Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

RUDOLF JUGO: “S anonimnom momčadi smo 2005. napravili veliki uspjeh”

25.04.2020. 14:20


Rudolf Jugo vratio se kući puno prije od planiranog, zbog pandemije koronavirusa natjecanje u Slovačkoj zaključeno je s 31. kolom SBL lige, odigranim 7. ožujka. Slovaci su sve presjekli po kratkom postupku, liga je prekinuta i nema prvaka…
– Iskreno, mislio sam da će se odigrati još nekoliko kola, ali kada je krenulo s pandemijom, rekli su dosta i ekspresno završili prvenstvo. Nije bilo naznaka da će se prvenstvo prekinuti, samo tjedan dana prije toga imali smo sastanak sa sucima uoči »play offa«. U trenutku prekida bili smo na petom mjestu s omjerom 14-14, na pobjedu od trećeg mjesta i ​Lučaneca, s time da nam je raspored išao na ruku. Bilo je mogućnosti za napad na treće ili četvrto mjesto – kaže 63-godišnji Rudolf Jugo, trener Iskre Svit, sastava sa sjevera Slovačke.


Karantena
Čelnici lige dobro su procijenili da stanka zbog pandemije ne bi trajala dva, tri tjedna, a čekanje bi bilo preskupo za sve momčadi.
– Mi u Svitu imamo šest stranaca, to je skupi pogon koji ne možeš držati na okupu ako ne igra. Brzo su morali donijeti odluku. Amerikanci su odmah otišli…
Jugo je poslije prvoga kola preuzeo momčad od sugrađanina Igora Prtorića, ali to mu nije bio prvi dolazak na klupu Iskre Svit.
– U prvoj sezoni osvojili smo Slovački kup i treće mjesto u prvenstvu 2014. godine, dogodine smo igrali Final Four u kupu. Svih tih sezona bili smo od sredine prema vrhu ljestvice. U Svitu je uvijek bili isti problem, nikad nismo imali jake slovačke igrače, ali smo promovirali mlade. Uostalom, ove sezone imamo najboljeg mladog igrača Adama Mončeka, kojem sam dao sve ovlasti, najboljeg šestog igrača Sašu Avramoviča, dok je za najkorisnijeg igrača lige proglašen Jelen Nesbitt.
Jugo ima posao i za iduću sezonu, ali pitanje je kako će se stvari rasplesti.
– Iskra Svit je prva opcija, to je sigurno. Razgovarali smo, zadovoljni su. U Upravi su sve bivši igrači, rade u skladu sa svojim financijskim mogućnostima i u tim uvjetima dobro plivaju. Imaju nos za kvalitetne strance, ali uvijek je problem kratka klupa. Odmah se osjeti svaka ozljeda, a one su neminovnost kada se igra svaka tri dana. U idućoj sezoni bit će opet pokriveni koliko se mogu pokriti. Naravno, ako se situacija smiri i ponovo krene prvenstvo. Međutim, neću žuriti s odlukom, mogu pričekati.
Tri su hrvatska trenera u Slovačkoj, Aramis Naglić, Tihomir Bujas i Jugo. Našli su se zajedno na istoj klupi u All star susretu.
– Jedna lijepa večer, All star susreti uvijek nude dobru zabavu. Jest da je palo kada sam trebao na odmor, ali Bujan i ja smo ostali kao Naglićevi asistenti.
Po povratku u Hrvatsku nakon prekida prvenstva Jugo je morao u karantenu.
– Odužilo se. Trebao sam biti 14 dana u karanteni, pa su sugerirali da još malo produžim. Pokušavam biti savjestan. Najviše mi nedostaje šetnja, ali ne želim se igrati.


Zadarski dani slave
Za nepuna dva mjeseca Zadar će obilježiti 15. obljetnicu od osvajanja dvostruke domaće krune. S Jugom na klupi, te s 40-godišnjim Naglićem i Štembergerom u momčadi Zadar je jedini put u svojoj povijesti uspio osvojiti u istoj sezoni i Prvenstvo Hrvatske i Kup.
– Naslov prvaka čekao se 19 godina. Najljepše u cijeloj priči je što se ta momčad Zadra gledala s podsmijehom. Međutim, imali smo fantastičnog sportskog direktora Pinu Gjergja, od ničega smo napravili klapu, koja je na jednoj teškoj placi, u Zadru, osvojila dvostruku krunu. Mi smo tu sezonu krenuli s jednim »playmakerom« Vladovićem, riskirali smo, ali kasnije smo doveli Amerikanca Hilla. S anonimnom momčadi napravili smo te 2005. godine veliki uspjeh.
Kvarner, Zadar, Cedevita, Geoplin Slovan, Peć, Križevci, Jolly JBS, Lučanec, Iskra Svit… Niska je to klubova koje je Jugo vodio.
– Uvijek sam imao u glavi da nijednu sezonu ne želim provesti doma u dnevnom boravku. Moja je želja uvijek bila – raditi. Kada je god došla ponuda, odlazio sam raditi. Ne treba smetnuti s uma da su u srednjoj Europi kvalitetne lige. Češka, Mađarska i Slovačka imaju natjecanja koja zabavljaju, posjet je dobar. Kvalitetne su to lige, a nema stresa kako će završiti. Pružaju veliko trenersko zadovoljstvo, u tom kontekstu sam vrlo sretan što sam izabrao te situacije. Osvojio sam prvenstvo i s Peći na Kosovu, Kup s Iskrom, ali ostvario sam i promocije s Križevcima, ostao u ligi, bile su to dobro odrađene sezone. Ulazilo se u viši rang s Kvarnerom. Želio sam puno toga dohvatiti. Poslije Zadra otišao sam u Cedevitu, koja je tada bila klub u stvaranju i željeli su ući u ABA ligu. To su sve bili veliki klubovi. U Slovanu sam trenirao Veselog i Dragića u stvaranju, koji su kasnije postali NBA igrači. To je velika zadovoljština. Ne prisvajam si da sam ih napravio, ali radio sam s njima – kazao je za kraj Jugo.
 




Tri Rudolfa


U obitelji Jugo košarka se prenosi s koljena na koljeno, s Rudolfa na Rudolfa.
– Otac Rudolf me odveo kod jednog od tada dvaju najpoznatijih riječkih trenera, Tonija Udovicicha. Tada su on i Milo Rapaić bili najbolji. U dvije godine prošao sam Turnić i Kantridu i završio u Kvarneru. Šut? Više manje sve je bilo prirodno. Igrački sam bio polivalentan, sa 199 centimetara visine mogao igrati sve, napadački i obrambeno. Nije mi bilo teško držati Ćosića ili Žižića, tu sam odrađivao posao. Mi nekadašnji igrači ostali smo u kontaktu, ali nije nas puno ostalo, čujemo se i vidimo. Kada se dogovorimo, Klobučar sve to organizira. Sin Rudolf? Prestao je igrati zbog problema s koljenima. Bio je i vani. Sada radi u Rijeci, zadovoljan je. Ima dobar posao, obitelj, dvoje djece… – kaže Rudolf Jugo.