Preminuo pjesnik, kazališni i književni kritičar Roko Dobra

U 87. godini života u utorak je u Zadru preminuo pjesnik, prozaik, kazališni i književni kritičar Roko Dobra.
Dobra je rođen na otoku Žirju 28. listopada 1930. godine. Osnovnu školu pohađa u rodnom mjestu, srednju u Šibeniku, a na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomira (1969.) hrvatski jezik s jugoslavenskim književnostima i povijest umjetnosti. Pisati je počeo još u izbjegličkom logoru El Shatt 1944. godine. Iz tog razdoblja sačuvane su dvije pjesme “Ja pamtim” i “Kad je umro moj brat”.
U Šibeniku pokreće i ureduje književni časopis Naša mladost, u kojemu objavljuje svoj prvi sonet Umjesto aplauza, a za svoga drugog boravka u Zagrebu 1954. intenzivnije nastavlja s poezijom. Godine 1959. predsjednik je Studentskog literarnog kluba u Zadru, u okviru kojega uređuje neka njegova izdanja, te je uvelike pridonio osnivanju i profiliranju zadarskoga Književnog centra (1981.)
Osim pisanja pjesama i kraćih proza, pisao je kazališne kritike i kritičke osvrte, ponajviše o pjesnicima i njihovim knjigama, tiskajući ih u dalmatinskim dnevnim ili tjednim tiskovinama, kao i u časopisu Dubrovnik. Surađivao je u Novinama mladih, Omladini, Šibenskom listu, Zadarskom listu, Slobodnoj Dalmaciji, Zadarskom Regionalu, Šibenskoj reviji, Zadarskoj reviji, Koracima, Poletu, Krugovima, Republici…
Pjesme su mu tiskane i u skupnim knjigama: Almanah (Zadar), Moreplovi (Dubrovnik), Zbirka poezije (Koprivnica), Dodiri, odlasci (Rešetari), Pobratimstvo lica u nemiru (Split), Naša velečasna maslina (Split), Vedri Vidra (Split).
– Bodul, Žirjanin, zaljubljenik mora, kome je podario jedne od najljepših soneta u hrvatskom pjesništvu, a navlastito u hrvatskom sonetopisanju druge poli 20. stoljeća, Roko Dobra, živeći i djelujući u Zadru, nekom neumitnom logikom našega “shvaćanja” provincijalizma, koje se – pogrešno – samopodrazumijevalo kao kampanilizam, ostao je dulje vrijeme nezapažen pjesnik, dakako osim u vlastitoj zadarskoj sredini, u kojoj je bio i značajan kulturni animator, pisao je o njemu Cvjetko Milanja.
Prvu nagradu za pjesmu Stranac dobio je na anonimnom natječaju Slavističkog odsjeka Filozofskog fakulteta u Zadru 1961. godine, a drugu za sonetni vijenac Zadarska ogrlica na jugoslavenskom natječaju za ljubavni, odnosno rodoljubni sonetni vijenac koji je raspisao bjelopoljski književni časopis Odzivi. Objavljeno mu je petnaest knjiga, pretežito soneta, a posljednju, Golgoto, moj plaču, sonetni vijenac na temu Isusovog križnož puta, 2015. godine.
Posljednji ispraćaj bit će danas na Gradskom groblju u Zadru od 15.30 sati, a ukop sutra u 14 sati na mjesnom groblju u Žirju.