Profinjene poentilističke varijacije

Boris Martinović, umjetnik s težištem na glazbu, operni pjevač međunarodnog renomea s adresama u rodnoj Kukljici, te u Zadru i Kaliforniji (SAD), inspiraciju nalazi i u još jednoj atraktivnoj mu disciplini, u području likovnosti i slikarstva s kojima u zadnje vrijeme pretežito i reklo bi se vrlo uspješno koketira.
Povod ovom prilogu su dva povezana likovna događaja vezana za ovog umjetnika, i to čak dvije samostalne izložbe, prva u Muzeju grada Skradina na kojoj se u organizaciji likovne udruge koju vodi umjetnik Zoran Bićanić, predstavio s ukupno 31-im djelom manjih do srednjih formata, pretežito akrilika na platnu.
Izložba koja je otvorena 10. kolovoza i koja je trajala do 24. kolovoza, prenesena je u još jedan atraktivan izlagački prostor, Galeriju državnog arhiva u Zadru te će biti otvorena tjedan dana (25. 08. do 01. 09. 2010. godine).
Izložbu u ovu srijedu, s početkom u 21 sat, otvorit će Ante Sorić, bivši dugogodišnji ravnatelj ‘Mimare’, a sada aktivni i agilni ravnatelj prečkog ‘Doma na žalu’.
Karakteristika ovog slikarskog ciklusa Borisa Martinovića i izložbe koju sam posjetio u skradinskom Muzeju je istančan i profinjen osjećaj za poentilistički, apstraktni impresionizam. Vinjete, strukture, objekti, simboli, kao da vibriraju i trepere u prostoru slike, dočaravajući sugestivan efekt u kombinaciji s pretežito jačim, odnosno intenzivnim koloritima.
Operni pjevač po vokaciji, Boris se ovdje realizira u još jednom, ovaj puta vizualnom mediju oslanjajući se možda i nesvjesno na prvotne pravce francuskog impresionizma i poentiliste Signaca i Seurata s razlikom da Martinović manifestira i realizira više apstrahiranu ideju a navedeni, makar i spontani uzori interpretiraju neposrednije kontakte s okružjem i svekolikom prirodom.
U svojim relativno kasnim likovnim počecima B. Martinović pronalazi sebe opet na drugačiji način i upušta se, reklo bi se vrlo uspješno u nove sfere, propitujući sebe i u ovom mediju povezujući ton i sliku kao jednu za njega neodvojivu cjelinu i sugerirajući svojim slikama dodatnu kompleksnost umjetničkog bića, potvrđujući opet čestu neodvojivost medija, i neraskidivost veza i spona onoga što obično upotpunjuje cjelokupno umjetničko djelo i kreaciju jednog umjetnika.
Stoga je vrijedno i prilika je da se posjeti i ova njegova izložba, te da se zaviri i u onu „dopunsku” stranu njegova umjetničkog življenja, područje interesantnih i izazovnih apstraktnih likova i likovnosti.