Stalno napreduju od kada je “Plavuša” potekla iz Brloga

Prošlo je godinu dana otkako je krenula ‘Crowdfunding’ kampanja za nešto što će postati njihova životnja profesija, pivarstvo i vlasnički udio u zadružnoj pivovari Brlog. Danas Ana Teskera i Maja Šepatavec opskrbljuju hrvatsko tržište s oko 400 ‘gajbi’ (4000 litara) mjesečno. Prije točno godinu dana, svoje domaće pivo radile su na balkonu unajmjenog stana, kao delikatesu za prijatelje i članove obitelji.
Kad je jednom krenulo…
– Bilo je u ovih godinu dana raznoraznih kombinacija, a tako je i danas. Jedino što je stalno jest da moraš biti inovativan. Ako ti zapne pumpa pri procesu izrade piva, moraš smislit način kako da ju otčepiš, u suprotnom propda pivo. Nekad pomogne noga, nekad alat, prepričava Ana, koja je sa svojom prijateljicom i zadrugarkom Majom u prostor koji su dobili u zadarskom Inkubatoru unijela svoju energiju, dušu, ali i alate i potrepštine koje su u tom trenutku mogle naći kako bi proizvodnja krenula nesmetano. Što se ipak pokazalo teže u stvarnosti nego na papiru.
Kada je tako prije ljeta i glavne sezone bila gotova prva serija njihovog piva “Plavuša”, na hrvatskom tržištu nije bilo boca. Kada se u Zadru održavao Craft beer festival, boce su imale, no naljepnice su im pristigle tek dva dana prije festivala. Lijepilo se dan i noć…
– Snalazili smo se kako smo znali i umijeli. No, kad je konačno jednom krenulo, super je krenulo. Prodali smo taj dan na festivalu cijelu jednu bačvu od osamsto litara piva. I onda smo za dva dana ostali bez piva… Vidjelo smo da ćemo se morati povećavati, i da dva fermentora neće biti dovoljna. Sada nam je stigao i treći fermentor, sve se razvijalo jako brzo. Potražnja je dovoljna, čak i puno više se traži nego što možemo prodati, kazuje Ana, prisjećajući se kako su ih već od drugog mjeseca prošle godine, kad je započela kampanja, ljudi zvali i pitali gdje mogu kupiti pivo
– A mi tek počeli, nismo imali ni osnovanu firmu. No, onda kada smo i krenuli s proizvodnjom piva, kapaciteti su nam bili tek za dva kafića. Dvadeset kafića je još čekalo, prepričava.
Ostale su tako kontaktirali tek ovu zimu kada su podigle stabilniju proizvodnju, no već sad znaju kako će na ljeto ponovno morati udvostručiti proizvodnju. Uz brigu oko proizvodnje, tu je bilo i mnoštvo drugih stvari koje su odradile svojim rukama. Među njima bio je i prostor u kojem danas borave, u zadarskom Poduzetničkom inkubatoru.
Naime, prednost ‘crowdfunding’ kampanje bila je i ta što su ih već treći dan od početka kampanje zvali iz Inkubatora i ponudili im mogućnost da tamo budu stanari.
– Rekle smo da, naravno, jer to je besplatan prostor u kojem se samo plaćaju režije. Do tad smo imale jedino kombinaciju s pivovarom u Šibeniku. Ovako smo postigle samostalnost, pojašnjava Ana.
Od donacije kupile bačve
Prazan prostor od 50-ak kvadrata opremile su same uz pomoć obitelji i prijatelja. Jer, novac kampanje koja je odjeknula cijelom Hrvatskom, ali i izvan nje, još nije “sjeo” na račun pa se za početak valjalo snalaziti.
– Donosili smo stvari od moje mame iz Lipika, iz vinarije… Iskrečile smo prostor, sredile podove… to je trajalo nekoliko mjeseci nakon čega su stigle bačve koje smo kupili od donacije i počele kuhati pivo.
Sljedeće ulaganje im je uređaj za etiketiranje, jedna skupa spravica koja košta oko 28 tisuća kuna, no koja štedi prijeko potrebno vrijeme. Danas, sve rade ručno, bocu po bocu.
Što se tiče ostalih rješenja, ono što se može riješiti inovativno rješavaju upravo tako. Dok su pivo radili “na malo” za prijatelje i susjede, koristili su pumpu male mašine za rublje. Sada, koriste veću pumpu, no i nju će uskoro trebati mijenjati, jer kapaciteti tražre svoje.
– Ništa to nije posebno naručeno. Vidimo da se neki komad opreme može nabaviti u Pevecu, ili na rasprodaji u nekoj garaži pa odemo. Evo sad je došlo kuhalo koje je zapravo najobičniji kotao. I to je to, pojašnjava Ana, koja inače vješto upravlja viličarem i paletarom. Maja pak postavlja pločice, boja zidove, cementira, postavlja dimnjake… Same su postavile i odvod.
– Posudile smo pikamer, napravile rupu, postavile cijevi i eto. Gdje smo mogle uštediti novac i što smo mogle napraviti same, to smo i učinile, jer budžet nam je bio malen, pojašnjavaju.
Planiraju povećanje na 5.000 litara
No, danas zato kada uđu u svoju pivovaru, i dalje se čude same sebi gdje su i što rade.
– Kao da je sve još nestvarno. Često kad uđemo u prostor kroz usta nam prođe rečenica: ‘Wow, imamo svoju pivovaru…’ Prije godinu dana ovo je bio samo san.
Crowdfunding im je promijenio sve, kažu.
– To je jedna drugačija filozofija, od svih drugih poslova s kojima su se susrele. Mi smo imale prodan proizvod prije nego što smo ga prvi put proizvele. A to je najbitnija stvar u poslu. Jer, problemi u proizvodnji uvijek postoje, imaš loše dane… No, kada imaš riješenu prodaju, to je potpuno druga stvar, pojašnjava Ana, koja je s Majom u pivovari Brlog zaposlena kao djelatnica. No, ova pivovara zadružnog je oblika, i trenutačno ima 14 članova od kojih svatko ima jednako pravo glasa u odlučivanju poslovanja. To im polazi za rukom, pojašnjavaju djevojke, jer sve su to normalni ljudi.
– To su naši prijatelji, članovi obitelji, znanci… Jedan nevjerojatno dobar kolektiv kojem zarada nije prvi motiv. Jer, u pivovari se sva zarada uglavnom reinvestira dalje. Oni su samo htjeli pomoći u cijeloj toj priči i pritom uživati u dobrom pivu. Pa smo rekli, zašto ne? I priča se zakotrljala.
Danas u pivovari Brlog opskrbljuju oko 35 kafića, mjesečno isporučuju 2.000-3.000 litara piva, a na ljeto planiraju i povećanje na 5.000 litara. Na kapacitetima rade stalno, kažu, a na raspolaganju su i svima onima koji i sami žele stupiti na poduzetništvo. Tu su i novi recepti na kojima rade, koliko im to vrijeme dopušta. Nadajmo se da će koji pristići i do nove ljetne sezone.