Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Vlašić: U Litvi će osam reprezentacija konkurirati za odličje

24.07.2011. 22:00
Vlašić: U Litvi će osam reprezentacija konkurirati za odličje


Posljednjih godina Hrvatska ima kontinuitet nastupa na velikim natjecanjima kao što su OI i SP-a. To je u svakom slučaju pomak u odnosu na događanja prije toga


Nakon naporne sezone najbolje je odmoriti se kod kuće. Stoga se ljeti, nakon završetka sezona u svojim klubovima, u rodni Zadar vraćaju mnogi košarkaši, treneri i općenito sportaši uživati u radostima koje pružaju sunce i more. Na taj način pune baterije pred početak sljedeće sezone. No treneri su često i u ljetnom razdoblju zaokupljeni brigama oko slaganja igračke ruže svoga kluba, pa ne mogu u potpunosti uživati u čarima ljeta. Tako je i Hrvoju Vlašiću, treneru HKK Čapljina-Lasta, čije će seniore voditi kao trener i u sljedećoj sezoni.
– Za Čapljinu je sezona završila već u svibnju, jer smo bili peti na ljestvici i nismo se uspjeli plasirati u doigravanje. Ulaskom u polufinale Kupa i plasmanom u Ligu za prvaka ostvarili smo ciljeve koji su bili postavljeni pred nas. Trenutačno smo u fazi formiranja nove momčadi, jer su nam od prošle sezone ostala samo dvojica igrača i stoga moramo dovesti barem šest-sedam novih igrača. Nažalost, svi ugovori su bili potpisani na godinu dana i zbog toga smo u procesu potpune rekonstrukcije momčadi.  Trenutačna situacija na tržištu je takva da možda ne bi bilo loše pričekati neko vrijeme prije zaključivanja momčadi za sljedeću sezonu. Budžet će nam biti približno sličan kao prošle sezone, smanjenje neće biti veće od 10 do 15 posto. No to nikako ne znači da ćemo imati lošiju momčad – počinje Vlašić, pa nastavlja:
– U momčadi će ostati dvojica igrača koja su prošle godine bila u prvoj petorci. Nažalost, veliki dio igrača koji je bio u Čapljini je već napustio klub jer su potpisivani ugovori samo na godinu dana. Sada se promijenila politika kluba pa nam je namjera potpisivati ugovore na dvije ili tri godine. Želimo izbjeći situaciju da nakon završetka sezone ostanemo praktički bez momčadi. Prije bi ostajali samo domaći igrači, dok bi stranci, odnosno nositelji igre redovito napuštali klub. Vjerujem da ćemo uspjeti sklopiti respektabilnu momčad, a ciljevi nam ostaju isti – plasman u Ligu za prvaka, a u Kupu pokušati dogurati što dalje.
Kada se podvuče crta, Čapljina je igrala polufinale domaćega kupa, a natjecanje u Ligi 6 je završila na petom mjestu, s dvije pobjede i osam poraza.
– Mi smo ostvarili ciljeve koje je Uprava kluba stavila pred nas prije početka sezone. Kao trener nisam zadovoljan, jer uvijek želim ići naprijed. Imali smo puno problema s ozljedama i relativno kratku klupu, a prilično visoke ciljeve. U polufinalu Kupa protiv Bosne smo igrali bez prvoga graditelja igre, a Zrinjski nam je ozbiljno zaprijetio pred kraj prvoga dijela sezone te smo do posljednjega kola morali strepiti za ulazak u Ligu 6. Srećom, Ligu 6 smo uspjeli izboriti uvjerljivom pobjedom nad Bosnom u posljednjem kolu. Važno je spomenuti da su neki igrači bili prisiljeni konstantno igrati gotovo 40 minuta po utakmici. To nas je, uz ostale probleme, omelo u pokušaju ulaska u doigravanje. Doduše, da smo ušli u doigravanje, igrali bismo protiv Igokee, a svi znaju koliko je teško kada na suprotnoj strani imate bilo koju od dvije najjače momčadi u državu, Široki ili Igokeu.
Trener Vlašić naglasio je poraze od Mladosti i Borca u Ligi 6 kao jedan od bitnijih trenutaka cijele sezone.
– Treba biti pošten i priznati da su i Mladost i Borac u tim trenucima bili bolji. Mladost je kroz cijelu sezonu bila prilično dobra, a prije Lige 6 su se pojačali trojicom vrlo iskusnih igrača. Imali su dobru kemiju u momčadi i rutinu što su stvari od izuzetnog značaja. Na utakmici protiv Mladosti se od početka vidjelo da će moja momčad imati velikih problema. To je bio jedan od onih dana kada vašoj momčad ne polazi ništa za rukom, a protivniku ulazi gotovo sve. U utakmici protiv Borca, koju smo igrali na domaćem parketu, trebala nam je pobjeda od šest poena razlike. No bili smo lišeni usluga pojedinih igrača i jednostavno nismo mogli napraviti više. Osim toga, nakon poraza od Mladosti momčad je napustio razigravač Jovan Zdravković, rutiner koji je imao dobre brojke tijekom cijele sezone. No, treba reći da je njegovim odlaskom Čapljina počela igrati lakše, raznovrsnije i više momčadski.
Fantastični navijači
Vlašić će označiti ozljedu Zadranina Mladena Gligore, koji je pristupio novom prvoligašu Prigorje Financije iz Križevaca, ključnim udarcem za svoju momčad.
– Mladenova ozljeda nam je uvelike skratila roster, jer nam je on bio stožerni igrač. Bio je najbolji u svakom pogledu i imao je jako dobar prvi dio sezone. No, sve vrijeme je igrao oko 38 minuta u prosjeku, bez prave zamjene. U takvim okolnostima ozljeda se jednostavno morala dogoditi. On je bio vrlo važan igrač za nas, jer je bio prijetnja i licem i leđima košu, a uz to je imao dobar postotak šuta za tri poena i time je otvarao reket za ostale. Njegova ozljeda nas je hendikepirala kako u napadu, tako i u obrani. Ona je za nas bila daleko veći udarac nego odlazak Zdravkovića, jer smo se na poziciji graditelja igre uspjeli pokrpati. Osim Gligore, ozlijedio nam se Krunoslav Rimac, najbolji strijelac momčadi. On se ozlijedio u utakmici protiv Širokoga u kojoj smo cijelu utakmicu vodili. Trebali smo pobijediti, a na kraju smo izgubili košem Šime Špralje sa sirenom. Ovi su nas detalji izbacili iz ritma i iz borbe za doigravanje. Odigrali smo dobre pripreme i dobro smo trenirali, a uz to sam tražio na početku sezone da kondicijski trener bude u momčadi. Puno smo radili na prevenciji ozljeda, međutim, pogodio nas je nevjerojatno velik broj ozljeda. To nije neočekivano kada se uzme u obzir koliko igrača sam imao na raspolaganju.
Sezona je, svakako, imala i svijetlih točaka.
– Zadovoljan sam što smo puno utakmica pobijedili u gostima. To mi je bio cilj, jer se po mom mišljenju u gostujućim pobjedama ogleda kvaliteta i ozbiljnost momčadi. Naše gostujuće pobjede dobivaju na vrijednosti kada se uzme u obzir da se Čapljina nikako ne može mjeriti s najboljim momčadima, pogotovo ne po budžetu. Sve u svemu, kada podvučemo crtu, smatram da smo ostvarili ono što se od nas tražilo. Kao svijetlu točku želio bih istaknuti naše fantastične navijače koji stvaraju sjajnu atmosferu, a prate nas i na gostovanjima. Ovim putem bih im se želio zahvaliti na tome.
Vlašić već godinama vodi klubove iz BiH. Trenirao je Posušje, Široki i sada Čapljinu. Stoga može objektivno procijeniti i usporediti kvalitetu košarke u Hrvatskoj i u BiH.
– Kvaliteta lige je bila dobra posljednjih godina, čak i prošle sezone. Bilo je stvarno dobrih momčadi. Igrači iz Hrvatske i Srbije se još tretiraju kao domaći igrači što je otvorilo prostor za selekciju i proširilo tržište. U prvom dijelu natjecanja, u kojem je nastupalo 13 momčadi, bilo je vrlo neizvjesno i tvrđe nego prvi dio PH-a. U drugom dijelu sezone, kada se u Prvenstvo Hrvatske uključe Zadar, Zagreb, Cibona i Cedevita, u Hrvatskoj kvaliteta košarke prelazi na višu razinu – kaže Hrvoje, pa nastavlja:
– Osnovna razlika između te dvije lige je to što je u BiH mnogo veći pritisak na gostujućem parketu. To je jako dobro za mlade igrače, jer oni u takvim okolnostima napreduju i lakše se razvijaju. Tenzije su na gostovanjima uvijek prisutne. Dvorane su pune, što neminovno dovodi do sazrijevanja mladih igrača. S druge strane, u Hrvatskoj jedino Borik-Puntamika ima kakvu-takvu posjećenost što je u konačnici dovelo do dobroga rezultata njihove momčadi.
EP u Litvi – najjače do sada
Nekadašnji prvak Europe, sarajevska Bosna, propustit će svoju drugu sezonu u regionalnoj NLB ligi. Trostruki prvak Europe Split već dvije sezone ne nastupa u regionalnoj ligi, a sada će propustiti i treću. Zadar je prvi put od osnivanja lige kao posljednja momčad na ljestvici ispao iz natjecanja, a dvostruki prvak Europe Cibona je prošle sezone u NLB ligi završila tek na 12. mjestu od 14 klubova. Svi ovi klubovi u svojim vitrinama imaju izuzetno veliki broj trofeja, od čega čak šest titula prvaka Europe, a sada su miljama daleko od negdašnjih slavnih dana.
– Zavladali su novi odnosi u košarci. Nositelji kvalitete hrvatske košarke su u ozbiljnim financijskim problemima. To se odrazilo na kvalitetu momčadi, a posljedično i na konačni rezultat. Kada govorimo o Bosni, nisu oni jedini klub iz BiH koji imaju takvih problema. Primjerice, Sloboda Dita i Borac, klubovi koji su nastupali u regionalnoj NLB ligi, nisu imali kontinuirani priljevv novca i zbog toga su upali u financijske probleme. Generalno govoreći, puno klubova u regiji ima financijske probleme i stoga je upitno kako će se stvari dalje razvijati. S druge strane, nastaju neki novi klubovi koji nemaju omču oko vrata u vidu dugova iz prošlosti.
Hrvatska reprezentacija je trenutačno na pripremama za EP koje će se održati u rujnu ove godine u Litvi. Vlašić smatra da čak osam reprezentacija može konkurirati za odličje.
– Posljednjih godina Hrvatska ima kontinuitet nastupa na velikim natjecanjima kao što su OI i SP-a. To je u svakom slučaju pomak u odnosu na događanja prije toga. Kada govorimo o EP-u u Litvi, zaista se ne bih želio upuštati u nekakve prognoze. Nezahvalno je išta prognozirati jer, po mome mišljenju, osam reprezentacija ima realne temelje nadati se odličju. Prema svim najavama, gotovo sve reprezentacije će nastupiti u najjačim sastavima. Promijenjen je i sustav natjecanja te će prvi put na EP-u nastupiti 24 reprezentacije. Svakako će biti vrlo zanimljivo. EP će biti najjače do sada, a našoj reprezentaciji želim svu sreću i u konačnici dobar plasman.
U svakom slučaju, dobra je vijest što većina naših igrača redovito igra u svojim klubovima. Najistaknutiji su prošle sezone bili Roko Ukić i Marko Tomas koji su osvojili naslov prvaka Turske s Fenerbahčeom, te Marko Popović koji je osvojio Eurokup i bio MVP završnog turnira Eurokupa s Uniksom.
– Gledajući nastupe naših reprezentativaca u klubovima, napravljen je korak naprijed jer svi imaju prilično velike uloge. Veseli me odlična sezona Marka Popovića koji je već postao konstanta. Stoga ne čudi zanimanje najvećih španjolskih klubova za njegove usluge što je potvrda njegove nesumnjive kvalitete. Uz Popovića, svakako bih volio vidjeti Marka Banića. Smatram da je svojim igrama ove sezone dokazao svoju kvalitetu. Naravno, svaki trener ima svoju viziju momčadi i igre, a rezultati na kraju govore tko je i koliko u pravu.


Ne čudi me poraz Cedevite u finalu




– Cedevita je usmjerila najveću energiju na polufinalnu seriju i stoga me ne čudi uvjerljivi poraz u finalnoj seriji od Zagreba. Cibona je napravila veliki pritisak i na terenu i oko terena na Cedevitu. Imao sam osjećaj da su igrači Cedevite već plasmanom u finale bili zadovoljni, dok je Zagreb imao relativno lagan posao protiv Zadra te su se u mirnoj atmosferi mogli pripremati za finale. Zagreb je imao lakši put do finala što su potvrdili osvajanjem titule. Zadar? Iako sam dugo vremena izvan Zadra, pratio sam igre kluba. Zadar je upao u jedan niz problema koji je završio ispadanjem iz NLB lige zbog čega mi je jako žao. Nadam se da će se Zadar što prije vratiti.


Maksimalna agresivnost i puno kontranapada


– Želio bih da moja momčad, u idealnim okolnostima, igra tip košarke koja se nekoć zvala “zadarska košarka”. Stvari se mijenjaju u sitnicama, ali strategija u načelu ostaje ista. Kao treneru izuzetno su mi važne maksimalna agresivnost i puno trke. Atletizam je danas nesumnjivo u prvome planu. Igrači, također moraju znati čitati određene situacije, praviti višak i igrati “jedan na jedan”. U takvoj igri temeljna su načela maksimalna agresivnost i puno kontranapada. No ne smije se nikako zanemariti kvalitetna obrana i skok, jer iz toga sve proizlazi. Takva košarka bi se igrala izuzetno brzo, poput one u španjolskoj ACB ligi. To mi se najviše sviđa.