Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Biti singlica nije najgora stvar na svijetu

24.03.2012. 23:00


Prijatelji se poznaju u nevolji, stara je poslovica. Tako mene zove frendica, kojoj sam, baj de vej, vjenčana kuma da joj pričuvam njena mala derišta jer za vikend dolazi muž u Trst. A sa svekrivom trenutno nije u dobre, a mater joj bolesna. Tri, pet i sedam godina klinci imaju. Još sam najstarijoj i krštena kuma. Pa ako neću njoj, kome ću napraviti uslugu, mislim se… Koliko god mi djeca bila simpatična, dobro je dok su tuđa. Preživjela sam svakakva sranja, pa ću i troje klinaca, mislila sam.
I dok ovo pišem njih troje mi skače po kući, za vratom, oko vrata, ispred vrata, po balkonu. Horor završava večeras. I mislim, koliko god sam nekome naaaaaajbolja frendica, ovakvu torturu još jednom ne bih mogla podnijeti. Te im se piški, pa kaki, pa najmlađoj briši guzu, nos, čokolino s kauča… U 24 sata moja se gajbica pretvorila iz minimalističkog bijelog gnjijezda u flekavu igraonicu s milijun i trilijun igračaka po podu. Laptop mi je ispackan prstima, teve isto, a vrhunac je kad su se dvoje mlađih pokefali hoće li gledati vingsice ili ben tena.
Sinoć sam od stresa kad sam ih poredala kao srdelice popila apaurin, zapalila po kutije i srušila se mrtva na kauč. Nered? Stvarno nisam imala snage za to sređivati.
Imati troje djece, muža pomorca i nikakvu ispomoć, to je psihijatrija ako nisi bar na nekim lakšim drogama. Brrr… Brojim sate dok se Marina – žena, majka, kraljica ne vrati s puta po svoje male anđele, a stan ću sređivati sljedećih mjesec dana. Što nije ni loše možda, jer sam ionako morala opaliti proljetnu generalku, a teško mi je guzu bilo dignuti s kauča. Po sistemu: što možeš danas, ne ostavi za sutra nego preksutra, ako baš baš ne možeš ostaviti do ljeta.
Dadiljanje, koliko god naporno bilo, donijelo mi je i dvije dobre stvari. Prva je da nisam tek pristiglu mižeriju od plaćice išla stući po dućanima s proljetnom robom za vikend. Druga je ta da razmislim o bitku i biti svog potojanja. I da se bar za u dogledno vrijeme utješim da biti singlica bez ijednog derišta i nije najgora stvar na svijetu. Sebično – jes, aj nou, ali to sam ja.
A i nisam morala ići na već odavno dogovorenu kavu s Marijanom i slušati kako ne prima plaću već mjesecima. Rekla sam joj i prošli put, u slučaju da se to ne riješi, udomit ću je pa ćemo kukati jedna drugoj. Bolje i to nego da ide na Četiri kantuna. Ili da rasprodaje organe kako bi vratila kredite za auto, garsonjeru, namještaj…
Zvao me i Joke na kvartovsku da mi se požali na curu, poslodavca, politiku i smijenjenu i aktualnu vlast, ali ni za to nisam imala vremena. Kao ni za priče o porezu i prirezu i o tome kako su nas košarka i košarkaši stajali mnogih stvari. Jbga, kad nema kruha ni igre nisu dovoljne, a za kolače već odavno nemamo.
A ako se nastavi ovako, i ja ću na prosjački štap. Nikakva korizma, nikakvi doktori ni opasnosti za zdravlje nisu me nikad do sada natjerali da se ostavim jedinog poroka u svom životu osim samoće – pušenja. Kako je krenulo, recesija i domaća politika će uspjeti u tome. Još malo pa ću i puntića parkirati u garažu, pa ću po gradu pješke. E, kad se to dogodi, da sjednem na kavu na koju sam došla pješe i kad ne zapalim, znat će se da je Mare totalno poludjela. Dok još imam love, moram kupiti patike jer u štiklama nema šanse da šalabazam tako pješke okolo, moje nogice to ne bi izdržale. A kad ja kupim patike nakon 15 godina, e to je stvarno znak da je vrag odnio sve. Pa i standard i državu.
Mare ([email protected])