Silba brine sama o sebi

Slika korisnika admin
Autor: 

Tamo gdje žive Brnetići, Supičići, Lovrinčići, Marinići.... Raj na zemlji kažu za svoj otok stanovnici Silbe. Jedan od najsjevernijih otoka zadarskog arhipelaga, nešto manje od 30 nautičkih milja udaljen od Zadra gdje se ne smiju voziti automobili i gdje nema niti jednog hotela, već samo apartmani, i ovoga će ljeta pohoditi brojni domaći i strani gosti pa će se tako broj stanovnika u špici sezone povećati i nekoliko puta.

Svaka se vlast zaklinje u otoke

- Stalnih stanovnika na Silbi je nešto manje od 300, a tijekom srpnja i kolovoza svake godine taj se broj toliko uveća da se može otprilike govoriti i o brojci od šest-sedam tisuća. Što je najvažnije, na Silbi je i desetak mladih obitelji s djecom koja žive i rade na otoku. Imamo tako ugostitelja koji ima otvoreni kafić tijekom cijele godine, profesionalne ribare, pitura i oni su tu tijekom cijele godine. No najvjerojatnije i oni će morati kroz koju godinu otići u grad zbog školovanja djece, priča već poznatu otočnu priču Saša Predovan, predsjednik Turističke zajednice otoka Silbe i dopredsjednik Mjesnog odbora. I on je jedan od mlađih, a živi na relaciji Zadar - Silba jer mu je supruga učiteljica koja radi na zamjenama pa je cijeloga ljeta na otoku, a zimi putuje gotovo svakog vikenda.

Koliko god želja bila jaka, doista je teško odoljeti svim »burama i neverama« života na otoku jer se, kako naglašava Predovan, svaka vlast zaklinje u otoke i u njihov razvitak, a zapravo se ne čini ništa ili pak, vrlo malo da se otočanima olakša život.

Iz svojih džepova

- Mi smo već davno naučili lekciju i znamo da je jedini način da nešto napravimo i ostvarimo na otoku da uzmemo stvari u svoje ruke, a nerijetko sve što želimo učiniti i financiramo zajednički, iz svojih džepova. Primjerice, i ove smo godine prije sezone organizirali radne akcije čišćenja puteva i uređenja plaža i okoliša i tu sudjeluju svi. Mislim da je najveći problem što otočni mjesni odbori nemaju bar neka svoja sredstva, ma koliko minimalna bila, ali sredstva s kojima mogu samostalno raspolagati i raspoređivati ih. Ovako za sve moramo pitati Grad i tako je oduvijek - pojašnjava Predovan.

Dodaje kako s nekim ljudima u Gradskoj upravi imaju dobru suradnju i razumijevanje, ali opet na kraju sve njihove molbe i dopisi ostaju bez odgovora. Šalju Gradskoj upravi dopise, mole i objašnjavaju za što im novac treba, ali odgovor nikad do sada nisu dočekali.

Park, knjižnica...

Nedavno su tako sami uredili i financirali 300-tinjak metara četvornih plaže na zapadnom dijelu otoka. I ne samo to, mogu se pohvaliti kako su najviše svojim radom i trudom zapravo puno toga na otoku napravili kao što je park za djecu, otvaranje i oživljavanje knjižnice. Uveli su reda u korištenje javnih površina i sami se zdušno bore protiv svakog oblika bespravne gradnje na svom otoku.

Srećom, Silba je jedan od rijetkih udaljenijih zadarskih otoka koja ima ambulantu i liječnika koji stalno živi s otočanima.

- Puno je još planova koje želimo ostvariti, ali nažalost puno toga ne ovisi o nama samima. Treba nam pomoć Grada. Treba nam pretovarna stanica za komunalni otpad, želimo urediti mjesnu plažu Šotorišće. Trebale bi nam i dodatne brodske linije, ne samo u sezoni. Trebao bi nam komunalni redar na otoku - nabrojio je Predovan.

Silba je sada kao i većina naših otoka, puna života - šušura, no s prvim hladnijim zimskim danima - ostaje zaboravljena do sljedećega ljeta.

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno