Novinarke se još uvijek bore za ravnopravan položaj s kolegama

Barbara Cochran, predavačica s Missouri School of Journalism, dugogodišnja novinarka i urednica u brojnim američkim medijima (meu ostalim radila je i za CBS, NBC te National Public Radio), održala je u ponedjeljak na Sveučilištu u Zadru predavanje na engleskom jeziku pod nazivom “Women’s Role In Media: Building Toward An Equitable Future”.
Na temelju svog dugogodišnjeg iskustva Barbara Cochran govorila je o položaju novinarki, njihovoj stalnoj borbi da se izbore za jednakopravni položaj s kolegama muškarcima te koliko je zapravo ova profesija za žene teška usprkos činjenici da je riječ o jednoj od najzanimljivijih profesija. Kada se počela baviti novinarstvom Cochran je bila tek treća zaposlena novinarka u novinskoj redakciji, a spomenula je i kako je bila prva od njih koja se udala i zatrudnjela te je nedugo nakon poroda morala raditi i istovremeno se brinuti za sina koji bi spavao pored njezinog stola dok bi tipkala izvješa u noćnoj smjeni. Novinarke, pogotovo one koje imaju obitelj, i danas nerijetko ostaju bez nekih poslovnih prilika, a istovremeno pati i njezina obitelj, jer novinari rade i vikendom, tijekom blagdana i državnih praznika, a da ne govorimo o zadacima kada moraju otputovati. Njezin suprug John Cochran, također ugledni američki novinar, spomenuo je kako je prije četrdesetak godina veće šanse za zapošljavanje u novinskoj kući imao afroamerikanac nego žena. Iako se situacija danas znatno poboljšala i u nekim zemljama, poput nordijskih zemalja i istočnoeuropskih gdje su žene i muškarci podjednako zastupljene u ovoj profesiji, žene su još uvijek slabije plaćene i još su uvijek izložene raznim oblicima zlostavljanja – od verbalnog do fizičkog, a neke su novinarke nažalost, platile životom zbog razotkrivanja istine, poput ruske novinarke Anne Politkovskaye. Barbara i John Cochran kazali su kako se i danas često u nekim novinskim kućama primjenjuje poslovna politika “less hard, more soft news” (manje teških, više mekih vijesti) te da su upravo žene zadužene za prikupljanje tih laganih vijesti kakve možemo itati u tzv. lifestyle rubrikama, dok muškarcima pripadaju “pravi” zadaci poput izvještavanja s ratišta ili pisanja o svjetskoj ekonomskoj krizi.
Neke TV kuće radije će zaposliti plavuu s manekenskim proporcijama neko školovanu novinarku, a neke velike novinske kuće poput New York Timesa, koji je jedna od institucija svjetskog novinarstva, još nikada nisu imale žene za glavnu urednicu. Osim toga, ako u nekoj državi uglavnom žene rade novinarski posao ili na studiju novinarstva ima više djevojaka nego mladića, to je znak da je riječ o poslu koji muškarci ne žele raditi ili je slabo plaćen. Uspješnih žena novinarka ima, ali su one prošle tešku borbu da bi se izborile za određenu poziciju, a vrlo su rijetke one koje su za svoj posao bolje plaćene od muškaraca. Kako je naglasila Cochran, o slobodi medija moći ćemo govoriti tek kada novinarke budu imale jednaka prava i mogućnosti kao i njihove kolege muškarci.