Utorak, 16. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

24 C°

MRTVO SLOVO NA PAPIRU “Prolazila sam pakao s dva onkološka bolesnika u obitelji”

25.04.2019. 09:22
MRTVO SLOVO NA PAPIRU “Prolazila  sam pakao s  dva  onkološka  bolesnika u  obitelji”


Pacijenti i njihove obitelji koji se nađu u potrebi za palijativnom skrbi, što je potrebno da bi im se bar olakšali najteži trenuci života,  u Zadarskoj županiji nisu baš u dobroj poziciji. Prema iskustvima naših  sugovornika, palijativa u Zadru je gotovo mrtvo slovo na papiru, a obitelji pacijenata se snalaze kako znaju i umiju. Sustavno "rješenje" je površno i nedovoljno, a nešto ozbiljnije je tek na vidiku.
Najbliži hospicij je u Kninu, a u Zadarskoj županiji, kako doznajemo iz  Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb, udruge i mlade, Opća bolnica Zadar ima 10 kreveta, Psihijatrijska bolnica Ugljan 6 kreveta.


Dvije koordinatorice u Domu zdravlja
– Osim palijativnih kreveta, Mrežom javne zdravstvene službe utvrđen  je i potreban broj koordinatora/sestara prvostupnica za palijativnu skrb  (to je jedan od organizacijskih oblika palijativne skrbi naveden na nacionalnom programu.) Dakle, Mrežom javne zdravstvene službe za područje Zadarske županije utvrđena su dva koordinatora palijativne skrbi,  odnosno tri jer se kod nas radi o iznimci zbog otočnog dijela županije.  Trenutno u Centru za koordinaciju palijativnom skrbi pri Domu zdravlja  rade dvije koordinatorice, sestre prvostupnice, navodi se iz Odjela za  zdravstvo.
Kako kažu u Domu zdravlja, koordinatoricama u Domu zdravlja pacijenti se mogu obratiti kad se nađu u ovakvoj situaciji da im pomognu s  informacijama, povežu međusobno s obiteljskim liječnicima, specijalistima, kućnom njegom, patronažom, socijalnom skrbi, posudionicom  pomagala i sve drugo što im je potrebno.
Prošle godine je iz Županije bilo spomenuto kako bi se hospicij mogao  graditi na Babindubu.
– Svjesni smo problema smještaja palijativnih bolesnika i imamo  određene planove koji su još uvijek u dogovorima. Prije svega, od države  trebamo dobiti zemljište i zgradu na Babindubu, a tek nakon toga razviti  strategiju na koji način realizirati ideju rješavanja palijativne skrbi, kažu  iz županijskog UO za zdravstvo.
A do tada, prema riječima onih koji su to prošli ili prolaze, situacija je  jako loša.


Jadan onaj tko se s time susretne
Jedna Zadranka povjerila nam je svoje teško iskustvo.
– Prolazila sam pakao s dva onkološka bolesnika iz bliže obitelji, koji su  imali karcinom gušterače. Jadan onaj tko se s time susretne. Palijativna  skrb u Zadru navodno postoji, čak i odjel bolnice s tim imenom te jedan  dio u Domu zdravlja, kao i u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan, ali kad se  nađete u toj situaciji, nikakvo konstruktivno, sustavno rješenje, a ni informacije, ne možete dobiti. Sve što smo doznali i što smo uspjeli napraviti, išlo je preko privatnih inicijativa, privatnih tvrtki, ljudi koji se bave  njegom, ali od strukture gotovo ništa. Kad se obitelj nađe s onkološkim  bolesnikom pri kraju života, u njegovim najtežim trenucima, osuđeni su  sami na sebe i vlastite sposobnosti. Mi smo se za nešeg člana obitelji na  kraju morali brinuti sami kako znamo i umijemo jer, ako pacijent nije u  kurativnom stanju, što znači da se ne može izliječiti, bolnica ga nije  dužna primiti. Ali smatram da je to, može li se netko izliječiti ili ne, zapravo stvar slobodne procjene pojedinca. Pa ako imate sreće, kao što  smo mi imali, pa da naiđete na dobrog čovjeka u tom sustavu, pomoći će  vam. Tako su našem članu obitelji pomogli i olakšali zadnja dva dana  života. A to znači da pacijent može dobiti bolnički krevet, dekubitalni  madrac, infuziju, katetere, odgovarajuće lijekove…; i sve što mu je potrebno u takvom trenutku, a što mi doma ne možemo, ni uz pomoć njegovatelja, a kamoli sami, govori ova gospođa (identitet poznat redakciji).
Ako naiđete na nekoga tko će vam se smilovati…
Kako dodaje nadalje, ono što se događa po domovima, ne može se ni  nazvati palijativnom skrbi.
– To ni ne postoji, eventualno ako naiđete na nekoga tko će vam se  smilovati. Mnoštvo obitelji na zadarskom području suočava se s ovakvim teškim situacijama. Pristup informacijama je nikakav. Malo je lakše  onima koji imaju obitelj koja će se za njih boriti, a ne mogu ni zamisliti  kako je onome koji nema nikog svog. To malo kreveta što kod nas postoji  dodjeljuje se selektivno. Ako i imaš novca za platiti, palijativu ne možeš  platiti jer je jednostavno nema. Znači, novac ne pomaže, eventualno veza i poznanstvo. Dokle god se strukturalno ne osigura adekvatan prostor,  ležajevi i multidisciplinarno osoblje, palijativa u Zadarskoj županiji će  ostati samo za povlaštene, istaknula je ova ogorčena Zadranka.




Nacionalni program razvoja  palijativne skrbi
Kako stoji još u odgovoru iz Zadarske županije, palijativna skrb utvrđena je kao  javnozdravstvena djelatnost za sve županije u Mreži javne zdravstvene službe u Izmjenama i dopunama Mreže tijekom 2015. godine.
– Odlukom Županijske skupštine Zadarske županije od 12. listopada 2017. godine  naša ustanova, Dom zdravlja Zadarske županije određen je za koordinaciju djelatnosti palijativne skrbi što znači kako su dužni osigurati uvjete u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti palijativne  skrbi, koordinirati svim aktivnostima vezanim za organizaciju palijativne skrbi na području županije te provoditi sve postupke utvrđene Odlukom o osnovama za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja.  Također, u listopadu 2017. godine usvojen je Nacionalni program razvoja palijativne  skrbi u Republici Hrvatskoj 2017. – 2020. u kojemu su definirane potrebe za palijativnom skrbi i vrlo lijepo prikazani organizacijski oblici palijativne skrbi, navodi se  u odgovoru iz UO za zdravstvo.