Prva europska kuharica za slijepe s jelima od meda

Artur Vaško prije dvije godine izdao je prvu europsku kuharicu na brajici s jelima od meda

Zadarski  kuhar Artur Vaško prije  dvije godine izdao je prvu  europsku kuharicu na  brajici s jelima od meda.  Knjigu “Kuhajmo s medom” napisao je u suradnji sa zetom  Đurom Priljevom, koji ima 80-postotno oštećenje vida, i  na taj način sumirao svoje dugogodišnje bavljenje  kulinarstvom i zetovo bavljenje pčelarstvom.
– Ideju za knjigu dobio  sam kroz razgovore sa zetom Đurom koji se godinama profesionalno bavi pčelarstvom. Kako je  med značajna stavka u  našem obiteljskom jelovniku, kao kuhar sklon eksperimentiranju i novim  okusima počeo sam ga  kombinirati s raznim jelima. Godinu za godinom  moja je radna bilježnica postajala sve bogatija receptima, a kako je zet slijepa osoba, došli smo na ideju prikupljena jela publicirati na  brajici. Nakon završetka  knjige, kontaktirali smo Sonju Frajtak iz Saveza slijepih,  ravnateljicu hrvatske  knjižnice slijepih u Zagrebu.  U suradnji s njom kompletirali smo našu kuharicu za  slijepe, govori nam Vaško.
Autor prve europske kuharice za slijepe s jelima od  medom, što mu je potvrdila  Sonja Frajtak, dodaje da je  sve počelo zapravo još 90-tih  godina u rodnoj mu Petrinji.  Ratne strahote primorale su  njegovu sestru i supruga joj u  izbjeglištvo gdje su se sasvim  slučajno počeli baviti  pčelarstvom. 
Od dvije do 120  košnica
– Sestra i zet su od Saveza  slijepih na poklon dobili dvije  košnice. S te dvije košnice  krenuli su najprije praviti  med za osobne potrebe.  Pčelarstvo im se svidjelo te su  tijekom tri godine s početnih  dvije košnice došli do šezdeset košnica. Sve se to događalo u izbjeglištvu u Sisku.  Po povratku u Petrinju nastavili su započeto i danas  imaju 120 košnica. Zet se  kao slijepa osoba teško mogao zaposliti, sestra također  te su se upustili u profesionalno pčelarstvo. Kako sam  ja od malena volio eksperimentirati u kuhinji, zbog  čega sam i postao kuhar,  počeo sam jelima, ne bih li  pronašao novi okus, dodavati med koji su oni proizveli.  Mislim da je u tom mom ekperimentiranju s medom svakako odlučujuću ulogu imao  i moj posao u Dusseldorfu,  gdje sam otišao raditi 1994.  godine. Imao sam sreću što  sam radio kod Nijemca, a ne  kod našeg ugostitelja. Nijemci, za razliku od naših ugostitelja u Njemačkoj koji svoje lokale u najvećoj mjeri baziraju na ćevapčićima i balkanskim jelima, pridaju više  važnosti kuhinji. Tu je zapravo intenzivnije započelo  stavljanje meda u sve i  svašta, bile  su to i malo jače  doze. Bilo je i neuspjeha i  uspjeha. Do povratka u Petrinju već sam iza sebe imao  popriličan broj  prikupljenih  recepata. Vrativši se, počeo  sam proučavati sorte meda:  livadni, lavandin, kestenov,  njihove okuse,  mirise, nastojeći vidjeti koji bi med najbolje išao uz  određene namirnice. Petrinja je još u 19.  st. bila poznata po medu. To  su bili zapravo oni odlučujući  koraci pred kompletiranje recepata i početak rada na  knjizi, dodaje Vaško.
Od mladih dana vezan  za slijepe
Brailleovo pismo se sasvim  prirodno nametnulo s obzirom na to da se Vaško još od  mladih dana vezao uz slijepe.
– Sa slijepima sam radio još  kao mladić kada sam ih kao   vodič vodio po planinama.  Znam kakvi su to ljudi, koliko imaju snage i energije.  Bez obzira na to što žive  drukčijim načinom života,  oni su puni života. Nevjerojatno je koliko oni imaju  volje za životom, koliko je ta  njihova energija snažnija nego u nas koji vidimo. Sjećam  se jednog detalja s promocije  knjige u Zagrebu. Spremili  smo neka od jela za degustaciju pa sam, naravno, obilazio okupljene i pitao ih  kakvog su okusa. Bio sam iznenađen kada su neke slijepe  osobe od prve pogodile koja  je vrsta meda u kojem jelu. To  je nešto što čovjek doživi jedan put u sto godina. Osjetila  slijepih osoba su tako  izoštrena što je fascinantna  činjenica. Njihova su nepca u  stanju razlikovati vrste meda  čak i onda kada su termički  obrađeni i dodana u jelo s  ostalim namirnicama. I ja bih  htio imati nešto takvo u  ustima, takav osjet okusa kao  što oni imaju, kaže Vaško.
Nakon prezentacije Vaško  je sva autorska prava za tiskanje na Brailleovom pismu  prenio na Savez slijepih koji  ima mogućnost tiskati knjigu  koliko god bude zainteresiranih, a u planu je i zvučno  izdanje, na CD-u.
– Došla je kriza i izostala je  potpora nekih institucija iz  kojih sam dobio obećanje da  će stati iza projekta. U planu  je bio i standardni crni tisak  iza kojeg je trebao stati Grad  Petrinja, no to je otpalo. Nakon toga, akciji se pridružio i  predsjednik udruge zagrebačkih pčelara Damir Rogulja koji nam je obećao pronaći sponzore za tiskanje, ali  i to je otpalo. Ovdje u  Zadru,  iako tu živim već 20  godina,  također sam naišao na neke  kočnice, da se tako izrazim. I  to ne samo vezano za moje  knjige. Zapravo, smatram da  bi kulinarstvo u Zadarskoj  županiji svakako trebalo više  promovirati. I dok ljeti i imamo neka događanja, zimi  nastupi zatišje. Evo, zadnje događanje na kojem  sam bio su bili Dani štrukla, no ni to nije bilo u  službi promocije kulinarstva već određenih tvrtki.  Sve se svelo na to da se  pozovu ljudi kako bi se  reklamirali gotovi proizvodi. Gdje je tu promocija  kulinarstva ako nam se  serviraju zaleđeni njoki i  štrukle, pita  se Vaško.
Knjiga “Kuhajmo s medom” može se nabaviti  preko hrvatske knjižnice  slijepih, a cijena joj je 70  kuna.

Recepti s medom

U kuharici se, između ostalih, mogu naći recepti za hladnu juhu od  krastavaca s medom, slatko-kiselu juhu od kukuruza s medom,  veprovinu u umaku od meda, kunića sa smokvama i medom, božićnu  gusku s kestenjem i medom, patku s medom, finski medeno-voćni kruh,  medeni puding od krupice…

Bakalar na bijelo s medom

Knjiga “Kuhajmo s medom” prva je takva knjiga na Brailleovom pismu  u Europi. Obuhvaća sve kategorije jela, od hladnih predjela, preko toplih  predjela i glavnih jela do slastica. Kako bi recepti bili pogodni za pripremu  slijepih osoba, u procesu nastanka knjige neki su kompliciraniji recepti  izbačeni, dok su svi ostali prilagođeni korisnicima.
– Gospođa Sanja nije slijepa osoba, no ima suradnike koji rade s njom,  a koji ne vide ili slabo vide i oni su joj sugerirali što treba izbaciti, a što  doraditi. Slijepe  osobe danas imaju prilagođene posude, alate za kuhanje  ali i kuhinje za slijepe pa mogu potpuno samostalno pripremiti jelo.  Sretan sam što će im ova moja kuharica pomoći, omogućiti pripremu  jela s medom za koji svi znamo koliko je hranjiv. Svjestan sam koliko je  ljudi skeptično prema medu, koliko ljudi će med staviti u čajeve ili  slastice, no  teško u, primjerice bakalar na bijelo koji tako dobro ide s  medom, što malo ljudi zna. Ne treba zaboraviti da med gubi svoja  ljekovita svojstva na temperaturi većoj od 40  stupnjeva, no i tada ostaje  njegov specifičan okus, ističe Vaško.