Sve proteklo u znaku - zvona

Slika korisnika admin
Vedran SITNICA
Predstava s pričom o crkvenim zvonima

Dani otvorenih vrata Osnovne škole Šimuna Kožičića Benje protekli su u znaku zvona. Stihovi o zvonima, dramsko-scenski nastupi, ali i predavanja znalaca - sve to moglo se pogledati i poslušati jučer u toj školi.

Učenicima nižih razreda u posjet došao je Eugen Sikirić, održavatelj crkvenih zvona. Sikirić se sa tim poslom bavi posljednjih devet godina. Prije toga prošao je i dvogodišnje izučavanje u Italiji.

- To je zahtjevan posao u kojem moramo jako paziti na kvalitetu zvonu, izdržljivost i njihov ritam, ali i ton. Potrebno je uskladiti klatno po težini zvona, visini kretanja te po noti koju želimo postići u zvonu, kazao je Sikirić koji se u održavanju pretežno bavi brončanim zvonima.

Kalupi stari 200 godina

- Radi se o čistoj bronci posebno napravljenoj samo za potrebe zvona, zbog svoje izdržljivosti. Jedno zvono tako može trajati i sedamsto godina, bez obzira koliko zvonilo. Jer, ako je dobro saliveno i ako se redovno održava, ono traje, kaže ovaj majstor koji proces salijevanja zvona svrstava u čistu umjetnost. Jer, kod jednog zvona od tolike mase bronce postići točnu notu - to može samo umjetnik, kaže. Što se tiče zvona u gradu Zadru ona su kvalitetna. No, u katedrali sv. Stošije, zvona zbog visine kvalitete naziva - orguljama.

- Kada ste gore i servisirate, pa ta zvona krenu... To je nešto predivno. Sve crkve u Zadarskoj nadbiskupiji koje imaju talijanska zvona, počevši od De Poliija i Cobalchinija, imaju predivna zvona. Jer, pazilo se na izbor nota, lijevača i instalatera crkvenih zvona...

Danas, zahvaljujući programatorima koji se instaliraju sa zvonima, svećenici mogu bezbrižno isprogramirati zvonjavu i do šezdeset godina unaprijed. Također, danas je komunikacija pri stvaranju zvona puno naprednija. Da bi se naručilo novo zvono iste ljestvice kao i zvono koje se nalazi na zvoniku, dovoljno je s mobitelom usnimiti ili prenijeti zvuk onome tko ga radi, nakon čega se salije zvono identičnog zvuka.

- Pritom se pazi i na detalje zvona, poput ornamenata svetaca na njemu. Ti kalupi zvona su toliko fini i toliko utanačeni... A zanimljivo je i to kako svako zvono ima svoj kalup. Postoje tako kalupi stari i po dvijesto godina, otkrio je Sikirić.

O zvonima i zvonicima grada Zadra jučer je govorio i povjesničar umjetnosti i sveučilišni profesor Pavuša Vežić.

- Priča o zvonicima je priča o našem gradu. Kao što o gradu možemo govoriti kroz njegove zidine ili palače, možemo i kroz zvonike. Među njima ima zaista jako lijepih i vrijednih, kazao je Vežić, spomenuvši pritom i one zvonike kojih više nema, ali i one koji su skriveni.

- Dobar broj zvonika mi više nemamo. Nemamo zvonik na crkvici Stomorica kod koje imamo samo arheološke ostatke. Slično se dogodilo i sa crkvom sv. Nediljice u Varoši. To je krasna ranoromanička građevina sa finim elegantnim malenim zvonikom kojeg više nema. Primjeraka ima još, no možemo biti sretni da ima dobar broj zvonika koji su se uspjeli sačuvati, kazao je Vežić.

Kolomanov Z

Od povijesnih je posebno važan zvonik Sv. Marije, vrijedna donacija prvog hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana iz početka dvanaestog stoljeća. Unatoč rekonstrukcijama u 15. stoljeću on je lijepo očuvan do dana današnjeg, kazao je Vežić.

-Također, tu je i zvonik crkve sv. Šime koji je bio na neki način predložak za niz ostalih zvonika u Zadru. Zvonik zadarske katedrale je možda najmlađi od predstavnika, ali to je jako fina građevina s konca 19. stoljeća koja imponira u prostoru našeg grada i koja je prva građevina koju vidimo kada dolazimo s morske strane.

Također, u Zadru se nalazi i cijeli jedan niz zvonika koji nisu monumentalne građevine, to su tzv. preslice, zvonici iznad ulaznih vrata na pročelju same crkve, kao jedan drugi tip i malo skromniji, no isto tako zanimljiv i važan, istaknuo je. Jedan je sačuvan na crkvici sv. Petra Starog, zatim na crkvi sv. Mihovila na četiri kantuna... Najstariji među sačuvanim zvonicima je onaj u benediktinskom samostanu sv. Merije, Kolomanov. Stariji od toga, su nažalost stradali su, kazao je Vežić, spomenuvši pritom i jedan crkveni zvonik koji to više nije, no vrlo važnom u životu i fizionomiji grada. Radi se o zvoniku na Narodnom trgu, onom od gradskog sata na Veloj straži napravljenoj u 16. Stoljeću. Zvonik je sam povišen krajem 18. Stoljeća, a kako je u to doba crkvica sv. Lovre prestala biti crkvica, zvono sa zvonika Sv. Lovre prenešeno na Gradsku stražu.

-Mnogi ljudi i ne znaju da postoji crkvica Sv. Lovre. Štoviše, jedan mali kafić se naziva po toj crkvici. A gdje je Lovre? To mnogi ne znaju. No, Lovre je u kafiću, zaključio je Vežić.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno