Branitelji će u školama promicati nenasilje

Smatram da je vrlo malo zastupljena tema o pozitivnim događajima u Domovinskom ratu, a upravo ti pozitivni događaji promiču nenasilje koje je bilo prisutno u Domovinskom ratu. To nenasilje je vezano uz promicanje nulte stope nenasilja u školama. Tu je uzročno-posljedična veza. Ljudi koji su sudjelovali u obrani od agresije mogu najbolje promicati nenasilje.
* Iz Nacionalnog programa proizlazi kako bi se županijske koordinacije, u sklopu programa nositelji kojih su ministarstva, različiti vladini uredi i druge organizacije, trebale baviti promicanjem i analizom čitavog niza ljudskih prava od ravnopravnosti spolova, prava nacionalnih manjina, suzbijanjem diskriminacije po svim osnovama, preko prava iz sfere rada, osoba s invaliditetom, spolnih i rodnih manjina do pitanja razminiranja. Što od svega Koordinacija planira raditi u ovom mandatu i na koji način?
– Novi saziv se prvi put sastao u rujnu i potvrdio je dio aktivnosti koje predstavljaju kontinuitet iz prethodnog saziva. Prepoznata je vrijednost humanitarne akcije „Vukovaru za dar” koja se, evo, već četiri godine provodi. Nastavit će se obilježavanjem Međunarodnog dana ljudskih prava 10. prosinca. Prethodni saziv je planirao obilježiti taj dan na način da provedu aktivnosti vezane uz pravo mladih na sudjelovanje u odlučivanju u lokalnoj samoupravi. Osnovani su savjeti mladih pri lokalnim samoupravama,pa smo imali ideju organizirati edukativnu radionicu kako bismo na primjerima dobre prakse iz nekih drugih županija i većih gradova obučili i naše savjete da počnu funkcionirati,jer neki funkcioniraju,a neki ne. Novi saziv će razmisliti o tom prijedlogu, pa ćemo vidjeti hoće li biti proveden, ili će lanovi možda imati neki novi prijedlog za kojeg smatraju da je primjereniji sadašnjoj situaciji. U prošlom sazivu smo osnovali radno tijelo za nacionalne ,manjine kojeg je ovaj saziv potvrdio, te je imenovana i radna grupa koja će se aktivno uključiti u utvrđivanje situacije i suradnju s nadležnim institucijama glede otvorenog problema Roma u Zemuniku Gornjem. Održano je više radnih sastanaka i određeni su rokovi za dostavu planova za provođenje aktivnosti koje će provoditi srednje i osnovne škole pod nazivom „Zadarska županija u Domovinskom ratu”, a ovaj saziv je odlučio potvrditi i tu točku rada iz prethodnog saziva.
Rat u art dizjanu
* Vezano uz taj program, škole imaju obvezu podnijeti Koordinaciji program rada. Je li to učinjeno?
– Neki kurikulumi su počeli pristizati. Oni moraju biti odobreni po propisanom postupku u školama od strane Školskih odbora, a onda se dostavljaju Ministarstvu.
* Koordinacija će ih dobiti nakon Ministarstva?
– Da. Osim već spominjanih šest škola; Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn, SŠ Obrovac, Ekonomsko-birotehničke i trgovačke škola, OŠ Poličnik, OŠ Smiljevac, OŠ Šimuna Kožičića -Benje, OŠ Šime Budinića, javile su se Klasična gimnazija Ivana Pavla II i OŠ Zadarski otoci , te Znanstvena knjižnica Zadar koja će posebnu pozornost posvetiti akciji „Maslenica”.
* Kad kažete kurikulum, što će sadržajno Koordinacija dobiti na razmatranje ili na znanje?
– Ostavljeno je školama da same artikuliraju, sukladno svojim profesionalnim i stručnim kapacitetima neku od aktivnosti koje bi provodile, a kojom bi se pridao značaj događajima za vrijeme Domovinskog rata u Zadarskoj županiji.
* Kakve su aktivnosti moguće?
– Ovisi o njihovim stručnim kapacitetima i mogućnostima.
* U javnosti se spominjao dolazak branitelja u razred pri čemu je ostalo nejasno o čemu bi točno oni trebali govoriti. Bilo je riječi i o tome kako neke škole posjeduju fotografije koje bi mogle poslužiti kao građa za Memorijalno-dokumentacijski centar. Što je točno predviđeno u inicijativi Koordinacije?
– Osim navedenog, već se na prvom sastanku iskristalizirala ideja Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn gdje bi oni napravili prigodnu art dizajn temu koja bi bila osmišljena od strane učenika i prezentirana javnosti, a na temu „Zadarska županija u Domovinskom ratu”.
Odgoj za domoljublje
* Kako je zamišljen dio programa u kojem branitelji dolaze u razred i sudjeluju u izvođenju nastave?
– Svaka od škola će se vezati za jednu od udruga iz Domovinskog rata. Ja pretpostavljam da će se voditi po mjesnoj nadležnosti, jer ako je u program uključena OŠ Poličnik, pretpostavljam da,će oni uzeti udrugu iz Poličnika da s njima surađuje. HVIDR-a je svim školama otvorena za suradnju, tim više što su neki članovi HVIDR-e već imali takva iskustva. Po našim saznanjima neke od škola su samostalno već inicirale ovakav oblik nastave i on je polučio dobre rezultate.
* Ostaje nejasna poveznica između Koordinacije i obrazovnog sustava. Na koji način će Koordinacija biti nadležna kad su u pitanju evaluacije i supervizija programa koji će se odvijati u školama?
– Mi ne mislimo obavljati poslove koji se tiču struke. Mislimo tu uključiti nadležne institucije, u prvom redu Sveučilište u Zadru koje bi trebalo analizirati stanje kakvo je bilo prije ovih aktivnosti i nakon što se one provedu, i temeljem evaluirane situacije dati svoje prijedloge.
* Dakle, Odjel za sociologiju će provesti evaluaciju i superviziju?
– Ovaj posao još nije dogovoren.
* Znači li to da već danas postoje podaci s kojima će se uspoređivati oni dobiveni nakon provođenja programa?
– Ne, projekt je tek započeo.
* Što će točno biti supervizirano?
– Spoznaje osnovnoškolske i srednjoškolske djece o događajima u Zadarskoj županiji za vrijeme Domovinskog rata. Naime, u osnovnim školam djeca po jedan školski sat uče o Domovinskom ratu u četvrtom i u osmom razredu. Iz razgovora s mnogim roditeljima dobivamo informacije da su oni mišljenja da je to malo da bi se stekle spoznaje o tome kako su žitelji Zadarske županije živjeli u tom vremenu i što se to događalo na ovom našem području. Klasična gimnazija Ivana Pava II već ima od Ministarstva odobren kurikulum upravo na temu Domovinskog rata u Zadarskoj županiji pod nazivom „ Odgoj za domoljublje”.
*Što to znači?
– To znači da su sastavili program rada, dostavili ga Ministarstvu i da je on odobren.
* Je li riječ o broju sati predavanja o određenim temama ili o izvannastavnim aktivnostima, ili poticanju na neki umjetnički izričaj?
– Osim pisanja, imaju večeri Siniše Glavaševića, svake godine posjete Vukovar, te izlažu neke od svojih radova širom Hrvatske, ovisno o tome koju aktivnost odaberu tijekom te školske godine.
* Razvijanje domoljublja je kod njih je umjetnička aktivnost?
– Osim literarnih uradaka domoljublje se može izraziti umjetničkim i drugim aktivnostima, a o školi ovisi što će ovu godinu odabrati za projekt.
Vibra iz baze
* To znači da je još uvijek, barem iz onoga što se moglo saznati u medijima, nejasno što će učenici u sklopu programa „Zadarska županija u Domovinskom ratu”, raditi s braniteljima, ili bez njih?
– Kad smo iznijeli tu ideju naišli smo na veliko zanimanje tiska koji je izvijestio javnost o ideji i sudionicima. Ideja je pokrenuta,poznati su sudionici, sastavljene radne skupine i zadani rokovi za izradu projekata, ali aktivnosti još nisu započete. Međutim, odgovore ne mogu dati unaprijed, prije nego što struka odradi svoj posao. Za petnaestak dana imat ćemo definitivno pisane prijedloge što će koja od škola raditi, a što se poklapa i s početkom školske godine.
* Radna skupina je definirala ciljeve projekta „Zadarska županija u Domovinskom ratu” i može se pročitati kako je opći cilj „podizanje razine znanja o Domovinskom ratu i njegovom značenju za Zadarsku županiju”. Kako se ovaj cilj uklapa u posao kojeg Koordinacija treba obavljati temeljem Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava? Kakve veze rat sam po sebi, život na bojišnici ili život civila u vrijeme rata imaju s promicanjem ljudskih prava?
– Zaključak javne tribine održane u Poličniku bio je da su branitelji socijalno isključeni. Socijalna isključenost branitelja je razlog, ne samo povećanom broju samoubojstava, nego i ugroženoj socijalnoj egzistenciji branitelja. U javnosti se često promiče tema o lošim postupanjima branitelja. Osobno smatram da je vrlo malo zastupljena tema o pozitivnim događajima u Domovinskom ratu, a upravo ti pozitivni događaji promiču nenasilje koje je bilo prisutno u Domovinskom ratu. To nenasilje je vezano uz promicanje nulte stope nenasilja u školama. Tu je uzročno-posljedična veza. Ljudi koji su sudjelovali u obrani od agresije mogu najbolje promicati nenasilje.
* Mislite li da se na ovaj način eventualno može ispraviti propust vlasti da herojima proglase vojnike koji su učinili neko djelo spašavanja ili drugi čin koji se može okarakterizirati kao velikodušan?
– Ne eventualno, nego sigurno. Mi ćemo na ovaj način i te pozitivne događaje promovirati, počevši od male lokalne sredine, a znamo da dobra vibra ide iz baze.
* Znači li sve ovo što ste rekli da projekt „Zadarska županija u Domovinskom ratu” zapravo i nije toliko usmjeren prema školskoj djeci koliko prema braniteljima i braniteljicama?
– Da, ali i prema školskoj djeci, jer mlađi naraštaji trebaju učiti i iz iskustava. Iz pozitivnih događaja u Domovinskom ratu djeca stječu dojam o tome što se to događalo, pa i njihovim roditeljima koji su i sami sudionici Domovinskog rata na ovom području.
Mirovno obrazovanje
* Kod opisa projekta „Zadarska županija u Domovinskom ratu” kao posebni ciljevi navedeni su „nulta stopa tolerancije prema agresiji” i „podizanje svijesti o suživotu i multikulturalnosti”. Ako znamo da je pri tom opći cilj „podizanje razine znanja o Domovinskom ratu i njegovom značenju za Zadarsku županiju”, ne zvuči li to paradoksalno? Na koji način ove ciljeve projekt može dovesti u korelaciju? Bi li on trebao biti povezan s jednim od ciljeva Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava u Republici Hrvatskoj 2008.-2011., a koji glasi: „uvesti obrazovanje za ljudska prava na sve razine i u sve oblike odgoja i obrazovanja i kako?
– Mi kad govorimo o Domovinskom ratu i braniteljima vrlo često propuštamo spomenuti da su i pripadnici nacionalnih manjina bili branitelji u Domovinskom ratu.
* To pamtimo samo za pripadnike albanke manjine.
– Točno tako. I sam predstavnik HVIDR-e gospodin Klaudio Vidaić je na sastanku to spomenuo i rekao da bi mu bilo drago kad bi se stvorio prostor u kojem bi se upravo te stvari spomenule, praćene fotografijama i dokumentima aktivnih sudionika Domovinskog rata pripadnika nacionalnih manjina.
* Očekujete da ovaj program bude dio šireg koncepta mirovnog obrazovanja?
– Točno.
* Sada ponovo, kao to evaluirati?
– Na način da utvrdimo činjenično stanje, postavimo prava pitanja u anonimnim anketama i roditeljima. ali i školskoj djeci koja će biti aktivni sudionici svih aktivnosti, i da nakon određenog roka, nakon održanih radionica, izložbi i predavanja ponovno postavimo ista pitanja.
* Je li Odjel sa sociologiju to prihvatio kao svoj zadatak?
-Još uvijek ne, ali pregovaramo. Željeli bi da se neki od profesora na Sveučilištu volonterski uključe u projekt i da im se priključi još jedan broj učitelja i profesora iz škola koje će sudjelovati u projektu.
* Kad se pročitaju članci u kojima je bilo riječi o projektu, ne može se ne primijetiti bojazan kako će zapravo teći školski sat, koje će informacije učenici čuti kad branitelj dođe u učionicu. Nejasno je hoće li taj branitelj pričati o osobnim iskustvima ili držati sat neke drukčije povijesti, ali i na koji će način biti izabrani branitelji koji će uopće doći u razred?
– I ovo pitanje predmnijeva da branitelji neće moći seriozno odraditi svoj posao.
Neće predavati povijest
* Kad se kaže „branitelji” podrazumijevamo 500.000 osoba. Na koji će načini oni od njih koji će uči u razred biti izabrani?
– Nositelji aktivnosti će biti HVIDR-a, odnosno različite udruge. Neki od branitelja su se dragovoljno javili za sudjelovanje u ovom projektu. Već sam spomenula da su neki od njih već sudjelovali u sličnim radionicama u školama i upravo su pod nadzorom stručnjaka iz škole koja je provodila aktivnost i artikulirali školski sat.
* O stručnjacima kojeg profila govorimo?
 – Škole imaju pedagoge, profesore povijesti, psihologe.
* U kojoj su mjeri i oni sami osposobljeni za provođenje programa koji ima ambiciju biti dio programa mirovnog obrazovanja?
– Jako puno škola se uključuje u programe cjeloživotnog obrazovanja i pohađaju mnoge od mirovnih studija i edukativnih radionica kako bi stekli potrebna znanja.
* Hoće li izbor branitelja koji će ići u škole i vrednovanje edukacija koje su oni prošli provesti udruga koja branitelja šalje u školu, škola, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Koordinacija ili Sveučilište?
– To je zajednički rad škola i udruga proizišlih iz Domovinskog rata koji je narativno opisan u kurikulumu koji odlazi na odobrenje u Ministarstvo.
 * Dakle, profil osobe koja odlazi u razred je opisan u kurikulumu, odobren od Školskog odbora i Ministarstva, a vi ćete ga primiti na znanje?
– Točno.
* Nakon toga ćete moći govoriti o konkretnim osobama?
– I o konkretnim aktivnostima. Stječem dojam da je javnost prihvatila kao činjenicu da će branitelji predavati povijest, ali to nije tako zamišljeno i mislim da je iz tog razloga i pogrešno shvaćeno.

 POTREBAN PROFESIONALAC ZA BAVLJENJE LJUDSKIM PRAVIMA

* Koliko se može zaključiti iz Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava, koordinacije za ljudska prava na županijskim razina trebaju biti oči i uši Vladinog Ureda za ljudska prava. Koliko za to postoje ljudski kapaciteti i financijski resursi i kako biste na početku trećeg mandata Koordinacije za ljudska prava Zadarske županije, rezimirali protekla dva?
– Prvi saziv Koordinacije nije bio uspješan. Drugi saziv županijske Koordinacije od 2005.- 2010. ocjenjujem vrlo uspješnim. Koordinacija je radila godinu dana duže od prethodnog saziva Skupštine, što također pokazuje da Županija nije smatrala potrebnim mijenjati saziv koji dobro radi. Međutim, na zahtjev nekih članova Skupštine je ipak došlo do promjene dijela članova. Prve četiri godine mandata su bile volonterske, svi članovi su volonterski radili mimo svojeg radnog vremena sukladno svojim stručnim sposobnostima i znanjima, a i raspoloživim sredstvima. Već tri godine za redom se po zahtjevu Koordinacije osiguravaju sredstva iz proračuna Zadarske županije za provođenje aktivnosti koje su već, po mojoj procjeni, i u dijelu javnosti prepoznate kao kontinuitet u radu. Ove godine smo u okviru proračuna dobili 60.000 kuna, a osigurana su i sredstva za naknadu za rad članovima Koordinacije. Članovi primaju 300 kuna mjesečno, a predsjednica, kao osoba koja troši najviše vremena, dobiva naknadu od 500 kuna.
* Kad skromne naknade članova Koordinacije usporedite s onima u Nadzornim odborima, pa i vijećničkom naknadom u Županijskoj skupštini, osjećate li to kao omalovažavanje tijela koja bi u županiji koja je prošla ratna stradanja trebalo imati značajnu ulogu?
– Ljudi koji se žele baviti ljudskim pravima su najčešće neimari, osobe koje doista žele pomoči ugroženim pojedincima i uvesti ih u pravni sistem države, natjerati državne institucije da rade svoj posao. tako da im uopće nije bitna naknada. Članovi su pet godina radili, od toga četiri godine volonterski, i da su razmišljali o naknadi, već bi odavno odustali.
* Ipak, ne pokazuje li financijska protuvrijednost koja se dobiva za neki posao razinu poštovanja zajednice prema tom poslu?
– Tu se mogu složiti, jer smo i sami osjetili da količina posla nadilazi naše skromne mogućnosti i predložili smo Vladinom Uredu za ljudska prava da se na području Zadarske županije zaposli profesionalac koji bi obnašao upravo ove poslove. Vrlo često se dogodi da imamo potrebu komunicirati s određenom institucijom, ali to možemo nakon našeg radnog vremena, nakon što obavimo svoje poslove, pa se to onda i oduži.

 NEMOĆNE OSOBE NA PRVOM MJESTU

* Postoji li za Zadarsku županiju napravljen “screening” poznavanja, poštovanja i kršenja ljudskih prava na kojem bi se mogao raditi i plan aktivnosti?
-U ovom vremenu krize pravo na rad se najčešće spominje i logično je da se tom pravu poklanja najveća pozornost. Moram reći da se razvijenost jedne zajednice mjeri prema ostvarivosti ljudskih prava svakog njezinog člana. Mi najčešće razmišljamo o nemoćnima, jer ako je čovjek radno sposoban i može artikulirati svoje zahtjeve, očekujemo da će moći reagirati prema nadležnim institucijama. Međutim, kad su u pitanju nemoćni koji ne mogu izraziti svoje potrebe, onda ja osobno mislim da je to najugroženija skupina i da oni zahtijevaju posebnu pozornost ne samo nadležnih institucija već i susjeda.