LOVRE BAŠIĆ: "Zadar je jedini klub za koji navijam i nadam se da će nam se putevi ponovno sresti"

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika mkvanja
Jedan od najtalentiranijih izdanaka zadarske škole košarke u posljednjih desetak godina nada se dobroj sezoni u Belgiji
Autor: 
Svi znaju da nisam tip koji ganja poene, draže mi je dati lijepu asistenciju. Priliku u Belgiji želim iskoristiti da poboljšam obranu i odluke koje donosim na parketu – kazao je Bašić
PHILIPPE COLLIN/LIEGE BASKET
UVIJEK ATRAKTIVAN NA PARKETU - Lovre Bašić

Oko rijetko kojeg zadarskog igrača u posljednjih desetak godina se dizala tolika prašina kao oko Lovre Bašića. Kada je sada već davne sezone 2012./2013. ušao u prvu momčad Zadra, na njegova mlada pleća stavljen je veliki teret nasljednika proslavljenih izdanaka nekoć slavne košarkaške škole. U međuvremenu je postalo jasno da stvari neće biti toliko jednostavne. Česte smjene trenera i redovita dovođenja stranih igrača na poziciju »jedinice« otežali su razvojni put mladog razigravača koji je pretprošlo ljeto napustio rodni grad. Dojam je da je odlazak bio dobar za obje strane. Bašić je okusio život profesionalnog sportaša i dobio priliku voditi momčad kao nositelj igre, dok je klub s Višnjika mogao krenuti u drugom smjeru i samom sebi priznati da je pogriješio u procesu pretvaranja neospornog, ali i sirovog talenta, u gotov proizvod. Nakon vrlo dobre sezone u Vrijednosnicama Osijek, Bašić je ljetos dobio poziv iz belgijskog Liègea u kojem je odlučio nastaviti karijeru, no globalna pandemija koronavirusa pomrsila mu je planove te je svoj debi u novom klubu upisao tek početkom mjeseca.
– U Belgiju sam došao u rujnu kada su nam počele pripreme, no ovdje je u jednom trenutku bilo i po dvadesetak tisuća novozaraženih dnevno pa je početak lige odgođen za tri tjedna. Kako nekoliko klubova igra Europu odlučeno je da ostatak momčadi može birati hoće li odmah krenuti u sezonu ili će odgoditi početak natjecanja do siječnja. Većina je krenula na jesen, ali mi smo odlučili sačekati bolje dane pa sam prvu utakmicu odigrao tek 5. siječnja. Klub se nadao da će se situacija dovoljno popraviti da bi se utakmice mogle igrati pred publikom i to je glavni razlog odgode, no iako se situacija u posljednjim tjednima popravila i dalje nije na dovoljno dobroj razini te smo prisiljeni igrati pred praznim tribinama – kazao je Lovre Bašić.

Nositelj igre

Nakon solidnog izdanja u prvom susretu u kojem je ubacio sedam poena i podijelio devet asistencija, Bašić je već u drugoj utakmici nagovijestio da se od njega ove sezone mogu očekivati velike stvari te je s 20 koševa i pet dodavanja predvodio svoju momčad u tijesnom porazu od Belfius Mons-Hainauta.
– Doveden sam kao nositelj igre, imam minute i stvarno se ni na što ne mogu požaliti. Prvu utakmicu nisam bio na željenoj razini, ali sam već u drugom susretu dobro odigrao i pokazao što mogu donijeti momčadi – rekao je 26-godišnji Zadranin koji je do Liègea došao preko prijatelja s brojnim poznanstvima u belgijskoj košarci. Treneru Lionelu Boscu se svidjelo što je vidio na snimkama te je uslijedio kratki i otvoreni razgovor u kojem su brzo usuglašeni svi detalji.
Koliko je globalna pandemija otežala prilagodbu na novi klub i državu, tim više što ti je ovo prvi inozemni angažman?
– Bilo je teško, ali prošla sezona u Osijeku mi je pomogla prilagoditi se na nove okolnosti. Ušao sam u ritam trening-kuća te sam se u potpunosti posvetio košarci. Na početku mi nije bilo lako, nisam imao nikoga, nisam imao gdje ni popiti kavu i čitav život se sveo na treninge. Posebno mi je teško palo neigranje utakmica, no sada je konačno krenulo. Psihički je sve puno lakše kada znam da se iz tjedna u tjedan moram pripremati za nove izazove – otkrio je zlatni kadet s Europskog prvenstva igranog u Češkoj 2011. godine.
Liège je prošlu sezonu završio na posljednjem desetom mjestu u belgijskom prvenstvu sa samo jednom pobjedom iz 17 susreta te je u ligi ostao zbog »više sile«, odnosno prekida natjecanja uzrokovanog pandemijom koronavirusa.
– Klub je posljednjih godina imao dosta financijskih problema pa nije mogao dovoditi strane igrače, što se preslikalo i na teren na kojem nisu ostvareni zadovoljavajući rezultati. Ove sezone su uspjeli stati na noge. Doveli su nekoliko igrača sa strane, dok je ostatak momčadi ostao od lani. Izuzev prve petorke, većinu kadra čine mladi momci koji se tek probijaju u seniorskoj košarci. Nismo dobili zacrtani cilj kojeg moramo ostvariti, ali s obzirom na do sada prikazano smatram da možemo gledati prema sredini tablice, što bi svakako bio iskorak u odnosu na prijašnje godine. Trener nam je relativno neiskusan, ali s obzirom na budžet i cjelokupnu situaciju dobro smo posloženi i mislim da možemo imati dobru sezonu – smatra zadarski razigravač koji se u novom klubu najviše druži sa »starim poznanikom« s regionalnih parketa Milošem Bojovićem.

Cilj popraviti obranu

Oko njegovog potencijala dugo su se lomila koplja. Dok je za jedne bio najveći talent kojeg je zadarska škola košarke izbacila još od vremena Marka Popovića i Marka Banića, za druge je predstavljao tek glorificiranog »basketaša« bez pretjerano svijetle budućnosti u suvremenoj košarci u kojoj se sve veći naglasak stavlja na atletske predispozicije. Napadački potencijal nikada nije bio upitan, no činjenica je da je Bašić često oscilirao i da je teško vezivao nekoliko dobrih partija, a posebno su se kritizirala njegova izdanja na obrambenoj strani parketa gdje je bio inferioran suparnicima na abaligaškoj razini. Koliko se promijenio kao igrač u posljednjih 20 mjeseci otkako je odigrao posljednju utakmicu u dresu momčadi s Višnjika?
– Smatram da sam bolji nego što sam bio u Zadru. Od mene se puno očekivalo, ali tada sam bio dosta mlad i praktički ništa nisam bio prošao. Tek sam u Osijeku osjetio što znači voditi momčad, biti nositelj igre i biti taj koji mora povući kada treba. Dosta sam zreliji i mislim da će to s godinama ići samo na bolje. I dalje se u određenim situacijama zaigram te mi je cilj iskoristiti ovu sezonu da se dovedem do razine na kojoj ću znati kada što treba, a kada ne treba napraviti. Svi znaju da nisam tip koji ganja poene, draže mi je dati lijepu asistenciju. Priliku u Belgiji želim iskoristiti da poboljšam obranu i odluke koje donosim na parketu – rekao je donedavno najmlađi kapetan u povijesti kluba s Višnjika.
Bašić je vrlo mlad ušao u prvu momčad Zadra, no u sedam godina koliko je proveo noseći dres kluba s Višnjika nije se uspio izboriti za mjesto u startnoj petorci. Iz sezone u sezonu na njegovu su poziciju dovođeni igrači sa strane pa se može kazati da, brojnim oscilacijama unatoč, nije ni dobio pravu priliku.
– Više-manje svaka sezona je bila takva, izuzev one kada nas je vodio Ante Matulović, ali tada sam imao dosta problema s ozljedama. Prvo mi je pukla kost u stopalu nakon čega sam morao na operaciju, da bi kasnije slomio i šaku. U globalu nisam dobio priliku da od početka sezone budem prvi razigravač. Ne bih želio da me se krivo shvati, nisam ja ništa trebao dobiti niti mi je išta trebalo biti darovano, ali u nekoliko sam navrata dobro odigrao završnicu hrvatskog prvenstva nakon što bi Amerikanci napustili klub. Kada bih dobio minutažu, dobro bih ju iskoristio, ali opet je na početku nove sezone sve bilo po starom. No, takva je bila politika kluba i ja se u to nisam miješao niti se planiram miješati – kazao je Bašić.
S obzirom na sve što se događalo, zamjeraš li što ljudima iz KK Zadar?
– Ne zamjeram. To je moj put. Da su se stvari drugačije rasplele možda bi on bio malo lakši, a opet, s druge strane, možda i ne bi. Jednostavno se neke stvari nisu poklopile. Ja sam bio dosta mlad, možda i nedovoljno zreo… Nadam se da će nam se putevi jednog dana ponovno sresti. Zadar je moj klub i jedini klub za koji navijam. Nadam se da ću se jednog dana vratiti i osvojiti trofej u rodnom gradu – otkrio je 26-godišnji »playmaker«.

Zadar može puno

Nakon ovakvog odgovora suvišno je bilo pitati prati li svoju nekadašnju momčad u novoj trnovitoj sezoni. Kaže, pogledao je gotovo sve utakmice, izuzev dvije ili tri koje je propustio zbog preklapanja s terminom treninga.
– Iako rezultati to ne govore, Zadar po meni ima dobru momčad. Ne smijemo zaboraviti da su imali dosta problema s koronavirusom. Sigurno im nije lako, ali ako konačno uspiju uhvatiti željeni ritam mogu ciljati na velike stvari u domaćim natjecanjima, pogotovo sada kada im je došao i Jordano u vanjskoj liniji – smatra udarna igla Liègea.
Bašić je svoju možda i najupečatljiviju utakmicu u dresu Zadra odigrao krajem pretprošle sezone kada sa 17 poena i četiri asistencije na gostovanju u Domu sportova »srušio« Cedevitu u polufinalu hrvatskog prvenstva. Trenutak je to koji mu se duboko urezao u sjećanje, ali najdraža uspomena ipak dolazi s Višnjika. Protivnik je isti, ali kulise dijametralno suprotne.
– Posebno pamtim finale kupa iz 2016. godine. Pullen je pokušao prenijeti loptu, a ja sam mu je ukrao još na njihovoj polovici i zabio koš-faul. Sjećam se toga kao da je bilo jučer. Evo, i sada se naježim kada o tome pričam. Dvorana je »izgorjela« – prisjetio se Bašić.
Tko ti je najdraži igrač iz razdoblja provedenog u Zadru?
– Definitivno Marko Ramljak. S dosta momaka sam ostao u dobrim odnosima, ali s »Ramom« sam najbolji. Često se prisjetim razdoblja s njim, »Fićom« Kraljevićem, Sobinom, Jurom Segarićem, Bošnjakom… To mi je jedna od najdražih sezona u dresu Zadra. Četiri-pet mjeseci nismo bili primili plaću što je bilo »ajme majko«, ali to nas nije spriječilo da izvan parketa budemo prava klapa. Non-stop smo bili po kavama i provodili vrijeme jedni s drugima – naglasio je zadarski košarkaš.

Teodosić najbliže uzoru

Bašić je od prvih koraka na seniorskim parketima publiku kupio lucidnim dodavanjima i loptama s očima izvan svih košarkaških šablona. Nemali je broj puta zbog toga popio »jezikovu juhu« od trenera, no s vremenom je postalo teško odvojiti atraktivne asistencije iza leđa ili trice s osam i više metara od njegova imena. Tko je najzaslužniji za takav stil igre?
– Obožavam gledati Miloša Teodosića. Divim se njegovim asistencijama i stvarima koje izvodi na parketu. Kao »mulac« sam većinom gledao igrače Zadra, a tu je svake godine bio drugi igrač na mojoj poziciji te sam pokušao od svakoga uzeti ponešto, no gledamo li čisti stil igre Teodosića bih izvodio kao svog, uvjetno rečeno, uzora – za kraj je kazao Bašić.

 

U Belgiji kao u Hrvatskoj

Pandemija koronavirusa okrenula je svijet »naglavačke«. Veliki broj država uveo je policijski sat, a one koje to nisu učinile pribjegle su tek ponešto blažim mjerama ograničavanja javnog života. U takvom okolnostima Bašić nije imao puno prilika za upoznavanje znamenitosti svog trenutnog boravišta.
– Nekoliko puta sam bio u centru i moram reći da je Liège zaista lijep, ali s obzirom na to da je sve zatvoreno nisam imao priliku detaljno upoznati ritam grada. Situacija je slična kao u Hrvatskoj, zatvoreni su restorani i kafići pa živim na relaciji kuća-trening. Praktički ništa ne radi pa ni nemam gdje poći, osim u dućan kada mi nešto treba – kazao je Bašić.

 

Uživao sam u Osijeku

Nakon odlaska iz Zadra Bašiću je glavni cilj bio pronaći klub u kojem će dobiti priliku pokazati što zna i voditi momčad. Izbor je pao na Vrijednosnice Osijek što je, pokazat će se, bio pun pogodak.
– Najbitnije su mi bile minute i sloboda u napadačkom dijelu. Trener Kujundžić me htio dovesti i stvarno je sve što mi je obećao na kraju i ispunio. Bio sam nositelj igre i dosta stvari je kretalo od mene. Vrlo brzo sam se prikivao na život i na suigrače. Slično kao i u sezoni u Zadru koju sam ranije spomenuo, momčadski smo se družili i išli na kave, što se ne događa često. Ne mislim pritom na druženja s nekolicinom igrača, već zaista s čitavom momčadi. Tu se stvaraju prijateljstva i prisniji odnosi, što ima pozitivan učinak i na igru na parketu. Osijek je grad sličan Zadru i zaista sam uživao tamo. Na kraju krajeva, ne bih ni bio tu gdje jesam da nije bilo sezone u Vrijednosnicama – rekao je Bašić.

 

Narančasta lopta prva ljubav

S obzirom na to da mu je otac Ozren veliki zaljubljenik u košarku, ne čudi da je Bašić od malih nogu usmjeravan »pod obruče«. Igrao je, kaže, i druge sportove, ali narančasta lopta je ostala prva, i jedina, koju je zavolio.
– Počeo sam trenirati već s četiri i pol godine i nikada nije dolazilo u pitanje čime se želim baviti u životu. Krenuo sam u Prvom košu, kadetski i juniorski staž sam odradio u Zadru, a prije ulaska u seniorsku momčad bio sam na posudbama u tadašnjoj A2 ligi, točnije u Voštarnici, Poličniku i Sukošanu – prisjetio se Bašić.

 

Pozdravio bih Rozića na ulici

Jedan od trenutaka koji se zadarskim navijačima dobro urezao u sjećanje je lakat Marina Rozića kojim je Bašića »pogodio« u polufinalu doigravanja 2016. godine. Bilo je to drugi ili treći incident u kojem je nekadašnji kapetan Cibone udario mladog zadarskog košarkaša, ali i jedini koji je zabilježen televizijskim kamerama koje su mu, svim pokušajima iz Savske unatoč, dali nacionalni značaj. Kako danas gledaš na te trenutke?
– Ne razmišljam o tome, prisjetim se tek kada me netko upita. Nemam ja tu što posebno reći, samo oni koji to ne žele vidjeti - ne vide da je to bilo namjerno. Znam da je bio »prljav« igrač, ali stvarno nikada nisam imao konflikt s njime te bih volio znati zašto je to napravio. Ipak, da ga sretnem na ulici, pozdravio bih ga – otkrio je Bašić.

 

BLITZ-PITANJA

Najdraži film?
– Mamurluk
Najdraža serija?
– Narcos
Najdraži pjevač?
– Oliver Dragojević
Imaš li curu?
– Imam, i to sam u ozbiljnoj vezi.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (3 glasova)