Moj dečko je gej?!

Slika korisnika admin

Moja susjeda je prošle godine rodila četvrto dijete. Ali nije bila na naslovnicama svih novina. I nije ministar zdravstva tražio da mu jave kad rodi. A nije joj ni Milan bio kum. Pa se nije radila drama oko toga. Nije imala traume od fotoaparata, jedino postporođajnu depru i neispavanost koju godinama vuče i tko zna do kada će. Rekla sam joj da je vrijeme da stane, jer vjerojatno neće dobiti ni spomenicu za podizanje nataliteta. Niti će je itko proglasiti herojem, niti će se urećiti od dječjeg doplatka... Nije ni nakon trećeg iskoristila tri godine porodiljnog, a vjerujem da će uskoro na posao što zbog love, što zbog toga da ne šizne doma od dječje vriske... A mislim kako je napokon shvatila da se može u seksu uživati i bez devetomjesečne nadmenosti...

Zamolila me prekjučer da joj pričuvam dvoje srednjih klinaca dok s najmlađim ode do doktora, a nismo si nešto dobre, ali sila ne pita... Ne moram ni reći da su me tih dva sata spizdili, skoro mi demolirali dom i doveli do zaključka da nije žvaka za seljaka i shvatila onu što znači dati (vratiti napokon) dicu materi. Treba imati snage i živaca izvesti to na pravi put. Prvo roditi, pa odvići od pelena, odgojiti i izvesti na pravi put. A sve je to poprilična zajebancija. U njenom slučaju puta četiri. Brate, treba ostati normalan, ako to itko može s toliko prohtjeva, zahtjeva i karaktera.

Po dana mi je trebalo da vratim stan u normalu, propustila plažu, kupit knjigu Nives Celzijus, popit na miru kavu... Zato sam nazvala prijateljicu da odemo vani na picu, popijemo nešto konkretno i dođem sebi.

- Biti mater i ćaća je prevelika odgovornost. Sad mi je jasno zašto bižim od toga i da to nikad neću u stanju biti. Prekomotna sam ja za to. Ne bi se ja mogla probudit kad mi to malo stvorenje kmečalo kraj mene, rekla sam joj.

- A zamisli kad ti se usere u gaće, ko meni moja nećakinja neki dan. Smrdi za poludit. Jedva sam joj uspila prominit pelene, ali zato cili dan ništa nisam mogla staviti u usta.

- Vidiš, nije to ludo kad hoćeš na dijetu. Posudiš nečije dijete na čuvanje i - gladuješ tako nekoliko dana...

S djece smo se, nekakvim logičkim slijedom, prebacili na frajere. Potencijalnu lovinu i samim time potencijalne očeve. Pa smo onako usput komentirajući frajere došle do zaključka da je jedan zgodni frajer na kojega smo bezuspješno bacale oči cijelu srednju školu, i to ne samo nas dvije, ostavio ženu, djecu i preselio se svojoj novoj ljubavi u Englesku. I sve bi bilo super i sve bi bilo za pet da je nije ostavio zbog frajera.

- Stara, zamisli tog šoka. Ostavi te lik i kaže da te ostavio zbog frajera...

Umirale smo od smijeha. A onda mi je palo na pamet kad sam bila na početku jedne veze, taman se zapalila za tipa, kad mi je uletio jedan frend koji je gej i pitao za njega. To je bilo u vrijeme kad je gej postajalo biti okej pa su i oni koji nisu bili gej htjeli biti u trendu. Ili su počeli eksperimentirati ili su počeli otkrivati tu svoju stranu bez straha da će ih netko isprebijati negdje nasred ceste. Ostala sam paf! Nisam sebi mogla doći. Uhvatila me panika i nazvala sam frenda koji se družio s tim mojim i pitala ga je li istina da je ovaj gej. Ovaj je bio u velikom redu na blagajni i u čudu me pita na mobitel:

- Mare, pa ti mene zoveš da me pitaš je li tvoj dečko gej?! Pa to bi valjda ti trebala znati...

Poslije mi je pričao da je blagajnici ispalo iz ruke ono što mu je taman kucala, a da je cijeli red iza njega naćulio uši i slušao naš razgovor u šoku...

Taj dečko na kraju nije ispao gej, ali nekako sam se ekspresno ohladila i neko vrijeme imala noćne more. Pretpostavljam da tu fobiju još uvijek vučem sa sobom i da je se nikad neću riješiti. Vjerojatno zato ni nemam dečka, iz straha da ne ispadne da mi dečko umjesto mene više voli druge dečke.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno