Benzin za kopačke

DOBAR SAVJET ZLATA VRIJEDI
Eto, da se ne kaže kako se stalno  sprdačim s hrvatskom nogometnom ligom, nešto ću vam ispričati. Prvo, i prvo,  nikada ne ismijavam domaći nogomet, jer  se kao moralna osoba ne izrugujem jadnima i nemoćnima, a sarkazam u tekstu  o Hrvatskoj nogometnoj ligi bi bio ravan  cipelarenju čovjeka koji leži u nesvijesti.  Drugo, spreman sam i pomoći dobrim  savjetom, a to ću sada i dokazati.
U vijestima Nove tv, na samom kraju,  voditelj tronutim glasom obznanjuje kako je u Varaždinu  nekoliko stotina ljudi prosvjedovalo jer dvadesetak njihovih sugrađana nije dobilo plaću već nekoliko mjeseci.  Konačno se u ljudima probudila solidarnost i počeli su  misliti na tuđe probleme, na djecu otpuštenih, prevarenih  i neisplaćenih radnika i slično… Ali, nije se radilo o  obiteljskim ljudima, već o nogometašima kluba Varteks. A  znate li kako to kažu u vijestima? Kažu da igrači nemaju ni  za benzin neophodan za treninge, čime nas bacaju u teško  neznanje. Kakav to benzin trebaju igrači Varteksa da bi  mogli trenirati? Na koji se pogon pokreću ti mladi ljudi?  Gdje im se lijeva gorivo (ne mislim na pumpu, nego na  nešto drugo)? Ali dobro. Znači, bez benzina oni ne mogu  trenirati. Bio sam u dva navrata, kao reporter Zadarskog,  na istom tom stadionu (ne na utakmici naravno, nego na  koncertu) i primjetio da se cijeli grad nalazi u ravnici. Ni  jednog uspona. Idealno za biciklizam. Imaju čak i posebno  označene staze. Zašto ti mladi ljudi na treninge ne dolaze  biciklom? Ne bi im trebao benzin, kao pravi domoljubi bi  pridonijeli čistoći lijepe naše i što je najvažnije, mogli bi  odmah početi trenirati s loptom jer im ne bi trebalo  zagrijavanje, s obzirom da bi ih okretanje pedala dovoljno  pripremilo za napore treninga. Problem dolaska na trening smo dakle riješili, a sada ćemo se pobrinuti i za plaće.  Neka igrači nazovu Vukovar i Sinj i tamo potraže savjet od  radnika (možete reći i djelatnika – njima je to sada  svejedno) one dvije firme upropaštene u pretvorbi, koji su  daleko dulje bez plaća. Oni će im objasniti kako preživjeti  bez primanja, a još uz to i hraniti obitelj.
Eto. Dao sam im dobar savjet. I nemojte da mi netko  opet spočitava da ne volim domaći nogomet.
OLIMPIJADA
Moram priznati da ja, koji sam nekada pratio sve  svjetske (ali ne i balkanske) sportske događaje, nisam  pogledao ni jedan prijenos s aktualne Zimske olimpijade.  Skokove sam nehotično propustio, a sve ostalo što bi  moglo biti zanimljivo u nekim je terminima koji se  otkazuju i zakazuju ovisno o vremenu. Imam osjećaj da,  kada god okrenem drugi program HRT-a, na ekranu  gledam nekakvo skijaško trčanje ili biatlon. A taj biatlon,  neka mi oprosti naš osvajač medalje Jakov Fak, jedan je od  najdosadnijih sportova koje sam ikada gledao. Napetost je  otprilike onakva kakvu sam imao prilike vidjeti u onim  emisijama o poljoprivredi kada ratar objašnjava kako se  bori protiv nametnika na krumpiru. Ali, šalu na stranu. Ja, evo imam jedan prijedlog. U tom  biatlonu oni skijaju, skijaju, a onda stanu i pucaju u metu  da pokažu svoju smirenost. Ja predlažem slijedeće. Na  prvoj postaji pucaju. Na drugoj sjednu i, da pokažu  smirenost, izvezu jedan goblen. Na trećoj nešto nacrtaju…  Tako bi natjecanje bilo zanimljivije, a na kraju bi mogli i  prodati svoje uratke i nešto zaraditi.
SUNNY DAY
Čim pogledam koju epizodu inače sasvim solidnog  “Evergreena”, pronađem neku povijesnu grešku. Možda  ne toliko kardinalnu, ali ipak relevantnu za pravilno  informiranje. Kaže Ferlin: “Prvo smo imali goste iz Rijeke,  pa smo slušali pjesmu riječke grupe, a i autor slijedeće  pjesme je naturalizirani riječanin Neno Belan.” A nije,  dodao bih ja, jer pjesmu “Sunny Day” nije napisao Belan  nego Splićanin Zdravko Bajan. To možda nije neka velika  pogreška, ali jednoj državnoj televiziji se to ipak ne smije  događati. No, to ću im oprostiti jer su se sjetili u studio  pozvati hrvatske rock legende Vesnu Vrandečić iz grupe  “Xenia” i jednog od najvećih gitarista, Vedrana Božića.  Ovo dvoje su za nas Zadrane jako bitni jer oboje dolaze iz  našeg grada, samo što malo tko za to zna. Mi se više dičimo  dalmatinskim narodnjacima.
“ONI DANI” U MJESECU
Volim taj obzir koji tv-urednici imaju prema nama  gledateljima. Paze oni da nas ne uznemire nekim neprikladnim izrazom, osobito u vrijeme ručka. Tako su,  nakon što smo mjesecima i godinama gledali najmaštovitije reklame za uloške, tampone i ostale higijenske  potrepštine odlučili biti obzirni. Gledali smo žene koje jašu  konje i bicikle, pokazivali su nam shematski od koliko se  slojeva napravljeni, kako se postavljaju “na ono mjesto”,  kako se ponašaju kada se navlaže i činili su sve da nam  olakšaju. Danas oni kažu: “Osjećaj se dobro i onih dana u  mjesecu”. Zašto jednostavno ne kažu “za vrijeme mjesečnice” ili “pri menstruaciji”? Što to oni glume i glumataju?