Slovenci prodaju autoceste

Građevinska mafija isisavala je novac za autoceste što je poskupilo ionako skupe nove kilometre. Propao je i projekt vinjeta, pa u Sloveniji ozbiljno razmišljaju o strateškom partneru koji bi riješio velike dubioze

Slovenske autoceste, ponos slovenskog graditeljstva,  čiju izgradnju već puna dva  desetljeća financira slovenska država, moraju na bubanj, potvrdio je ovih dana  slovenski ministar prometa  Patrick Vlačič, čime je  država priznala stalna nagađanja o neodrživosti stanja u DARS-u, slovenskom  državnom poduzeću za autoceste.
Premda je konac kolovoza  obično vrijeme kada i u Sloveniji trljaju ruke zbog turista koji iz europskih zemalja preko Slovenije putuju  na hrvatski Jadran i velikog  broja prodanih vinjeta, ovoga je kolovoza drukčije. Konačna bilanca slovenskog autocestovnog križa – kako u  Sloveniji nazivaju prioritetnu mrežu autocesta koja povezuje Kopar i Maribor te  Breganu i Karavanke na sjeveru, jugu, istoku i zapadu  Slovenije – poražavajući je po  slovenski državni proračun. 
Rupa u proračunu
Projekt koji je trebao  koštati otprilike dvije milijarde američkih dolara na  kraju su Slovenci morali platiti čak četiri puta više. O  razlozima nije potrebno nagađati: goleme svote otišle su  na tajne račune slovenske  građevinske mafije, koja je  funkcionirala kao odlično organiziran kartel, što je dokazano i pred slovenskim sudom, koji je dodatno poskupio ionako skupe kilometre novih autocesta. Obrazac  isisavanja milijardi državnog  novca namijenjenog za izgradnju autocesta u Sloveniji  nije se previše razlikovao od  modela kojem smo svjedočili  u Hrvatskoj, a upravo izgradnja autocesta pokazala se  kao najbolja prilika za  pljačku državnog novca.
Baš kao i u Hrvatskoj, i u  Sloveniji je danas građevinska operativa na koljenima,  nakon što je financijska kriza  presušila do jučer izdašne  proračunske izvore financiranja, a građevinskom korupcijskom hobotnicom bave se istražitelji i tužitelji u  obje države.
Naravno, rezultat je golema rupa u slovenskom proračunu, usprkos činjenici da  je Slovenija velik postotak  izdataka za izgradnju autocesta namirivala iz europskih  fondova, naročito od 2004.  godine kada je postala punopravna članica EU.
Neodržive vinjete
Rupa koju nikakva financijsko-proračunska akrobacija nije uspjela zakrpati, jer  je slovenska država bila jamac za kredite što ih je  DARS podizao za izgradnju  slovenskog autocestovnog  križa, koji, uzgred budi  rečeno, usprkos golemog  novca koji je u tu svrhu potrošen, još nije dovršen.
Tu je financijsku rupu populistička odluka iz 2008. godine o uvođenju jeftinih vinjeta samo produbila. Njome  je tadašnja desna vlada Janeza Janše pokušala razgaliti  svoje šparne sugrađane, i to  baš nekoliko mjeseci prije  parlamentarnih izbora,  premda su slovenski  stručnjaci i tada upozoravali  da je vinjetni sustav neodrživ. Naime, računica je pokazivala da bi godišnja vinjeta trebala stajati čak 150,  a ne samo 55 eura, koliko je stajala vinjeta za  cijelu godinu. No odgovorni u Sloveniji  odlučili su manjak namiriti na račun hrvatskih i ostalih tranzitnih putnika, koji mjesecima  nisu mogli kupiti tjednu turističku vinjetu, sve dok Bruxelles Ljubljanu nije natjerao  na uvođenje tjednih vinjeta,  a zbog tog spora EU je Sloveniji čak privremeno blokirala već odobrena sredstva  za autoceste.
Teška odluka
Naposljetku nismo dugo  čekali na posvemašnje  urušavanje vinjetnog sustava naplate cestarine, zbog  kojeg je Slovenija već 2009.  bilježila minus od 70 milijuna eura. No koliko god  sustav bio promašen, preko  noći ga nije bilo moguće promijeniti. Premda je Ljubljana uvela vinjete obećavši da  će do 2012. zaživjeti sustav  satelitske naplate cestarine,  “najpravedniji sustav naplate cestarine”, satelitski sustav više nitko ne spominje.
Danas se rupa u  DARS-ovim bilancama popela na astronomske 4,2 milijarde eura. DARS muku  muči sa servisiranjem svojih  kreditnih obveza, a u slučaju  da u tome ne uspije, teret  pada na slovenski proračun.  Ako bi se to dogodilo, Slovenija bi se doista pridružila  Grčkoj, Irskoj i Portugalu.  Zbog toga je Slovenija sve  bliže teškoj odluci da potraži  strateškog partnera za  DARS i njegove dugove,  čime bi se spasio slovenski  proračun. No taj plan ima i  svoju lošu stranu: Slovenija  bi strancima morala prepustiti svoju mrežu autocesta  kao jedan od ključnih infrastrukturnih projekata slovenske države, što se još doskora nitko ne bi usudio ni  pomisliti. 

Opet upitan pravac Rijeka – Trst

Privatizacija slovenskih autocesta lako bi mogla poremetiti dugo očekivane najave početka izgradnje slovenske dionice buduće autoceste Rijeka  – Trst. Iako je nedavno slovensko ministarstvo okoliša započelo pripreme za  dopunu državnog prostornog plana za novu autocestu koja će povezati  postojeću autocestu između Kopra i Postojne s autocestom od Rijeke do  Rupe, gradnja bi trebala započeti najranije 2014. ili 2015. godine, no i to je  sada zbog stanja u slovenskom proračunu nemoguće predvidjeti.
Naime, autocesta Rijeka – Trst od početka je ponajprije politički projekt,  koji su nekadašnja Jugoslavija i Italija dogovorile Osimskim ugovorom.  Jasno je, međutim, da bi se budući vlasnici slovenskih autocesta rukovodili  ponajprije svojim financijskim interesima, a ne političkim interesima  Slovenije, a još manje Hrvatske i Italije, koje su svoje dionice buduće  “osimske” autoceste već odavno dovršile.

AUTOCESTE U KM

Slovenija 2009. –  668
Hrvatska 2009.  –  1.240