Apoksiomen je stigao u Zadar, nitko ne želi da ode

Slika korisnika admin
apksiomen1003_4
Ivan JAMIČIĆ
Bez postamenta visok je 193 centimetra, a lijevan je u smeđoj bronci

Jedanaest mjeseci nakon otvorenja Muzeja antičkog stakla u njega je stigao u Zadru dugoočekivani Apoksiomen, brončani antički kip iz II. ili I. stoljeća prije Krista.

Ravnatelj muzeja Ivo Fadić ne skriva zadovoljstvo što će Zadrani Apoksiomena napokon moći vidjeti u svom gradu.

- Očekujem dolazak velikog broja ljudi. Bit će kod nas sve do kraja rujna, a možda i dulje, i zbog toga smo jako sretni. Pred nama je i turistička sezona i siguran sam kako će brojni turisti posjetiti naš muzej u kojem će osim stalnog postava antičkog stakla moći vidjeti i ovako vrijednu skulpturu, kazuje nam Fadić dok stručnjaci postavljaju skelu pomoću koje su postavili kip.

U muzeju antičkog stakla danima prije dolaska vrijedne skulpture pripremili su prodajne bedževe, bookmarkere, magnete, blokove, notese i staklene tanjure s likom Apoksiomena.

Biškupić i Vrančić

U Zadar je Apoksiomen stigao u policijskoj pratnji, pod strogim mjerama osiguranja, u tri sanduka. U jednom se nalazio njegov postament, u drugom tijelo a u trećem glava. U srijedu oko podne glava je postavljena na korpus, skele su maknute, i Apoksiomen je spreman za "pokazivanje".

- Naša dvorana za povremene izložbe, koja zauzima dio aneksa muzeja, idealna je za smještaj Apoksiomena. Uz skulpturu, postavit ćemo i dvije fotoizložbe. Jedna prikazuje vađenje Apoksiomena iz mora, dok druga prikazuje njegovu dugotrajnu restauraciju, zahvaljujući kojoj ga danas možemo vidjeti u pravom svjetlu, kaže Fadić.

Izložbu posvećenu Apoksiomenu će 30. ožujka u 18 sati otvoriti ministar kulture Božo Biškupić i zadarski gradonačelnik Zvonimir Vrančić.

U nadzor postavljanja Apoksiomena došao je i Miljenko Domijan, konzervator u Ministarstvu kulture, dugogodišnji zadarski konzervator i dugogodišnji direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zadru.

- Bio sam fasciniran kad sam ga prvi put vidio nakon skidanja inkrustracije. Vidjela se takoća stjenki, prekrasna modelacija usnica, nozdrva i očiju, i tada smo već znali da se radi o vrlo vrijednoj umjetnini grčke provenijencije. Svakim danom nam je sve više raslo čuđenje i udivljenje skulpturom, kaže Domijan koji je zadovoljan prostorom koji je u Zadru dočekao brončani kip.

- Dvorana u prizemlju muzeja je izvrsna za Apoksiomena budući se bjelinom zidova i dobrim osvjetljenjem može odlično istaknuti vrsnoća skulpture. To je definitivno umjetnina koja je zadužila svjetsku kulturnu baštinu, pa je na takav način valja i predstaviti, kaže Domijan.

Apoksiomena je u moru pokraj otočića Vele Orjule pronašao belgijski turist René Wouters 1996. godine. Ležao je na pješčanom dnu između dvije stijene, na dubini od oko 45 metara. Nalaz je Ministarstvu kulture Republike Hrvatske prijavljen 1998., a ronioci Specijalne policije i stručnjaci Ministarstva kulture i Arheološkog muzeja u Zadru izronili su kip 27. travnja 1999. godine.

Restauracija je u Hrvatskom restauratorskom zavodu trajala punih sedam godina.

- Najprije se pristupilo čišćenju od inkrustracije. Apsurdno, ali tamo gdje je bila najveća inkrustracija skulptura je najbolje sačuvana. Na leđima koja su godinama ležala u pijesku dogodila se demineralizacija i to je sve skupa bio vrlo delikatan i zahtjevan posao. Sve se radilo isključivo manualno, bez ikakvih kemijskih otapala, ističe Domijan.

Upitna datacija

- Arhetip je iz četvrtog stoljeća, što znači da je takav model postojao. Nitko nije mogao točno dokazati je li Apoksiomen napravljen u prvom ili drugom stoljeću poslije Krista, ali vjerojatnije je nastao ranije nego kasnije. Kip je najava helenizma ali nije helenizam, odmicanje od klasične, Fidijine koncepcije umjetnosti. Najbliži je likovnom jeziku Lizipa.

Hrvatski se Apoksiomen razlikuje od Lizipova prvenstveno po tome što drži ruke u visini boka, a ne podlaktice. Kip sličnog tipa nađen je 1896. u turskom Efezu, a sada se nalazi u bečkom Kunsthistorisches Museumu. Veći broj fragmentarnih nalaza upravo ovog tipa upućuje na njegovu popularnost u antici - možda je vatikanski Apoksiomen ustvari varijacija na Lizipovu temu.

Sve vrijeme od pronalaska Apoksiomena vodile su se rasprave gdje će biti stalno postavljen. Zadar u samom početku nije bio u igri, no kad se počelo razgovarati o Zadru kao domaćinu, ideja se svidjela i Domijanu. Konačna odluka ipak je glasila - Hrvatsko vijeće za kulturna dobra i Hrvatsko muzejsko vijeće jednoglasno su odlučili da će antička skulptura Apoksiomena biti smještena u palači Kvarner u Malom Lošinju.

Odluka konačna, no je li ispravna?

U vađenju skulpture iz mora sudjelovao je i zadarski Arheološki muzej. Argumenti koji se i danas čuju govore kako Zadar ima centralni položaj na Jadranu i kako bi Apoksiomena u Zadru imalo priliku vidjeti više ljudi nego u Malom Lošinju.

- Politička odluka Vlade Republike Hrvatske je da on bude smješten na Lošinju. Naravno da su komparativne prednosti Zadra neusporedive - od boljih prometnih veza, veza sa Italijom, avionskih veza... Zadar je grad visoke kulturne tradicije i nenadmašne kulturne baštine. Stalna izložba crkvene umjetnosti, Arheološki muzej, Narodni muzej sa svim svojim odjelima, MAS i brojne druge pokretne zbirke i crkvene umjetnine govore same za sebe. U Zadru je osim toga i centralna radionica za obradu i restauraciju arheološkog materijala iz mora, štoviše to je UNESCOV centar za istraživanje i dokumentaciju. Desakralizirana crkva sv. Nikole je uz adekvatnu restauraciju i obnovu idelan prostor za smještaj takvih nalaza. Skulptura akta golog grčkog mladića zasigurno ne bi bila smještena u crkvu, nego u paviljonu koji bi se napravio u tom sklopu, kaže Domijan.

Bilo kako bilo, Apoksiomen je u Zadru, barem do kraja rujna. Odluka o njegovom stalnom smještaju je konačna, no ne i nepromjenjiva. Hoće li se nešto u vezi nje promijeniti pokazat će, kao i uvijek, vrijeme.

 DOBRA ISKUSTVA

- U Firenci, u Pallazzo Medici Riccardi je Apoksiomena vidjelo između 80 i 100.000 ljudi. Tamo je bio smješten uz Michelangelove skulpture. U Osijeku i Splitu su što se tiče posjećenosti zabilježena dobra, a u Rijeci loša iskustva, kaže Domijan.

 STRUGAČ

Apoksiomenos na grčkom znači strugač. Sportaši su se mazali uljem prije igara.

- Koja je on vrsta atlete bio, teško je prosuditi. Tijekom igara bi se zaprljali i kasnije su strugalom skidali ulje i prljavštinu sa tijela. U Vatikanskim muzejima u Rimu je mramorna kopija Lizipovog Apoksiomenosa koji ima ispruženu lijevu ruku i čisti podlakticu strugalom, kaže Domijan.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno

Komentari

Slika korisnika lodger
Zadar je jedan od od gradova kandidata koji se pozabavio kandidaturom za smještaj antičke statue Apoksiomena, pronađene 1998. godine u lošinjskom akvatoriju. Osim što najavljuje višemjesečnu mogućnost izlaganja dotične statue u Zadru, ovaj članak očigledno navodi zadarske lokalne vlasti (za koje ne sumnjam da imaju dobre veze sa Zagrebom) da omoguće stalni smještaj Apoksiomena u Zadru. Činjenica da autor teksta navodi kako će "Zadrani napokon moći vidjeti Apoksiomena u svom gradu" potpuno je apsurdna, besmislena i neistinita. Iako su nadležne institucije odlučile da će statua biti smještena u Malom Lošinju, gradu koji ju je zapravo otkrio, ali je radi nedostatka infrastrukture i osoblja nije mogao konzervirati, ne znači da isti taj grad i njegovi žitelji nisu spremni ponuditi posjetiteljima ovaj biser kulturne baštine. Naprotiv, Lošinjani su se uspjeli hrabro izboriti za statuu koja im svakako pripada, a moderna adaptacija palače Kvarner (budućeg muzeja) omogućit će Apoksiomenu najugodniju, laganu penziju bez stresa, koja će Lošinju i njegovim brojnim posjetiteljima omogućiti užitak u Apoksiomenu, a samome otoku i razvoj kulturnog turizma. Otoci se moraju revitalizirati i u kulturnom smislu - posebice oni u kojima se nazire dašak urbanosti. Mali Lošinj najveći je hrvatski otočni grad - za razliku od Zadra predstavlja relativno beznačajno središte bez ključnih institucija. Omogućimo otocima da svojim žiteljima i posjetiteljima ponude dodatne usluge, omogućimo im da se razviju... A Zadru bi bilo bolje da se pozabavi vlastitim tamnim mrljama iz ne toliko davne ratne prošlosti...