Presudne presude

Hrvatsku političku scenu zasigurno će obilježiti dvije presude koje imaju toliku težinu da se u budućnosti pokažu presudnima.
Oslobađajuća presuda haškoga suda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču Hrvatsku je “opila” nacionalnim ponosom, a ona druga prvostupanjska osuđujuća na deset godina zatvora nekadašnjem premijeru Ivi Sanaderu izazvala je uz odobravanje možda i trunak kolektivnog srama što im je, prema nepravomoćnoj presudi, ratni profiter dva puta izmamio mandat.
Dok su se generalu Gotovini sva vrata, a posebno ona politike, širom otvorila, Sanaderu su se, bez obzira na ishod sudskih postupaka pokrenutih protiv njega, izgleda, zauvijek zatvorila.
Obje presude tako će neosporno utjecati na buduće političke tijekove u zemlji.
Naime, iako se general Gotovina u svojim kratkim govorima ograđuje od politike, jer je, kako reče, običan građanin koji se sada želi posvetiti mirnom životu s obitelji, sve što se moglo vidjeti nakon njegovog dolaska u zemlju, ukazuje da je za hrvatsku javnost on puno više nego običan građanin.
Postao je i politički vrlo poželjna osoba i što god više govori da ga ne zanima politika, da želi otići na more, to mu u javnosti još više cvjeta popularnost. I bez aktivnog uključenja u politiku, ona politička stranka kojoj namigne dobit će na važnosti. Svjesne su toga i vlast i oporba, a i sam general Gotovina.
Stoga se, iako prikrivena, u zraku osjeća politička nervoza. No, general Gotovina, koji ima popularnost u narodu, zasigurno su analizirali političari, zasad ne gleda ni “desno”, ni “lijevo”, nego, reče on, u budućnost.
U toj budućnosti, pak, nekadašnji premijer Sanader morat će se braniti na sudu, a njegova bivša stranka HDZ koja, kako poručuje njezin šef Tomislav Karamarko, ne prihvaća kolektivnu odgovornost, morat će se ipak “prati” od crnih fondova toliko da bi joj moglo ostati malo vremena za opravdano prozivanje vlasti koja još nije uspjela povesti zemlju iz duboke ekonomske krize.
Sadašnjost u Hrvatskoj u kojoj raste broj nezaposlenih i siromašnih, u kojoj se ne vidi put prema gospodarskom boljitku, nije bajna, a iz ponuđenog političkog izloga ne otkriva se nitko tko bi ekonomski preobrazio i unaprijedio zemlju.
Naime, HDZ će se, bez obzira na distanciranje od Sanadera, morati baviti sam sa sobom, ali što više pokušava srediti stanje sustižu ga nove nevolje. Najnovija je i sumnja da je glavni tajnik stranke Milijan Brkić prepisao diplomski rad?!
S druge strane aktualna Vlada koja je najavljivala investicijski zamah, a nije ga ostvarila, kao da se vrti u krug “grizući samu sebe za rep”. I ona je pretrpjela odlaske ministara, a na koncu i prvog potpredsjednika Čačića na kojega se previše oslonila kada su u pitanju gospodarstvo i investicije.
Jednom riječju u takvoj situaciji u kojoj glavna oporbena stranka nije snažna, a vlast nije odvažna, ne nazire se ni blistava bliska budućnost.
Dvije važne presude pale su tako na prilično pesimistično gospodarsko-političko tlo i javnost se grozničavo uhvatila za ponuđenu slamku optimizma, vjerujući kako će se u hrvatskom političkom životu u budućnosti otkriti puna težina presudnosti tih presuda.