Strašno iritantna reklama neprilagođena ljudima iz kon tinentalnih dijelova Dalmacije

Slika korisnika asaric
[TV SVEKRVA] Ljudi vole čitati i razglabati o ljudskim nesrećama
Svježi primjer je majka koja je u Zagrebu ostavila bebu staru dva tjedna. Na svakom koraku čujem komentare o tome da kako je to strašno, da kakva je to majka... Ja ću vam reći kakva je to majka. Bolja nego puno žena koje se nađu u takvoj situaciji pa naude djetetu ili ga paze tako da je to upravo grozno
one_life/PIXABAY
Ilustracija

Mojim dragim čitateljima sigurno je poznato kako imam sadističkih sklonosti koji se u kombinaciji s mojim sarkazmom pretvaraju u vrlo neugodan način pisanja, a što pogotovo dolazi do izražaja kada pišem o sportu, politici, cajkama, blasfemiji, tj. o svemu što nas okružuje. Ipak, reklame su neiscrpno vrelo ideja za ovu kolumnu pa svako malo naiđem na neku koja me posebno iritira. Nećemo sada o novoj reklami za ribu u konzervi u kojoj glume otac, majka i mali sin, a koji to toliko loše i artificijelno rade da zbilja pomislim kako su autori išli po zemlji i namjerno tražili najgore i najdrvenastije glumce, već ćemo o jednoj drugoj novoj reklami koja se toliko učestalo emitira da je to upravo zanimljivo.
Stvar je sljedeća. On je neki poslovni čovjek pun novaca koji vozi skupo auto i ima obitelj (za sada samo par djece, ali nakotiti će se tu još malih uspješnih poslovnih ljudi) i vozi se u tom autu i govori nam nešto o tome kako je nekada imao baku koja je živjela u kućici, u šumici (ne, nije bila kuća od kolača ako ste to odmah pomislili, kao i ja), pa kako je on tu provodio ljeta, pa su došli neki strani ljudi (dobro da nisu Srbi ili jedan drugi narod koji graniči s tom zemljom), pa su onda oni kupili tu kuću, pa je on čuo da se prodaje opet, i na kraju je odlučio da je on otkupi jer želi da mu se dječica tu igraju (doduše, nema više bake, ali naći će se neki supstitut).

I tu onda počinje... On se mislima vraća u djetinjstvo u kojem ga je mila bakica nekim slatkim pjevnim glasićem dozivala doslovno ovako - »Lukaaaa! Ruučaak!« »Evo bako stižeem!« – odgovara joj mali, dobri dječačić trčeći prema kući. »Hajde mili, ohladiti će se!« – još slađim glasom poručuje bakica, čineći ovu reklamu jednom divnom bajkovitom pričicom. Ali, mene neće prevariti! Nikako!. Sve je to umjetno i takve situacije postoje samo u bajkama. U stvarnosti bi to išlo ovako (žao mi je što Vam to ne mogu zvučno dočarati, ali znati ćete sigurno na što sam misliJE) - »Mali di si, di te vrag nosa? Sve ču ti kose počupati nesrićo! Čut’če me ona tvoja luda mater koja misli da ću te ja čuvati (baka je naravno svekrva)!« »A on joj još glasnije kriči – »Ajde baba ne deri se! Kad će te više odnit’ vrag da prodam ovu kuću i kupim polovni BMW i da imam za kladionicu!? A jel’ opet varen’ka za ručak?« »Nije, nije srićo babina, ima i pure!« Eto... Netko će reći da sam perverzan, ali što ću kada ja to vidim upravo tako.

MAJKA KOJA JE OSTAVILA DVA TJEDNA STARU BEBU IPAK NIJE MONSTRUM. MONSTRUMI SU NEKI DRUGI LJUDI KOJI SU SVUGDJE OKO NAS

Upravo je zanimljivo koliko ljudi vole čitati i razglabati o ljudskim nesrećama. Svježi primjer je majka koja je u Zagrebu ostavila bebu staru dva tjedna. Na svakom koraku čujem komentare o tome da kako je to strašno, da kakva je to majka... Ja ću vam reći kakva je to majka. Bolja nego puno žena koje se nađu u takvoj situaciji pa naude djetetu ili ga paze tako da je to upravo grozno. Onda se takvim roditeljima dijete oduzme što dio javnosti poprati tako da napada socijalne radnike, dijete dospije u dom i tu onda nastane prava strahota (ne od strane odgojitelja, jer oni su rijetki pozitivni u tim pričama), daleko gora nego ovo što je ova nesretnica učinila. Dijete dospije u ustanovu ili u udomiteljsku obitelj i tu onda krene »neverending story«. Naime, dijete se ne može dati na usvajanje jer su nefunkcionalni roditelji ipak toliko funkcionalni da ne žele potpisati privolu za usvojenje i onda se nesretno dijete povlači u sustavu dok ne navrši određen broj godina i kada ga više nitko ne želi uzeti. Budimo realni – tko bi htio uzeti traumatiziranog dvanaestogodišnjaka s poremećajem u ponašanju, u učenju i da ne nabrajam sad s čime sve ne? To bi trebao biti neko predivno biće s visokom empatijom i moralno-vjerskim načinom razmišljanja, a u takve ne spadam čak ni ja a kamoli ovi farizeji koji nam daju lekcije. A što se tiče djeteta? Spasilo se. Dobit će ga netko koji će ga paziti i voljeti i koji će od njega napraviti vrijednog člana zajednice bez da je prije toga prolazilo traume odrastanja u nefunkcionalnoj obitelji koje ga mogu obilježiti za cijeli život. Vi sada možete reći da sam malo pretjerao, ali vjerujte da nisam. Ja to znam. Ja sam tu igru već igrao...

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4.2 (5 glasova)