Autogram Ćire Perinčića

Slika korisnika admin
DOSADILO VAM JE ISPADANJE KOSE?

Ako su do sada one kilometarske reklame zbog kojih prekidamo gledanje emisija i prebacujemo se na druge kanale bile glupe, onda je ova o ispadanju kose uistinu prešla svaku mjeru. Stvar dakle ide ovako. Na ekranu se prikazuje glava čovjeka koji gubi kosu, a ugodan glasić nas pita: "Dosadilo vam je gubiti kosu?" Nešto gluplje dugo nisam čuo. Kakvo je to uopće pitanje? Po tome ispada da nam je prije bilo zabavno, a sada nam je, kao, malo dosadilo. Prije nam nije smetalo, a sada nam polako počinje ići na živce. A u reklami zbilja ima svega i ne znaš što je smiješnije. Prvo neki tip sjedi kraj bazena, a oko njega tri zgodne djevojke koje ga onako malo štipkaju, masiraju i drpaju, a onda u jednom trenutku sve tri odskoče i dadu se u panični bijeg, a razlog je taj što su shvatile da on gubi kosu. Dakle, od muškarca koji gubi kosu zgodne djevojke bježe kao od gubavca. S druge strane, tu je i neki drugi tip koji je sretan i nasmiješen, jer on ima kosu i kraj njega je stalno neka ljepotica koja mu zavlači ruku u kosu i razbarušuje mu je onako nestašno. Sve je to u stvari neozbiljno jer ima ljudi koji zbog gubitka kose nisu sretni i ovakav način sprdačine im sigurno ne prija. Ali, ajmo malo u daleku prošlost.

SPECIJALNA TINKTURA

Nikada neću zaboraviti jednog momka s kojim sam svirao prije dvadesetak godina, a koji je evidentno ostajao bez kose već u svojim ranim dvadesetima. Otac mu je bio ćelav, stariji brat je već imao „potkovu", a i dida sa mamine strane nije baš zabacivao glavu da mu kosa ne pada na oči. Po svemu je bilo jasno da je genetika sa obje strane takva da nije bilo nikakve šanse da se ta kosa može očuvati i da mu prvo predstoji ono neobično češljanje preko cijele glave, a onda i brijanje ostataka kose, što tada još nije bio neki običaj. I tako bi mi išli na svirke, a cijeli automobil bi poprimio neki otužni miris koji je ustvari više bio smrad, a dolazio je od njegove glave. On je, naime, u nekom časopisu našao lijek protiv ćelavljenja u koji se stavljala vinska kvasina, žlica meda, narezana glava kapule, slana srdela, malo kiselog kupusa, mašinskog ulja, krilo slijepog miša, osušeni skakavac i na kraju, samo žličica zmijskog znoja. Naravno da mu nije ništa pomoglo i da je ubrzo oćelavio, ali je još brže izletio iz benda jer je njegov način prevencije zbilje bio nepodnošljiv.

Zašto ja to pišem? Zato što smatram da je krajnje nehumano šaliti se na ovaj način, a osim toga bezobrazluk je prema svim gledateljima koje zamišljaju kao kretene koji će zbilja povjerovati da tri djevojke vrišteći bježe od muškarca koji gubi kosu. Na ovaj se način prelaze granice elementarne pristojnosti tako da uskoro možemo očekivati i reklame tipa - „dosadilo vam je da vam je dijete narkoman, a muž pijanac koji vas tuče? Uzmite naš novi preparat koji sve ozdravljuje, a preporučuje ga osobno čuveni doktor John Smith koji ga redovito primjenjuje na svojim pacijentima. Znam da će netko sada reći da miješam ozbiljne stvari s neozbiljnima, ali to tako počinje. Da se preventivno djelovalo, sada bismo bili pošteđeni ovakvih gluposti.

PRIČA O JUGOPLASTICI

Nedavno sam na HTV-u vidio zanimljiv dokumentarac koji me vratio u daleku mladost, na isti način kojim je Proust probao onaj kolačić nakon kojeg je napisao deset tomova svoga životnog djela „U traganju za izgubljenim vremenom", a koje nikada nisam priočitao do kraja, jer nikada nisam imao dovoljno vremena. Radilo se o dokumentarcu u kojem se prikazao razvoj splitske košarke. Sad, istina je da je Zadarska košarka specifičnija i zanimljivija i konačno, nama bliža, ali ova emisija o Jugoplastici me zbilja dirnula. Sjetio sam se vremena kada nam je ta košarka nešto značila, kada se igrači nisu mijenjali svake sezone, kada se igralo u ozbiljnoj ligi s ozbiljnim klubovima i kada sam dobio autogram Ćire Perinčića i zbog toga bio glavni frajer u trećem ce razredu Velimira Škorpika. To su bila vremena kada je klub bio važniji od svojih navijača, a ne danas kada se više govori o navijačkim skupinama nego o samom klubu. Ali, što bi rekli moji sunarodnjaci - tempi passati...

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno