Vaše bi dijete moglo biti sljedeće!

Slika korisnika admin
joint
Mario PADELIN
U javnosti se stvara dojam da između lakih i teških droga nema sličnosti

Ovaj tekst neće biti poput onih šaljivih kakve ste navikli čitati pod mojim potpisom, iz jednostavnog razloga što tema o kojoj govorimo mnogima nije ugodna, a osobito ne onima čiji su bližnji naivno upali u nešto iz čega se teško izvući. Kada pitate prosječnog Hrvata tko je vodeći oftalmolog ili otorinac u Hrvatskoj, teško da će vam bilo tko, tko nije iz medicinske struke znati odgovoriti. No, kada su u pitanju stručnjaci za ovisnosti, svaka domaćica zna za Sakomana, Bernardicu i druge koji se bave tom problematikom, a čija upozorenja godinama slušamo preko medija, bez osjećaja da se nešto bitno mijenja nabolje. A zašto je to tako?

Zašto se ništa ne mijenja? Zato što je velik novac u pitanju. A tamo gdje je novac, tamo padaju barijere. A nije da se ne radi protiv toga. Lani je npr. donirano 300.000 kuna za nabavu aparata za otkrivanje opijata kod vozača, kao i za edukaciju osoblja, drže se predavanja po školama, radi se na prevenciji, jer ne smijemo zaboraviti da je u prošloj godini broj konzumenata porastao za 15,6 posto, a po podacima Centra za prevenciju ovisnosti u našoj županiji ima 1.213 registriranih ovisnika (435 aktivnih), čime smo na drugom mjestu u Hrvatskoj. Zadarska je policija u više navrata ispred srednjih škola zatjecala učenike u posjedu lakih opijata. Na svu sreću, osnovne su nam škole što se toga tiče čiste, ali upozoravajući je podatak da je najmlađa osoba uhvaćena s drogom djevojčica od samo 14 godina, što i ne treba čuditi s obzirom da se u Hrvatskoj djeca s prvim opijatima susreću već u 6. ili 7. razredu osnovne škole.

Ono na što želim ukazati u ovom članku je ignoriranje povezanosti prvih psihoaktivnih tvari poput nikotina i alkohola s težim supstancijama. Jer, isto kao što ne mogu prihvatiti opravdanje korisnika lakih droga o neštetnosti istih, tako mi je mrsko hipokritsko izbjegavanje te povezanosti kod velikog dijela javnosti.

KAKO JE TO NEKADA BILO?
Dunja je uspješna poslovna žena zrelih godina, majka troje djece, s mužem koji redovno šalje eure iz Njemačke gdje ima firmu. Oni su puno radili i puno stekli, ali im je za to vrijeme djecu čuvala baka. Najmlađi sin (nakon dvije kćeri) još je u srednjoj školi upao u "loše društvo". Ekipa je nanjušila da mali ima novaca pa su ga počeli redovito opskrbljivati, a on je polako počeo krasti roditeljima iz kuće. Išlo se na partyje i na slična mjesta, podijeljena među dobavljačima na interesne sfere, o čemu se jako malo govori u javnosti. Trenutačno je negdje u komuni gdje bere masline i vodi kravu na pašu. Problem je u tome što je tamo bio već nekoliko puta, a korist mala i nikakva. Svaki se put vrati starim običajima. U međuvremenu se oženio, starci su mu otvorili neki biznis, a on na prvi pogled izgleda sasvim normalno i pristojno iako je na heroinu.

Zašto ja to vama govorim? Zato što je u narodu još uvijek prisutna potpuno kriva percepcija izgleda i ponašanja prosječnog konzumenta. U vrijeme kada je to počinjalo, davnih sedamdesetih, u Zadru je postojao određen broj ovisnika koji su se skupljali ispred crkve Sv. Marije, i za koje su vezivane neke mistično-okultne priče i pričice. Tada je svatko s malo dužom kosom (a ako je svirao neki instrument, onda pogotovo) dobivao titulu "hašomana", jer s obzirom da su od droge umrli Hendrix i Janis, sasvim je logično bilo da su svi glazbenici narkomančine kojima je jedini životni cilj nečije uzorno dijete pretvoriti u ovisnika.

ŽIVOT U ZABLUDI
U toj zabludi i dan-danas žive neki roditelji koji misle da njihova dječica navečer odlaze na čajanke gdje sa školskim kolegama plešu moderne plesove i razmjenjuju značke, razglednice i salvete. Dobro, malo pretjerujem, ali svejedno ljudi nisu svjesni s kime im se djeca druže, i gdje su im sve dostupni razni pripravci koji život mogu učiniti "zanimljivijim" i upropastiti ga. Današnji konzumenti ne izgledaju onako kakvim ih ljudi zamišljaju. Nema dugih kosa, naušnica, širokih košulja, "peace" znakova, ni drugih obilježja nekadašnjih hipija. Danas su to i uzorni đaci, djeca iz "boljih" obitelji, uredni, nerijetko i sportaši, a tu su i uspješni mladi poslovni ljudi, jednom riječju, oni za koje nikada ne bi rekli da imaju veze s time. A opet, tu je i polusvijet.

Nema tome ni desetak godina kada su neki mladi glazbenici žurili na autobus i trčali prema postaji. Na uglu su stajali lokalni momci koji su to popratili gromoglasnim smijehom i komentarima tipa: "Vidi kako hašomani trče", "Droga im je dala snagu"... i sličnim glupostima. Oni su u to vrijeme vježbali "karate", dizali utege i tukli se sa sebi sličnima iz susjedstva. Danas, dvojica su mrtvi, nekoliko ih se izvuklo, a ostali se kao sjene vuku po tom istom kvartu, vidno omršavljeli, govore usporeno i nazalno, a vrijeme provode tražeći nekakav izvor prihoda. Oni "hašomani" koji su trčali kraj njih, danas su ni po čemu posebni, ali zdravi ljudi, iako su im zbog izgleda predviđali drukčiju sudbinu.

TKO TO MOŽE DRŽATI POD KONTROLOM?
Koji je to korak koji dijeli vikend konzumaciju (tim se nazivom tješi jako puno konzumenata) od ovisništva. Usporedite to s jednom drugom pošasti. Igre na sreću. S obzirom da to državi odgovara, jer se iz takvih fondova navodno financiraju razni društveno korisni projekti, a kapne nešto i u privatne džepove, razne sportske kladionice niču na sve strane. I koga tamo nalazite? Frajere iz kvarta koji su visili po birtijama, besposličare koji očekuju nekakvu zaradu, maloljetne kojima netko drugi uplati, pokojeg redikula... Slično je i s ovom ovisnošću. Dosta toga ovisi o urođenoj inteligenciji, jer ćete rijetko sresti čovjeka visoke inteligencije ovisnog o teškim drogama, sviđala se nekome ta konstatacija ili ne.

Cilj svakoga korisnika trave ili tableta je tzv. "držanje stvari pod kontrolom", čime se neki tješe i kada duboko zaglibe. Ali, rijetki su koji u tome uspijevaju. S druge strane, interesne sfere čine čuda. Dostupni su razni pripravci počevši od već nadiđenog ljepila pa do širokog spektra opijata kojima je teško odoljeti. Osim toga mi ne smijemo zaboraviti da i oni koji ostaju na lakim drogama sustavno uništavaju svoje zdravlje.

KAKO NA TO GLEDAJU MEDIJI...
Kada su javne osobe u pitanju, to je svima jako zanimljivo, i odgovorno tvrdim da se puno ljudi neobično veseli njihovoj nesreći. Vole čitati da je taj i taj u trenutku pijanstva sebi pred djetetom zabio nož u želudac, a da i ne govorimo o onome reperu koji je nakon odlaska u komunu postao popularniji zbog svoga ovisništva nego zbog glazbe, pa je ispalo da veću medijsku korist imaš od drogiranja nego od rada. Nema časopisa u kojem se bar jedanput tjedno ne piše o britanskoj pjevačici Amy Winehouse. Te je kolabirala, te se napila, te je postala kost i koža, potukla se s novinarima, neće još dugo... Budimo realni. Svi čekaju da umre. A ona se cijelo to vrijeme drogira. Kako je moguće da osoba koja je pod povećalom javnosti, čiji svaki korak prati 10-ak paparazza, svakodnevno nabavlja drogu, a da nitko ne uhvati njene dobavljače? Žena ne može otići na zahod, a da joj slika ne izađe u pola svjetskih tiskovina, a može u miru nabavljati relativno velike količine droge i konzumirati je. Moguće, je moguće.

...A KAKO MEDIJI DJELUJU?
Gledate li popularnu TV seriju koja ze zove "Trava"? U njoj pratimo život u jednom američkom gradiću (dakle, u "obećanoj zemlji") u kojem zgodna mlada udovica zarađuje za život tako da prodaje marihuanu. Ona preprodaje sitnijim dilerima koji dalje rade po ulicama i školama. Da ne bi o njoj mislili loše, ona traži od njih da ne nude tu drogu njenom mlađem sinu. Za tuđu djecu ne kaže ništa, jer od njih udobno žive njena djeca. Cijela je situacija u toj seriji prikazana sasvim prihvatljivo i nedužno. Crnačka obitelj koja tu travu proizvode je upravo neodoljiva, toliko da biste im istog časa povjerili svoju djecu na čuvanje dok ste na odmoru. Osim toga, činjenica je da od toga relativno lakog biznisa sasvim pristojno živi nekoliko obitelji, a cifre koje se spominju su sasvim primamljive. Zaključak nakon gledanja: A) trava nije opasna droga, jer da jest ne bi oni koji je koriste izgledali tako preplanulo i zdravo; B) od toga se posla bez znojenja i muke zarade lijepi novci; C) lako je zaobići zakon, jer se svi s drogom nesmetano kreću po ulicama, preprodaju jedni drugima i žive vrlo lagodno i bezbrižno; D) trava je sama po sebi vrlo štosna, jer su svi koji je konzumiraju opušteni i ludo se zabavljaju.

Tako je u Americi. A kako je kod nas?

REGRUTIRANJE JOŠ OD MALIH NOGU
Iako je kod nas u medijima prisutan utjecaj struktura koje se o tome trebaju brinuti, činjenica je da se u isto vrijeme dopuštaju nečuvene stvari koje vape do neba. Utjecaj proizvođača cigareta i piva je toliki, da nije ni čudo što nam se mladež opija i napušava još u osnovnoj školi. Zadarska policija uspijeva kontrolirati mjesta poput škole ili igrališta, ali što to vrijedi kada se djeci konstantno u medijima serviraju sadržaji koji ih ohrabruju za stvari od kojih bi ih trebali odvraćati. Najeklatantniji primjer za to aktualno je Europsko prvenstvo u nogometu. Činjenica je da stariji maloljetnici vole osjećaj pripadnosti skupini pa makar to bio mentalitet krda, a to su mjesecima potencirale reklame u kojima se poistovjećivalo navijanje za svoju domovinu i ispijanje hektolitara piva.

Bez imalo srama i eventualnog odmaka, mladima se davalo do znanja da je pijenje nešto što je obvezno pri navijanju, a analogno tome da svatko tko se toga ne pridržava nije odani navijač svoje zemlje. Po svaku se cijenu nastojalo okupiti što više mladih na istome mjestu zbog utakmice, a u stvari zbog pijenja alkohola. I za to nitko ne odgovara, nitko nikoga ne proziva, svima je to postalo normalno. Djecu neće upropastiti onaj nesretnik iz kvarta koji je ovisan, nego hipokrizija javnosti!

SVE POČINJE U KUĆI
Netko će možda zlobno primijetiti da ja kao zakleti trezvenjak koristim priliku iznositi svoja osobna stajališta u kontekstu opće pošasti, ali činjenica je sljedeća: Prokleti je licemjer svatko tko tvrdi da cigarete i alkohol nemaju veze s konzumacijom droge. Jer onu mlađariju koju su zadnjih mjesec dana pijane podizali s poda, uskoro bi mogli vidjeti napušene, a nakon toga i u težim stanjima. A počelo je s cigaretom pred vršnjacima. A što mislite, što se događa po raznim beach partyjima i drugim događanjima? Sluša se glazba? Ma ajte molim vas, gdje vi živite? Prošećite se navečer po rivi.
Oni se neće otrovati od jedne cigarete ili piva, ali će s njih lakše prijeći na teže stvari jer, budimo razumni, sve su to opijati. U taj svijet uvode ih roditelji koji pred njima piju alkohol, zatim profesori i nastavnici koji u zbornicama puše cigarete, a da i ne govorimo o tome kada mlada osoba vidi uzor u nekom besprizornom tipu koji "to uzima dvaput mjesečno da se malo opusti i bude cool". Dok se takvi običaji ne iskorijene uzaludna su predavanja koja naša Policijska uprava i Centar za edukaciju drže po školama, jer dijete koje je u kući od malih nogu permanentno upozoravano na opasnost, neće posegnuti za onim što mu može donijeti zlo. Pa vi sad vidite, što i kako.

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno