Na gradilištu luksuznog hotela, iz nekadašnje bogate rimske kuće »izronio« mramorni kip Venere star 1800 godina

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
S voditeljem istraživanja Smiljanom Gluščevićem na Poljani Požarišće
Autor: 
Takve su statue rijetke. Nisam provjeravao, ali koliko se sjećam mislim da tijekom zadnjih barem 100 godina u Zadru nije pronađena nijedna takvih gabarita. Bilo bi lijepo prezentirati je »in situ«, možda sačuvati ovaj kanal, jedinstven je, očistiti ga, spojiti kameni postament iznad njega i staviti ga na originalno mjesto. Zatim, ovaj bi se mozaik moglo konzervirati i postaviti ga primjerice na prvom katu budućeg hotela ili na neki zid, uz prateću dokumentaciju nastalu tijekom ovog istraživanja, kaže Gluščević
Vedran SITNICA
S Gluščevićem na Poljani Požarišće

Na Poljani Požarišće, na gradilištu gdje tvrtka Albergo gradi luksuzni hotel, krilo se pravo arheološko blago. Naime, pronađen je kip božice Venere, kao i brojni keramički ulomci i mozaik koji vjerno svjedoče o bogatoj rimskoj kući koja će se datirati između trećeg i petog stoljeća.
Dr. sc. Smiljan Gluščević, voditelj istraživanja privatne arheološke tvrtke Arheologija Art iz Zadra, pokazao nam je vrijedne nalaze poprativši ih detaljnim objašnjenjima i omogućivši tako slikovit vremeplov.

Arheologija je uvijek iznenađenje

- Arheologija je uvijek iznenađenje, cijeli radni vijek proveo sam na kopnenim i podmorskim istraživanjima, svaki, ne lokalitet, nego komad keramike, je iznenađenje, ushićenje i radost, odgovara Gluščević na pitanje o očekivanjima prilikom ovog projekta.
Zadar je, nastavlja Gluščević, grad star 3 000 godina, bio je liburnsko središte, kasnije kad su došli Rimljani, vjerojatno u 2. st. pr. Kr., potpuno se urbanizirao dobivši ortogonalni raster ulica koji je u Zadru sačuvan do danas.
- Unutar tih insula nastajali su pojedini objekti. Nije bilo pitanje hoćemo li u Zadru, ili nekom drugom antičkom gradu, nešto naći, već što ćemo naći. U Zadru se uočava slojevitost kultura i nalaza. Ovdje smo upali u, kako vjerujem, bogati centralni dio jedne rimske zgrade, vjerujem da je ovo bio atrij, centralno dvorište. Iz tog se atrija vjerojatno ulazilo u neki drugi prostor, još ne znamo čemu je služio. Našli smo jedan otvor na čijem je vrhu bio kvadratni postament, tijekom vremena razlomljen na četiri dijela, s temeljnim utorom i okruglim otvorom u sredini što znači da je iznad toga bila neka nadogradnja. Taj je otvor stajao na početku kanala dugačkog 11 metara, građenog od kamena i s polukružnim svodom. Na podu su rimske tegule, veliki krovni crjepovi kakve imamo, primjerice, na dijelu krova sv. Donata. To se, dakle, uvijek stavljalo na dno kanala. Ovaj je kanal vjerojatno bio namijenjen za oborinske vode, priča Gluščević.

Keramika u više slojeva

Centralna prostorija, atrij, bio je pokriven velikim pločama, kamenim ili mramornim što tek treba istražiti. Podloga tih ploča bila je hidraulična žbuka inače korištena i za izolaciju. Isti taj atrij je dobro sačuvanim zidom odijeljen od sljedeće prostorije u kojoj su našli dio crno-bijelog mozaika s dvjema paralelnim bordurama. Rimski je zid od strane atrija jednim dijelom bio obložen tankim mramornim pločama, a u dijelu je imao plastične bordure.
- Međutim, ono po čemu se može datirati neki objekt jest sitni materijal. Najčešće je to novac koji ovdje nismo pronašli, ali smo našli jako puno keramike. Od gornjeg sloja prema donjima, keramika je išla od novoga vijeka, vjerojatno do srednjega, ali to tek trebaju interpretirati stručnjaci baš za tu vrstu glazirane i oslikane keramike. Možda ima i poneki ulomak iz kasnog srednjeg vijeka, no to je stvar naknadne obrade. U donjim slojevima imamo male ulomke bizantske keramike, ostatke bizantskih amfora. No, to se koristilo nekoliko stoljeća pa nije posve sigurno u koje ih stoljeće možemo smjestiti, ali vrlo vjerojatno u 6. ili 7. st. U nivou ispod ovoga našli smo luksuznu rimsku keramiku podrijetlom iz sjeverne Afrike, okriva Gluščević i dodaje da ima specifičan oblik i crvenu boju, a na nekim elementima su i ostaci urezanog ornamenta pomoću kojeg se preliminarno može datirati vjerojatno u 4. ili 5. stoljeće.

Kako će se sjediniti turistička i arheološka atrakcija?

U jednoj sondi našli su ostatke neke još starije keramike za koju pretpostavlja da nije povezana s ovim objektom. Iznad mozaika, kazuje Gluščević, pronađeno je puno šuplje cigle, tubula, koja je vodila topli zrak iz podrumskog prostora zgrade kroz zidove i zapravo je bila, slikovito objašnjava, onodobno centralno grijanje.
- Takve ulomke šuplje cigle našli smo i u konstrukciji kanala. Dakle, vjerojatno je da potječu od neke ranije zgrade koja je bila na istoj poziciji. Kakva je bila ta ranija zgrada, to u ovome stanju ne znamo. Zanimljivo je da se položaj vile, kao i detalji mozaika možda mogu dovesti u vezu s rezultatima istraživanja profesora Borisa Ilakovca prije 62 godine koji je prije gradnje susjedne zgrade Božidara Rašice istraživao te temelje. Pronašao je začelni zid dug gotovo 50 metara neke rimske zgrade, a jedan dio te zgrade gledao je prema ovoj poziciji. U dvjema od tih prostorija pronašao je crno-bijele mozaike, identične ovima ovdje, govori Gluščević i zaključuje da bi ovo mogao biti dio te jedne velike zgrade koja bi zaista onda morala biti ogromna.
- I prof. Ilakovac smatrao je da, prema tim nalazima, zgrada nije bila starija od 3. st. što se slaže i s našim preliminarnim mišljenjem, dodaje Gluščević.
No, postavlja se pitanje kako će se sjediniti turistička i arheološka atrakcija.
- Ne mogu reći što će biti sa svim ovim nalazima, to je odluka konzervatora. Zvao sam kolegu Ivu Donellija s Umjetničke akademiju u Splitu, on je profesor restauracije kamena, restaurirao je, između ostalog, našeg Augusta u Arheološkom muzeju, on bi se vrlo rado prihvatio toga. Drugi kolega koji se bavi mozaicima, a mozaik se vjerojatno širio puno dalje od ovoga sada, treba kazati što bi to značilo kako tehnički, tako financijski. Kad dobijem informacije, razgovarat ću s investitorima. U svakom slučaju, sad je odluka na konzervatorima, investitorima i arhitektima što ostaviti i na koji način, kazuje Gluščević.
Najviše pažnje pobudio je kip božice Venere, sačuvan je od koljena do ispod grudi, izrađen od mramora i star oko 1800 godina.

Turiste zanima povijesna baština

- Akademik Nenad Cambi, naš najveći stručnjak za antiku, potvrdio mi je da je to Venera, prema njenim atributima. Još jedna takva pronađena je u Saloni. No, sve to tek treba očistiti, konzervirati i dobro analizirati. Sve što su antički kipari radili, radili su s razlogom, ništa nije slučajno, upozorava Gluščević.
U skladu s tim, kako kaže, volio bi da se konzervira dio te statue božice koja na sebi ima nekoliko dodatnih isklesanih elemenata.
- Takve su statue rijetke. Nisam provjeravao, ali koliko se sjećam mislim da tijekom zadnjih barem 100 godina u Zadru nije pronađena nijedna takvih gabarita. Bilo bi lijepo prezentirati je »in situ«, možda sačuvati ovaj kanal, jedinstven je, očistiti ga, spojiti kameni postament iznad njega i staviti ga na originalno mjesto. Zatim, ovaj bi se mozaik moglo konzervirati i postaviti ga primjerice na prvom katu budućeg hotela ili na neki zid, uz prateću dokumentaciju nastalu tijekom ovog istraživanja. Još, primjerice, barem ja tako mislim, moglo bi se staviti malu vitrinu s ulomcima ove keramike iz Afrike ili, pak, ako je dovoljno materijala, napraviti rekonstrukciju neke od posuda, predlaže Gluščević koji smatra da bi sve to i vlasnicima i onima koji bi boravili u hotelu bilo itekeko atraktivno.
Kako zaključuje Gluščević, turisti dolaze radi spomenika i žele znati gdje su, zanima ih povijest, a Zadar tu neupitno ima što za ponuditi.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)