Flavio Sanader ustvrdio da Ježić laže

Ako je Ježić to rekao, to je apsolutna laž. O tome nikad nije bilo govora, ustvrdio je Sanader, prepričavajući svoj sastanak s bratom i Ježićem u Zurichu u listopadu 2009., za koji je Ježić tvrdio da je bio poprište dogovora da će Flavio Sanader za brata preuzeti prvih pet milijuna eura od MOL-a

Flavio Sanader, brat optuženog bivšeg hrvatskog premijera, opovrgnuo je jučer u nastavku suđenja za afere Ina i Mol tvrdnju Roberta Ježića da je osobno organizirao prihvat pet milijuna eura mita za Sanadera od MOL-a, dok je Ježić preuzeo ostalih pet milijuna.
– Ako je Ježić to rekao, to je apsolutna laž. O tome nikad nije bilo govora, ustvrdio je Sanader, prepričavajući svoj sastanak s bratom i Ježićem u Zurichu u listopadu 2009., za koji je Ježić tvrdio da je bio poprište dogovora da će Flavio Sanader za brata preuzeti prvih pet milijuna eura od MOL-a. Sanader je rekao je da ga je s Ježićem upoznao brat Ivo Sanader 2003. ili 2004, pa su se ponekad družili na ručkovima ili na piću kada bi Ježić došao u Švicarsku ili u Njemačku, gdje Flavio Sanader živi. Toga listopada 2009., Ježić i Sanader išli su u Milano na nogometnu utakmicu i pozvali Flavija da se nađu u Zurichu. Na bratovu molbu, Flavio je rezervirao sobu u hotelu, gdje su razgovarali. Ježić je ostao “petnaesetak, dvadesetak minuta”, a dva brata dva ili dva i pol sata.
– Pričali smo o utakmici, a onda i o gospodarstvu i o politici, kazao je Flavio Sanader. Na pitanje Sanaderova branitelja Čede Prodanovića jesu li razgovarali o bilo kakvom “transferu novca”, odgovorio je: “Apsolutno ne”. Branitelj nije imao više pitanja, a ni tužiteljstvo nije inzistiralo, pa je Sanaderovo svjedočenje trajalo nepunih pola sata.
Komercijalni direktor MOL-a i bivši član Nadzornog odbora Ine Abel Galacz svjedočio je da je postojeći model upravljanja Inom, dogovoren izmjenama dioničkog ugovora 2009, “najobičniji , standardni model upravljanja”. Dodao je da se na sličan način upravlja Mol-om i nekim najvećim naftnih kompanijama. Sadašnja upravljačka struktura Ine uobičajena je, i u naftnim tvrtkama u regiji dosta je sličnih primjera, rekao je Galacz, dodajući kako je u Ininu slučaju postojao i dodatni razlog za promjenu načina upravljanja: “Omogućio je da se operativni menadžeri biraju na temelju stručnosti, a ne na temelju političkih imenovanja, što je u interesu svake ozbiljne tvrtke”.
Hvalio je promijenjeni dionički ugovor, rekavši kako je hrvatska vlada dobila neka prava koja dotad nije imala, poput prava prvokupa ili reotkupa dionica bude li ih MOL prodavao, ili ako netko neprijateljski preuzme mađarsku tvrtku. Ponovio je ranija svjedočenja, prema kojima su pregovori s hrvatskom vladom bili “teški i spori”. “Uvijek kad smo trebali nešto dogovoriti oko plinskog biznisa Polančec bi se morao dodatno konzultiratiti. Često se vraćao s novim zahtjevima, koje je Mol uglavnom prihvaćao, jer je manevarski prostor bio sužen”, kazao je.
Čini se kako predsjednik sudskoga vijeća Ivan Turudić nije naročito povjerovao Galaczevu svjedočenju, jer ga je upozorio da se “ne sudi Mol-u”. “Jako ste lojalan svojoj kompaniji. Nakon ovog svjedočenja povećao bih vam plaću”, pomalo je ironično, već standardnim stilom, primijetio Turudić.
Galacz je 2009. bio članom NO Ine. “Sjednice su znale biti nadrealne: trajati i do 12 sati, čitala su se anonimna pisma, a jednom je jedan član tražio osobne podatke i iznose plaće stotinjak zaposlenika Ine. Rekli smo da nas to stvarno ne zanima, ali ako baš želi, da će ih ipak dobiti. Po mome mišljenju, takvim stvarima ozbiljna tvrtka ne bi se smjela baviti”, kazao je bivši doktorand ekonomije na američkome Berkeleyu.