“Sjedila sam na plaži i plakala”

Kao djevojčica trpjela sam poglede i primjedbe na ulici “jadnica”, “kakva šteta, a lipa je mala”. U pubertetu sam potiho patila zbog mnogih aktivnosti i zabava koje meni nisu dostupne, kazala je autorica Luca Cetinić, dodavši da je najčešće trpjela zbog podcjenjivačkih ili sažaljivih pogleda

“Ako je život samo jedan san, ja ga sanjam razbuđenog uma i otvorenih očiju”, citat je iz knjige “Ti možeš sve” autorice Luce Cetinić. U svojoj knjizi autorica se osvrće na svoj život od ranog djetinjstva kada je preboljela dječju paralizu i postala trajno ovisna o ortopedskim pomagalima, a sve to je dovelo do novih izazova i problema.
Iskrena knjiga
Prije samog pisanja knjige Luca Cetinić je o svojoj situaciji počela pisati na blogu i facebook profilu, što je naišlo na dobar prijem čitatelja koji su autoricu ohrabrivali da i dalje piše, a i kritičari preporučuju čitanje ove nadahnute, vedre i nadasve iskreno napisane knjige.
– Jednostavno sam htjela da čitatelji budu potaknuti ovim primjerima i svome životu dodaju još veću notu optimizma, radosti, svjetlosti, osjete svoju stvaralačku snagu i kreativnost, ističe Cetinić te naglašava da je svojoj knjigom htjela da ljudi shvate i uvažavaju sve koji su drukčiji, posebno one s težim tjelesnim hendikepom.
– Ako u tome uspijem kod nekoliko ljudi, sav moj trud je vrijedio. Sudeći po reakcijama prvih mjesec dana mogu biti zadovoljna te sam uspjela, kaže Luca zahvaljujući svima na podršci.
Knjiga je za sada izdana u digitalnom izdanju, a svi zainteresirani mogu je pročitati na poveznici www.digitalne-knjige.com/cetinic.php.
– Kao djevojčica trpjela sam poglede i primjedbe na ulici ‘jadnica’, ‘kakva šteta, a lipa je mala’. U pubertetu sam potiho patila zbog mnogih aktivnosti i zabava koje meni nisu dostupne, kazala je autorica Luca Cetinić, dodavši da je najčešće trpjela zbog podcjenjivačkih ili sažaljivih pogleda i jednostavno nije mogla dokučiti zašto je tako.
Cetinić objašnjava da je uvijek trebala biti znatno bolja od kolegica na poslu kako bi je priznali i prihvatili.
– Kad sam zasnovala obitelj, čuđenju ograničenih umova nije bilo kraja. Poslije je bilo lako jer su uvidjeli da ja mogu sve, ali ja sebi nisam mogla dopustiti prosječnost ili površnost u bilo kojem zadatku, jer bi sve to opravdali mojom tzv. invalidnošću, ističe Luce, dodavši da su u vrijeme njenog odrastanja često izjednačavali fizičke i mentalne mogućnosti ili nemogućnosti.
Barijere u glavama
 – Primjerice, kada sam u ljeto 2008. godine došla u Zadar na prilagođenu plažu i shvatila da bez pomoći ne mogu ući u more, sjela sam i bila očajna jer na plaži prilagođenoj za osobe s invaliditetom – nije li to strašno, pita se Luca kojoj je tada unatoč potrošenom novcu bilo uskraćeno kupanje, a tada je na blogu napisala: “Sjedila sam na plaži i plakala”.
Autorica naglašava da je sve što se može popraviti s vrećom cementa mnogo lakše nego rušiti barijere u glavama ljudi te da svaki put kada netko tjelesnim invalidima onemogući kretanje iz čistog nehaja gazi po njihovu ljudskom dostajanstvu i osnovnim pravima čovjeka.
Knjiga “Ti možeš sve” bavi se i primjerima drugih ljudi koji se suočavaju s problemima, javnosti poznatim pričama do priča anonimnih običnih građana i kako autorica kaže – nevidljivih ljudi.
Danas je gospodarsko stanje i raspoloženje stanovništva jako loše i deprimirajuće, a kako raste siromaštvo, tako mnogi postaju socijalni slučajevi jer su suočeni s općom nebrigom.
– Tako će biti još dugo, jer osobe s invaliditetom nikada se nisu snažno i složno pobunile za svoja osnovna ljudska prava, naime oni najugroženiji ne mogu, a od njih je daleko i internet kao sve druge mogućnosti – njima je blisko siromaštvo i ovisnost o najbližima, naglašava Luca Cetinić.
Prema riječima autorice, situacija se nije znatno promijenila ako se gleda posljednjih dvadeset godina te i danas mlade majke s teško oštećenom djecom nailaze na strašne predrasude i zaziranje drugih ljudi.
– Te mlade majke često izgube obiteljske prijatelje zato što više nemaju zajedničke teme i teško im je gledati njihovo nemoćno dijete, iako je danas znatno manje takvih reakcija, meni je i jedna previše, kaže Cetinić, pitajući se je li i nove generacije moraju prolaziti isti put kao ona.+