EDUKATIVNA KONFERENCIJA Svako treće dijete koje doživi iskustvo karantene ima PTSP

»Je li COVID-19 povećao toksični stres kod djece i mladih i što možemo očekivati u budućnosti?«, naziv je konferencije koja je održana jučer putem Zoom platforme, a koju je organizirala Vladina zaklada Hrvatska za djecu.
– Zaklada »Hrvatska za djecu« je prije malo više od dva mjeseca pokrenula projekt pod nazivom »Učinimo (zajedno) mali korak velikim: Toksični stres – kako ga prepoznati i na vrijeme utjecati na posljedice koje može izazvati?«. Nakon uspješno održane konferencije u Osijeku, lipanj smo rezervirali za Zadar gdje smo trebali održati stručno – edukativnu konferenciju koju smo zbog cijele situacije održali putem Zoom aplikacije, u uvodnom je govoru najavila Renata Gubić, upraviteljica Zaklade »Hrvatska za djecu« i nastavila – Toksični stres kod djece tema je o kojoj se sve više priča u stručnim krugovima, no tema o kojoj je potrebno mnogo više govoriti i u općoj javnosti te istu senzibilizirati na ovaj, uistinu prisutan čimbenik koji značajno utječe na kvalitetu života naše djece i kasnije odraslih te na njihovo fizičko i psihičko zdravlje. Naime, stres/trauma kod djece rezultira brojnim kratkoročnim i dugoročnim posljedicama te predstavlja rizik za cijeli niz ozbiljnih oboljenja u kasnijoj dobi što je u ovim izazovnim vremenima još istaknutije. Svatko od nas drugačije reagira na stresnu situaciju. Vlastite reakcije na epidemiju s kojom smo suočeni, razlikuju nas od drugih u našoj okolini, ali utječu na okolinu u kojoj živimo. Neizvjesnost povezana s nepoznatim vjerojatno je uzrok brojnih strahova povezanih s COVID-19. S porastom broja oboljelih, došlo je do porasta straha i tjeskobe te financijske nesigurnosti, a stres i neizvjesnost nerijetko su doveli i do pojačane agresije u obiteljima, pojasnila je Renata Gubić.

Kako im pomoći?
Naglasila je kako ovom konferencijom žele poslati poruku koliko je COVID 19 utjecao na male glavice, kako onih najmanjih, tako i maturanata, ali i odraslih osoba. Pojasnila je kako žele poduzeti sve što mogu kako bi poboljšati uvjete rasta djece.
– Želja nam je da doprinesemo, okupljajući eminentne stručnjake, osvijestiti javnost na probleme s kojima se suočavaju djeca u Hrvatskoj i svijetu i mogućnostima kako im mi odrasli možemo pomoći, rekla je Gubić. Istaknula je kako je Zaklada kroz cijelu koronakrizu djelovala intenzivnije jer su svjesni koliko je sada potrebna njihova pomoć te su promijenili pravilnik o dodjelama potpora pa su uveli novu potporu za obitelji koje su ekonomske žrtve covida. Dakle, ukoliko je barem jedan član obitelji ostao bez posla može dobiti jednokratnu pomoć od 3.000 kuna ukoliko dokaže kako je razlog otkaza epidemija covida.
U panel raspravi sudjelovale su renomirani stručnjaci i govornici među kojima prim. doc.dr.sc. Vanja Slijepčević Saftić dr.med subspecijalist dječje neurologije Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, prof. Ella Selak Bagarić, Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, prof. psih. Nikolina Žuniž-Miočić Centar za socijalnu skrb Zadar, dipl.def. soc. ped. Katarina Pavičić Centar za socijalnu skrb Zadar te psiholog Jagoda Gauta iz Osnovne škole Šime Budinića te Liljana Gašperov-Dujmović iz PU Zadarske. Kao predstavnici Županije i Grada sudjelovali su Šime Mršić, zamjenik župana te Jakov Vidović, zamjenik pročelnika za socijalnu skrb u Gradu Zadru.

Otvoriti oči i uši
– Osobe koje su u ranoj dobi izložene toksičnom stresu pod većim su rizikom od oboljevanja od različitih zdravstvenih bolesti – dijabetesa, astme, raka, srčanih bolesti. Oni koji imaju visok toksični stres imaju veći rizik od oboljevanja od srčanog udara, kao i od raka pluća, te ranije počinju konzimirati alkohol, ulaze ranije u spolne odnose, češće konzumiraju opijate, te su češće moguće da će postati socijalni slučajevi. Ukoliko je dijete stalno izloženo toksičnom stresu (zlostavljanju, zanemarivanju) dolazi i do promjena na mozgu. Također, toksični stres utječe i na delikventno ponašanje jer su takva djeca impulzivna, uznemiravaju sve uokolo sebe. Važno je naglasiti kako toksični stres pogađa djecu iz svih slojeva društva. Trebamo otvoriti oči i uši kako bi mladu populaciju učinili stabilnijom i zdravijom. Također, potrebno je naglasiti kako su djeca u Zagrebu u dodatnom stresu zbog potresa. Na kraju bih postavila pitanje ima li smisla da vrlo jeftinim metodama skriniramo mladi naraštaj, krenemo od nulte točke da vidimo koliko ih je u populaciji i da im pomognemo?, iznijela je zanimljive informacije u predavanju prim. doc.dr.sc. Vanja Slijepčević Saftić dr.med subspecijalist dječje neurologije Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
Nakon nje predavanje je održala prof. Ella Selak Bagarić iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba koja je naglasila kako djeca u Zagrebu prolaze kroz zaista teško i stresno razdoblje zbog potresa i epidemije Covida. Međutim, ima i onih koji su doživjeli i zlostavljanje ili gubitke.

Djeca osjećaju zabrinutost
– Djeca koja dožive iskustvo karantene imaju PTSP i to je dokazano u gotovo 30 posto pedijatrijske populacije, dakle svako treće dijete, te ovo moramo imati na umu kada radimo i govorimo o djeci u Hrvatskoj. Naglasila je kako su posljedice COVID-a anksioznost, depresivnost, stres, uznemirenost, ogorčenost i posttraumatski stres. Moramo naglasiti kako nisu ranjiva samo djeca, već i njihovi roditelji i okolina i to sve trebamo imati na umu kad planiramo daljnje postupke. Roditelji su zabrinuti zbog cijele situacije, a djeca to osjećaju, rekla je prof. Ella Selak Bagarić te je dodala kako je bitno da okolina i stručnjaci znaju prepoznati stres kod djece te im pomoći.
Jagoda Gauta, psihologinja u OŠ Šime Budinića predstavila istraživanje u kojem je sudjelovala cijela stručna služba OŠ Šime Budinića, odnosno anketu kako su profesori, roditelji i djeca doživjeli online školu.
– Istraživanje je pokazalo kako ništa ne može zamijeniti rad i predavanja uživo te bi produživanje ovakvog načina rada prouzročilo posljedice na psihički razvoj. Zato se nadamo da će ova situacija što prije proći. Učenici su jako opterećeni radom od kuće jer troše mnogo više vrednovanja nego u školi, a isto je s učiteljima koji troše mnogo više vremena za rad, a nemaju točne povratne informacije, dok roditelji osjećaju obvezu da pomažu djeci oko pisanja domaćih zadaća. Nadamo se da ćemo online životu reći zbogom, svima nam nedostaje redovna škola, zaključila je Jagoda Gauta.
Šime Mršić u ime Zadarske županije rekao je kako je nama odraslima trebalo vremena kako bi se prilagodili, ali ipak smo znali više od djece koja su izgubila rutinu, nisu išli u školu, boravili s vršnjacima, nisu išli na izvanastavne aktivnosti, izgubili su ritam, slušali su nove pojmove kao što je virus, dezinfekcija, epidemija, a što je utjecalo na djecu. Na žalost kod nekih je obitelji izolacija potaknula ono najgore – nasilje, a što je dodatno uzrokovalo stres i negativne poslejdice, rekao je Mršić. Za kraj je dodao kako vjeruje kako će razmjena iskustva dati doprinos psihočkom zdravlju naše budućnosti.

Porast slučajeva nasilja
Jakov Vidović, zamjenik pročelnika za socijalnu skrb u Gradu Zadru rekao je kako je Grad osigurao ranu intervenciju, kako imamo dječji vrtić za djecu s poteškoćama, te oko 40 objekata za odgoj i obrazovanje. Naglasio je kako žele osigurati što više programa za skrb i dobrobit djece.
– U Zadru se svake godine rađa oko 750 djece i želimo da grad bude grad sretnih mladih ljudi, zaključio je Vidović.
​Liljana Gašperov-Dujmović iz PU Zadarske ispričala je iskustva svojih kolega te jesu li imali više posla tijekom koronakrize te je rekla kako su zabilježili veći broj djece koja su bila izložena i nazočna obiteljskom nasilju, a što je zaista zabrinjavajuće.