Budale za volanom

AFERA UMJESTO PRAVIH AFERA
U ozbiljnoj emisiji “Red Carpet” kažu da se naša premijerka Jadranka Kosor, u narodu popularno zvana “Jaca”, osramotila (?) jer je u Pragu, pri susretu s američkim predsjednikom, imala veliku crvenu torbu koju je odložila na pod, uzela autogram od Obame, i napravila druge strašne neoprostive grijehe i opačine. Pri tome joj se spočitavaju nekultura, ignoriranje protokola, nepoznavanje stranih jezika i još mnoge druge stvari o kojima izgleda ovisi budućnost naše domovine. Sve bi to bilo na razini običnog upotpunjavanja prostora jedne “žute” emisije, da slični komentari nisu osvanuli i u redovitim informativnim emisijama poput dnevnih vijesti. Da se razumijemo, nikoga ja nemam namjeru braniti, Jaca je zbilja bila malo egzaltirana, ali u vrijeme kada imamo toliko skandala i afera, dizati prašinu oko ovakvih sitnica ipak je malo deplasirano.
I JOŠ JEDNA “AFERA”
A kada smo kod skandala, još se jedan strašan dogodio, jedan koji zavrjeđuje da mu se daju udarni termini u informativnim emisijama, a bogami i posebno izdanje emisije “Otvoreno”. Radi se o tome da je napravljen nekakav plakat (ili film), za predstojeću turističku sezonu, na kome se nalazi ženska stražnjica (pokrivena kostimom, naravno) i to je sada jako bitno i uznemirujuće, zbog toga pošteni građani ne mogu spavati, a turisti masovno otkazuju već rezervirane angažmane za ovo ljeto. U stvari, nikoga za to nije briga, a realno gledajući, nitko to ne bi ni primjetio da nije zasmetalo gore spomenutoj premijerki. Ona je rekla da joj se takva slika čini seksističkom, a mediji jedva dočekali da se toga dohvate. Pa se tu nadovežu razne udruge, moralisti, zvani i nezvani, a svi kao da su jedva dočekali tih svojih pet minuta u javnosti, iako je sve to bez veze i bez ikakve potrebe. “Od komarca magarca” – reklo bi se u narodu.
NE MOGU A NE HVALITI
Netko će reći da se ponavljam i da sam već o tome pisao, ali zbilja ne mogu još jednom ne spomenuti odličnu dokumentarnu seriju “Pustinje svijeta” Stipe Božića. Ovoga smo ponedjeljka mogli uživati u ljepotama sjevernoameričkih pustinja. Sve smo saznali. Kako su nastale, odakle im ime, tko ih je kroz povijest naseljavao, kakava je klima, tko i što tu živi i raste te puno drugih zanimljivih i poučnih podataka. Iako su naratori spikeri profesionalci, povremeno progovara i sam autor, a to radi tako spontano i uhuugodno, da bi nas slobodno mogao voditi kroz cijelu emisiju kao što je to nekada davno, u “ona vremena”, u “onoj zemlji”, fantastično radio čovjek koji se slikovito zvao Zuko Đumpur, ili tako nekako. Odlična emisija!
PARKIRALIŠNI RAT
U “Potrošačkom kodu” saznajemo da su u istarskom gradiću Barbarizi (sibilarizacija se mora poštovati) nastali veliki problemi jer su se vlasnicima nekih apartmana počeli naplaćivati parkirališna mjesta iako oni misle da na njih imaju pravo. To sad nije toliko važno, ali se neugodno poklapa sa nedavnim ubojstvom u Mravincima kraj Splita gdje je susjed (otac troje djece) namrtvo upucao susjeda (oca četvero djece), nakon svađe oko parkirnog mjesta (ne zaboravimo, da ga je ovaj prethodno potegao sjekirom po licu). Ako malo obratite pažnju vidjet ćete da su takve situacije sve češće, što je i logično s obzirom na povećan broj vozila i eskalaciju nekulture i primitivizma vlasnika istih. Ovih je dana u Zadru opet aktualna neka garaža koju građani bojkotiraju, o čemu ja nemam pojma pa neću o tome ni pisati, ali s obzirom kakvi sve debili imaju (skupa i velika) auta i vozačku dozvolu, sve se nešto bojim da bi se uskoro i kod nas moglo… Znate na što mislim.
SITO PA BIJESNO
U ponedjeljak smo na HRT-u mogli vidjeti i zanimljivu emisiju o gradu Dubaiju, u kome se u zadnje vrijeme jako puno gradi. Prave se neki umjetni otoci, hoteli sa sto zvijezdica i kao vrhunac perverzije, skijališta, i to u zemlji u kojoj vlada pustinjska klima. O tome se u ovoj emisiji govori sa divljenjem, i svi su impresionirani s time što se od malog ribarskog sela podigao toliki grad. Ali grad im je očigledno postao premalen, a u pustinji im se ne sviđa pa su počeli nasipati more što sve toliko masno košta da bi se vjerojatno moglo nahraniti svo gladno stanovništvo planete zemlje. Stalno se napominje kako je u zadnjih pedeset godina postignut nevjerojatan napredak, ali se ne kaže da taj napredak nije postignut ni znanjem, ni radom, već jednostavno zato što im se zemlja slučajno nalazi na ogromnim nalazištima nafte. Sve je to, jednostavno rečeno, upravo nevjerojatna obijest i rasipanje, i nije mi jasno zašto nam tu perverziju uopće prikazuju, osobito ako uzmemo u obzir da i naši građani sve više osjećaju posljedice krize.