Fizička sprema i hladna glava za surovi velebitski teren

Velebit uskoro dobiva svoju prvu vertikalnu utrku. Od razine mora do 1753 metra visine u subotu 3. rujna trčat će samo oni najsposobniji, jer vertikalnoj utrci se ne odaziva svatko. Potrebna je izuzetno dobra fizička sprema, ali i hladna glava za proći surovi velebitski teren, i to najstrmijom stazom koja se mogla naći, od Modriča do Svetog brda.
– Ukupno, radit će se 1810 metara uspona, a duljina rute iznosit će četrnaest kilometara, kazuje Danijela Bucić iz Mountain traveller Croatia, u čijoj organizaciji se ova utrka i održava. Bucić stoji i iza utrke Paklenica Trail koja natjecateljima nudi rute različitih težina i održava se u sklopu Paklenica big wall penjačkog natjecanja. Ovo je ipak nešto drugačije.
– Vertikala je koncept koji ide od točke A do dočke B, najstrmijom stazom. U ovom slučaju zanimljivo je to da se kreće upravo s nulte razine, zbog čega se i zove ‘absolute’ i ide sve do Svetog brda na 1753 metra visine. Utrka je zahtjevna i na ovakav tip utrka dolaze samo izrazito iskusni trkači. Izazov je završiti utrku i nije predviđena za rekreativce, kaže Bucić, dodajući kako na ovakav tip utrka dolaze ljudi koji kontinuirano treniraju zahtjevne etape, maratonci, brdski trkači te poneki “trail” trkači.
Za one ostale koji, pak, žele vidjeti utrku, bez da u njoj sudjeluju, organizirat će se prijevoz džipovima od Modriča do Libinja. Na taj način moći će vidjeti trkače, ali i napraviti planinarsku turu do Svetog brda u lakšoj varijanti.
– Imali smo dosta upita upravo za te verzije pa smo dogovorili prijevoze. A i sada je jedna lijepa prilika za posjet Svetom brdu, kazuje Bucić.
Na Velebitu se trenutno organiziraju tri utrke, no prostora ima za još aktivnosti, jer ovaj masiv je jedinstven, ističe Bucić.
– Velebit ima 150 kilometara staza i mnoštvo mogućnosti. Uistinu imamo što pokazati. Na drugim planinama što vidiš golim okom jest zapravo to. No, na ovoj planini to nije sve. Primjerice, koliko ljudi zna da na Velebitu imamo dvije prašume? Ovakav vid krša je isto jedinstven, uz kombinaciju mora i potoka, atraktivne krajolike, dobru domaću spizu… Jedan sportaš sa svojom obitelji ne može poželjeti više. Zbog svega toga smo dobitna kombinacija upravo za ovakav vid turizma i to se osjeti jer sve više trkača na Velebit dolazi u organiziranim turama, otkriva Bucić.
– Nema sporta koji se u ovom kraju ne bi mogao raditi, no bez razvoja infrastrukture to ne može tako lako ići. Jer, kod nas bi došlo mnogo sportaša, uživalo u velebitskim stazama, spavalo u domovima, no jednostavno nemaju gdje leći.
A što se tiče same planine, ovakav vid gostiju respektira njezinu surovost i prilazi joj s oprezom, što je također bitno.
– Među trkačima vlada mišljenje da ako si savladao Velebit, možeš ići na bilo koju drugu planinu. Jer, od ovog terena nema težeg. To je krš koji čupa jako puno energije i trkači ostanu nemalo iznenađeni kada dođu na utrku. Vide malu kilometražu, očekuju da će biti jednostavna utrka, no kada konačno dođu na cilj vide da su se poprilično precijenili. Jer, Velebit je splet okolnosti. Prvo s terenom i njegovom teškom podlogom, budući da se radi o kršu. Tu je onda i klima, pa tako s južne strane masiva imamo jako velike vrućine u donjem dijelu, no kada se popneš na greben dočeka te kontinentalna klima koja je puno hladnija. Ona je i puno povoljnija za trkače, no vrućina u donjim djelovima i kamen koji ju absporbira stvaraju komplikacije, napominje Bucić, dodajući kako se u takvim okolnostima gubi energija, elektroliti, pada koncentracija i to je idealan recept za probleme.
– Izmoreni trkači na cilju redovito govore kako više nikad neće doći, no svi do jednog se vrate. Kada se sve zbroji, ta kombinacija umora, ljepote, cijelog tog iskustva, ponuka čovjeka da dođe po još. Jer, da je Velebit obično brdašce, ono ne bi bilo zanimljivo i ljudi se ne bi vraćali. Naši trkači se vraćaju. A i svaki čovjek koji završi utrku na Velebitu, bez obzira na rezultat, stvarno može biti ponosan da je to napravio, Jer savladati ovakvu planinu nije nimalo laka stvar, zaključila je Bucić.