabi krupnim koracima naprijed.
– Puno se toga posljednjih godina u selu napravilo i još će. Planova za stvaranje boljih uvjeta života je mnogo, samo treba biti malko strpljiv. Čeljadetu kad je zdravo manjka puno stvari, a kad je, ne daj bože, bolesno, samo zdravlje, kaže Mile Tepša, riječki cestar koji se svakim dolaskom na djedovinu jednostavno preporodi.
Predstava ide dalje…
A “show must go on”: predstava ide dalje… Dakako, s obnovom oronule i devastirane zgrade područne škole. Sredstva su osigurana, ali zbog desetljećima nerješavanja zemljišnih knjiga zapelo je s imovinskopravnim odnosima. A 30-ak školske djece od prvog do četvrtog razreda iz Raštevića svakodnevno putuje u nadinsku školu.
– Ne tražimo kruha preko pogače. Tražimo samo nužnu i što hitniju obnovu novog, ali i starog dijela školske zgrade, govore upitani roditelji koji osim obnove školske zgrade očekuju otvaranje dječjeg vrtića i Doma mladeži, odnosno mjesnih prostorija.
Za to vrijeme najstariji vinogradar u Rašteviću Cviko Begić (86) gnoji svoj mladi vinograd, Ante Brkljača s traktorom kultivira na vrijeme izoranu zemlju, a supruga Nada sadi luk kao i Milka Marinović s bulevara. Slobodan Čirjak krenuo u polje, osmoškolci Ante i Marino Klarica voze se na biciklu, a Dario, Mario i Tino Brkljača grade kamenu kuću iz snova. Mladoliki Ante Banović igra se s nećacima Nikolom i Josipom, koji su mu poput tableta za smirenje zbog već najavljenog dobivanja otkaza u benkovačkom TCG-u nakon 2,5 godina radnog staža. Roža Cupać hrani perad, Zorka Tepša bere masline, a kod crkve i mjesnog groblja Pupavac priča o prijeratnoj viziji izgradnje pravoslavne crkve na Gradini, velebnog spomenika Nikoli Tesli i atraktivne turističke žičare do Biograda. Nismo zatekli poznatog voćara vinogradara Tadića, ali smo zato susreli Danicu, Damira, Antu, Stanka, Nediljka, Jakova, Rudija, Mariju…
Kiša samo što nije i umorni pastiri vraćaju svoja stada s ispaše.

 DJEDOVINA STAROHRVATSKIH POLETČIĆA

Selo je dobilo ime po hrastovima. Raštević (Hraštević) je izvedenica od zbirne imenice hrašće. Djedovina je starohrvatskog plemena Poletčića, čiji se čelnik Juraj spominje 1462. godine. Od tog plemena postao je i plemeniti rod Kutlovića. U selu se nalazi crkva Sv. Jurja, građena na temeljima starohrvatske, iz 13. stoljeća. Istočno od Raštevića, uzdiže se srednjovjekovna utvrda ili kaštel Kličevica krbavskih knezova Kurjakovića od roda Gušića. Sagradio ga je 1453. godine Toma Kurjaković i danas je prepušten zubu vremena. Za vrijeme Morejskog rata, koji je izbio 1684., i trajao do 1699. godine, istjerani su Turci s ovog područja, a Jovan Sinobad dovodi mnoge pravoslavne obitelji iz Zelengrada nastanjujući ih oko Nadina i Raštevića. Danas ovo ravnokotarsko selo administrativno pripada gradu Benkovcu dok je crkveni poslužitelj don Martin Jadreško iz općine, župe Polača. Selo ima četiri zaštitnika. Uz Sv. Josipa poneke obitelji i zaseoci slave kao svoje zaštitnike Sv. Ivana Krstitelja, Sv. Stjepana te Sve svete.