UZ 100. OBLJETNICU ROĐENJA Ostavio neizbrisiv foto-trag u kulturnoj i umjetničkoj povijesti Zadra

Ovih dana stota je obljetnica rođenja jednog od najvećih hrvatskih majstora umjetničke fotografije, Zvonimira Brkana. Počevši svoj umjetnički put 1948. godine radovima u duhu fotografskog neorealizma Zvonimir s bratom Antom čini umjetnički tandem poznat pod nazivom Braća Brkan. Zvonimir i Ante stvaraju antologijske fotografije karakteristične po vrhunskoj kvaliteti i avangardnim inovacijama koje će upijati generacije zadarskih fotografa te će mnoge njihove kvalitete postati okosnica zadarske fotografske škole.
O legendarnom zadarskom fotografu, jednom od utemeljitelja moderne zadarske fotografije razgovarali smo s njegovom unukom Zrinkom Brkan Klarin, profesoricom povijesti umjetnosti koja nam je ispričala o radu i djelu svoga djeda.

Sastajalište ljudi od pera, kista ili dlijeta
– Moj djed Zvonimir Brkan rođen je 28. svibnja 1920. godine u malom mjestu Tinju u blizini Zadra gdje je obitelj provodila proljetne dane na imanju obitelji Borelli. Obitelj Brkan živjela je u zadarskom Varošu do 1933. kada je cijela obitelj deportirana u južnu Italiju iz političkih razloga. Obitelj se u Zadar vraća 1939. pred Drugi svjetski rat i vrijeme do dolaska partizana provode dijelom u Varošu, a dijelom u prijateljskoj kući na Višnjiku. Poslije rata u gradu punom sablasnih ruševina ostala je neporušena četvrt Varoš. Tu je u staroj obiteljskoj kući Brkan, u Varoškoj ulici na broju 5, gdje su braća imala fotografsku radnju, započela obnova intelektualnog i umjetničkog života Zadra, priča Zrinka Brkan Klarin dodajući kako je sama kuća u Varošu, u tom razdoblju postala kulturno sastajalište mnogih ljudi od pera, kista ili dlijeta.
Smatra kako je specifična klima intelektualnog ozračja unutar skromne opustošene sredine sigurno velikim dijelom utjecala na fotografsku sklonost za jezgrovitim kompozicijama ispunjenim melankoličnom i poetičnom atmosferom.
– Gotovo svi kadrovi koje je Zvonimir Brkan snimio nastali su u gradu, što samo potvrđuje njegovu majstorsku sposobnost za fotografsko prepoznavanje motiva. Pažljivo usmjeren na pronađeni detalj znalačkim kadriranjem, jakim kontrastima, svjetlosnim intervencijama, ali i samim naslovom, on ga poetski transformira u novi, višeslojni motiv. Motiv izdvaja iz vremena i prostora služeći se preobražajnim potencijalima svoje žive mašte i elementima poetike nadrealizma. Svrstava se u fotografe neorelizma, međutim, zreliji radovi nose i obilježja nadrealističkog stila. Po dubini umjetničkog doživljaja i poetskoj preobrazbi motiva brojni domaći i strani kritičari nazvat će ga poetskim realistom ili magičnim realistom i prepoznati u njegovim radovima isti duh koji ispunjava metafizičko slikarstvo, pojašnjava nam Zrinka.

«Iz Liliputa«, »Izvan sebe«, »Ulični događaj«…
Ističe kako je djed Zvonimir pažnju međunarodne javnosti privukao je 1954. godine fotografijom »Iz Liliputa« u vrijeme kada u zemlji dominira društveno angažirana fotografija i socrealistički patetični humanizam koji su onemogućili prepoznavanje vrijednosti njegovog rada.
– Snažnu napetost ove fotografije, koja se danas nalazi u stalnom postavu Muzeja suvremene umjetnosti, postigao je nekonvencionalnim uskim uspravnim izrezom kao i neuobičajeno niskim rakursom uz jaki kontrast lika u tamnom odijelu i svijetle pozadine neba i ulice u zadarskom Varošu. Godinu dana kasnije snimio je svoju zasigurno najslavniju fotografiju »Izvan sebe« koja će se naći u prikazima povijesti europske fotografije 20. stoljeća. Ponovo nalazi svakodnevni motiv ronilačkog odijela na sušenju kojeg transponira u motiv višeslojnog smisla i visokih estetskih vrijednosti. Prvotni naziv fotografije je ‘Govornik’, međutim, na intervenciju Općinskog komiteta pod prijetnjom zabrane daljnjeg izlaganja naziv je promijenjen. Snimljeno u kontrasvjetlu, odijelo ipak zadržava detalje, a zbog snažnog grafizma, jakog kontratsa i preokretanja kadra prerasta u nadrealni prikaz ogoljele ljudske ljuske raširenih ruku, navela je Zrinka Brkana Klarin dvije fotografije koje su svima poznate dodajući još kako je Zvonimir Brkan 1960. godine snimio fotografiju »Ulični događaj« za koju će kritika ustvrditi da predstavlja jedan od vrhunaca moderne hrvatske fotografije. Naime, pojašnjava, jednostavnom kompozicijom i prikazom lika u kontrasvjetlu Brkan postiže još snažniju napetost stvorenu statičnim motivom usamljenog promatrača koji nam je okrenut leđima i kojem glava nije u kadru. Naziv ove fotografije poslužio je za naslov filma o životu i umjetničkom radu Ante i Zvonimira Brkana kojeg je 1996. snimio Vlado Zrnić (»Ulični događaj braće Brkan«).

Izložbe, priznanja, zasluge
– Godine 1961. dobiva umjetničku titulu Artist FIAP Svjetske organizacije fotografske umjetnosti. Šest godina kasnije, 1967. godine, dostigao je i najviše svjetsko fotografsko priznanje: Excellence FIAP. Najviše hrvatsko priznanje dodijeljeno mu je 1979. godine u području fotografije – nagrada Tošo Dabac. Izlagao je na oko 230 izložbi diljem svijeta te na oko 60 izložbi u zemlji i regiji, pri čemu je osvojio četrdesetak različitih nagrada i priznanja. Pored fotografskog djelovanja Zvonimir Brkan, djeluje kao sjajan organizator – suosnivač je Međunarodnog bijenala fotografije »Čovjek i more« koji u Zadru postoji od 1957. godine, a nakon njegove smrti postaje trijenale, istaknula je Zrinka mnoge nagrade i zasluge svoga djeda. Kaže kako je uz redovno zaposlenje i umjetničko djelovanje našao vremena da se kao dugogodišnji tajnik ove međunarodne izložbe zauzme za širenje suvremene fotografije i pokazao se kao sjajan poznavatelj svjetske fotografske scene.
– Djed je umro 1979. godine u Zadru ostavivši neizbrisiv trag u kulturnoj i umjetničkoj povijesti grada, ali još uvijek od svog grada nije doživio zasluženo priznanje za svoje umjetničko djelovanje, dosege i zasluge, zaključila je naša sugovornica Zrinka Brkan Klarin. Inače, djela Zvonimira Brkana nalaze se u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, obiteljskoj arhivi Antuna Brkana, dijelom u Galeriji umjetnina Narodnog muzeja Zadar i jedan mali broj radova u Foto kino video klubu Zagreb.