VLATKO BLAŽEVIĆ Nadam se da će sljedeći angažman dignuti moju nogometnu karijeru na višu razinu

Malo je štovatelja najvažnije sporedne stvari na svijetu koji u Krševanovog gradu nisu čuli za Vlatka Blaževića. Prvo što vam padne na pamet kada netko spomene njegovo ime je gol, zgoditak, ili ti pogodak, kako god je nekome drago. Vlatko je jedan od najboljih strijelaca u povijesti kluba sa Stanova iako je riječ o krilom napadaču, a ne o klasičnoj špici. Nakon Zadra, Blaževića je nogometni put odveo u prvoligaški Inter gdje je upisao osam pogodaka u sezoni i bio jedan od najučinkovitijih »kanarinca« iz Zaprešića. Slijedi povratak na Stanove, pa put prema Italiji gdje je vrlo uspješno nastupao u Serie D za Slijedi novi povratak u Hrvatsku, u Kustošiju, koja igra Drugu HNL, ali pandemija koronavirusa prisilila ga je na prinudnu stanku. Kao i uvijek Vlatko se vrlo rado odazvao razgovoru za Zadarski list podijelivši s nama razmišljanja, kako o prošlosti, tako i o planovima za budućnost. Nezaobilazan uvod u razgovor svakako je bila situacija oko koronavirusa koja je zaustavila cijeli nogometni svijet.
– U svakom slučaju bila je ovo situacija koja nas je svih skupa poprilično ustrašila – kazivao je na početku razgovora Vlatko Blažević.
– Prije svega zbog činjenice da nam je bila neuobičajena i nismo bili spremni na nju. Odjednom nismo mogli raditi stvari koje su nam bile svakodnevne, a gledajući i slušajući vijesti kako iz cijelog svijeta, tako i u Hrvatskoj shvatili smo kolko je opasna ova pandemija koronavirusa. Na našu sreću Nacionalni stožer civilne zaštite i naši zdravstveni djelatnici odradili su odličan posao i spriječili su da razmjeri i posljedice pandemije u Hrvatskoj ne budu veći i gori. U svakom slučaju možemo se samo nadati da je koronavirus iza nas i da ćemo postupno opet moći obavljati sve poslove kako smo to činili i prije. Naravno, da ćemo se opet moći aktivno baviti sportom i nogometom što je za mene, s obzirom na to što sam nogometaš, primarno.

Dva mjeseca posta
Kako vam je bilo bez nogometa ovako dugo razdoblje, vjerujem po prvi put tijekom vaše nogometne karijere?
– Puna dva mjeseca nisam taknuo nogometnu loptu i da mi je to netko prije spomenuo da će se dogoditi, ni u snu mu ne bih povjerovao. Prije nekoliko dana prvi put smo se nas nekolicina okupili i odradili jedan rekreacijski nogometni termin. Međutim, tijekom ova dva prethodna mjeseca nisam dozvolio da se potpuno zapustim. Vježbao sam kod kuće i vozio bicikl koliko je to bilo moguće i uopće dozvoljeno. Međutim, za profesionalnog sportaša to je tek minimum onoga što mu treba tako da ću s vremenom dizati intezitet treninga jer što prije želim doći u fizičko stanje u kojem sam bio prije ove pandemije u Kustošiji kako bih eventualne pripreme i novi angažman dočekao većim dijelom spreman.
Kako je došlo do vašeg dolaska u Kustošiju, člana Druge HNL i ostajete li i dalje njihov igrač?
– Menadžer me zvao rekavši da trebaju moj tip napadača i 15. veljače sam im pristupio. S Kustošijom sam imao dogovor do kraja ove sezone, a s obzirom da je se ona u Drugoj HNL okončana, završio je i taj moj angažman. Na moju nesreću taman kada se trebalo nastaviti prvenstvo, došlo je do prekida tako da nisam stigao zabilježiti niti jedan nastup za Kustošiju. Šteta, jer riječ je o kvalitetnom kolektivu s mladim i motiviranim trenerom tako da vjerujem kako bismo dobro brodili u drugom dijelu sezone. Oni su loše krenuli u ovo prvenstvo, ali su s promjenom trenera počeli bolje igrati i bilježiti dobre rezultate. Odradio sam s njima 20-ak trennga i mogu kazati da sam bio zadovoljan. Tko zna, možda nekada u budućnosti i zaigram za Kustošiju, nikada ne reci nikada.

Uspješna epizoda na »čizmi«
Prije povratka u Hrvatsku nastupali ste u Italiji za ondašnji Seregno u Serie D. I to vrlo uspješno.
– Istina, ne mogu se potužiti na svoj učinak u Seregnu jer sam u 18 nastupa zabio devet golova. Riječ je o klubu iz Lombardije koji je ambiciozno ušao u prvenstvo Serie D i u koji sam došao u srpnju prošle godine. Njegov vlasnik je vrlo ambiciozan poslovni čovjek koji je prodao svoje udjele u jednoj farmaceutskoj tvrtki zaradivši 400 milijuna eura i želio je uložiti u nogomet. U jednom trenutku se pričalo da bi jedan od suvlasnika trebao postati i naš reprezentativac Marcelo Brozović. U klubu me dočekao i naš Zadranin Šime Gregov i nakon početne aklimatizacije dobio sam priliku i iskoristio je na najbolji mogući način. U Italiji se igra taktički nogomet s poprilično čvrstine i s obzirom na to moram biti jako zadovoljan svojim učinkom. Interesantno je da sam od devet golova, čak četiri dao glavom. Međutim, krajem godine zapali su bili u financijske probleme i prvo su odustali od nas stranaca. Trener mi se zahvalio i nakon toga sam otišao u Kustošiju. Sada čujem da se ponovno bude i s obzirom na to da puno klubova proglašava stečaj, mogli bi u sljedećoj sezoni igrati u Serie C.
I dan danas svi pamte vaše nastupe za Zadar s kojim ste bili i prvi strijelac Treće HNL jug. Čega se najrađe prisjećate iz razdoblja u kojem ste nosili modri dres momčadi sa Stanova?
– Zadar će uvijek biti moj klub, uostalom tu sam ponikao i napravio svoje prve nogometne korake. U dresu momčadi sa Stanova sam debitirao i doživio svoje najbolje nogometne trenutke. Barem u dosadašnjem dijelu svoje karijere. Ukupno sam u dresu Zadra zabio 41 pogodak, a bio sam i prvi strijelac Treće HNL jug s 25 postignutih golova. Puno je trenutaka koje ću rado pamtiti iz vremena kada sam igrao na Stanovima. Uostalom, već sam se u dva navrata vraćao u Zadar i to ako ne računamo pola sezone posudbe na Šubićevac. Ipak, nekako se najradije prisjećam sezone u Prvoj HNl kada nas je trenirao, najprije Ferdo Milin, a nakon njega i Igor Štimac. Bez obzira što smo na kraju te sezone ispali u Drugu HNL zbog nedobivanja licence. I nikada ne reci nikada, jer, uvjeren sam da ću se jedog dana vratiti na Stanove i ponovno zaigrati u svom najdražem dresu.

Briljirao u Interu
Odlična sezona na Stanovima rezultirala je transferom u Inter gdje ste krenuli siloviti i jedno vrijeme bili prvi topnik Prve HNL. Jeste li zadovoljni tom sezonom u klubu iz Zaprešića?
– Rado se prisjećam te sezone u Interu iz Zaprešića. Nakon što sam u dresu Zadra zabio 25 golova došlo je do transfera u Inter. A start je bio kao iz snova. Počeo sam zabijati kao na traci i u prvim kolima određeno vrijeme bio prvi golgeter Prve HNL. Ako se ne varam na kraju sam u polusezoni sakupio osam golova. Trener Samir Toplak mi je na polusezoni kazao da nisam u prvom planue i ja sam se u tom trenutku odlučio na odlazak iz Intera iako sam imao trogodišnji ugovor. Trebao sam biti strpljiviji jer napadači vrlo brzo dospiju na led ili se ozlijede i sigurno bih bio sačekao novu priliku zabijati. Ali, bez obzira na to Inter mi je ostao u lijepom sjećanju i jedna dobra škola za budućnost što se tiče moje nogometne karijere.
Najbolje nogometne godine su pred vama s obzirom da imate 25. Kakvi su planovi za budućnost?
– Prije svega se nadam da je ovoj pandemiji koronavirusa došao kraj i da neće biti drugog vala koji se spominje u medijima. I da ćemo se svi skupa vratiti normalnom životu. Jako mi nedostaje nogomet, treninzi i utakmice. Nalazim se u najboljim nogometnim godinama i vjerujem da sa 25 mogu puno toga dobroga pokazati na travnjaku. Nadam se da će sljedeći angažman dignuti moju nogometnu karijeru na višu razinu i da ću pokazati sve što znam i mogu. Trenutačno sam bez kluba, ali ne sumnjam da će se ubrzo biti interesanata za moje usluge i da ću uskoro znati gdje ću nastaviti svoju nogometnu karijeru. I nadam se zabiti što više golova. Nadam se samo da ova pandemija neće uzrokovati veću gospodarsku krizu koja onda ima veliki utjecaj na nogometne transfere. U svakom slučaju sam optimist, vjerujem u svoje kvalitete i dat ću sve od sebe da to opravdam na zelenom travnjaku u bilo kojem klubu na svijetu – kazao je za kraj razgovora Vlatko Blažević.
 

Debi protiv Dinama nikada neću zaboraviti

Koji zgoditak ili utakmicu posebno pamtite i zbog čega?
– Bilo je puno utakmica i golova kojih se rado prisjećam i teško je izdvojiti samo jedan ili jednu. Jedan od trenutaka kojeg ću se zasigurno uvijek rado prisjetiti je moj debi u Zadrovu dresu i uopće seniorskim nogometu i to protiv zagrebačkom Dinama u kojem sam startao u početnoj jedanaestorici. Od pogodaka izdvojio bih svakako četiri pogotka koje sam postigao u jednoj utakmici i to protiv OSK-a u dresu Zadra. U Interovom dresu sam bio vrlo uspješan kada smo igrali protiv Cibalije u Prvoj HNL. Njima sam u dvije utakmice zabio četiri gola. Bilo je još puno lijepih trenutaka, ali ovi su mi prvi pali na pamet.
 

Terkeš i Župan su zaslužni za puno mojih golova

Napadači najčešće ovise o loptama svojih suigrača na terenu. Koje igrače bi posebno istaknuli u tom kontekstu suradnje na travnjaku tijekom svoje karijere?
– U tom kontekstu ću svakako izdvojiti mog prijatelja i suigrača Želimira Terkeša koji mi je puno pomagao svojim iskustvom i znanjem tijekom moje nogometne karijere. Uostalom, oba smo napadači pa me je puno naučio o toj poziciji. Rado sam igrao s Draganom Županom koji je nogometni fantazist i dijeli lopte s očima. Terkeš i Župan su zaslužni za puno mojih golova, pregršt pogodaka su mi upravo oni namjestili. Izdvojiti ću još Ivana Tokića koji mi je, iako je igrao kao zadnji vezni, znao asistirati za pogodak dugom loptom. Jedne takve situacije prisjećam se protiv Lokomotive kada smo slavili mojim pogotkom.
 

Najrađe bih zaigrao u La Ligi i Bundesligi

Ako danas, sutra dođete u priliku zaigrati u jednoj od najjačih liga Europe koja bi to bila, tj. koja vam je najbliža po vašoj nogometnoj filozofiji?
– Rado bih zaigrao u bilo kojoj od Liga petice, to uopće ne treba dovoditi u pitanje. A ima još jakih liga u Europi u kojima bih se rado okušao. Ako bih već morao birati onda je to španjolska La Liga jer mi se najviše dopada nogomet koji igraju. Igra se brzo i s vicom što je najbliže mojoj nogometnoj filozofiji. Niti protiv igranja u njemačkoj Bundesligi ne bih imao ništa protiv. Nekako preferiram lige u kojima se više igra nogomet, a ipak malo manje sve ovisi o taktici i čvrstini.