Inter nije bio slučajnost, nego stvarnost

Za razliku od nekih Zebić je uzeo svoj dio odgovornosti i svima poručio “doviđenja i hvala vam na suradnji”. Nakon takvog istupa bivšeg trenera vrijeme je da i ostali u klubu preispitaju svoju ulogu
Jakov Surać, kapetan Zadra, nakon utakmice s Interom nije bježao od mikrofona. I imao je Surać što reći. Opalio je po suigračima (najviše onima iz obrane), po sucima, HNS-u… Svaki bi urednik bio sretan dobiti tekst s takvim izjavama jer je prilika za naslov koliko hoćete. Nije bilo onoga “loše smo ušli u utakmicu” ili “presjekao nas je treći gol Intera”. Surać je gađao sa svih strana i na to ima pravo. Više od dva desetljeća je u prvoj momčadi u kojoj ga nije bilo samo od 1998. do 2001. I na terenu Surać ostavlja dojam čovjeka kojem je stalo. Nije to bio samo slučaj protiv Intera. Čuli smo (možete misliti onda kolika je “buka” bila na tribinama) kako Surać suigrače kod 1:4 bodri riječima “do kraja je još 12 minuta”. I ne sumnjamo da je Surać mislio da Zadar to može okrenuti. Ipak, u momčadskom sportu nema pojedinačne odgovornosti, makar ne u takvom obliku da bi se nakon utakmice moglo precizirati tko je kriv i zato se Surać, ako je već htio, trebao dotaknuti i ostalih igrača. Surać je prozvao obranu i nije pogriješio, ali nije u pitanju samo obrana. Da jest Zadar danas ne bi bio tu gdje je, na pretposljednjem mjestu na kojem ga je od potonuća na začelje zadržala samo bolja gol razlika od Zagreba.
Niz p(r)opusta
Dalje, Surać smatra da je “Zebić najmanje kriv”. Slažemo se da Zebić nikako nije jedini krivac, ali da ima njegovog udjela u onakvoj kataklizmi, sigurno ima. Zebićev Zadar godinama igra nogomet zbog kojeg je teško platiti 30 kuna i kupiti ulaznicu. Istina, pobjeđivalo se kad je bilo najpotrebnije, prvoligaški status je od 2007. uvijek sačuvan, ali nije to bilo – to. Vjerujemo da je na tom tragu razmišljanja bio i Zebić koji je skoro cijelo to vrijeme (osim dijela sezone 2008./09) bio trener i od te uloge nikad nije bježao. Nakon 1:5 s Interom nije galamio niti se zamarao s time odakle je sudac. Čak je odnekud izvukao rečenicu “potrošio sam sreću u nekim prethodnim sezonama”. Za razliku od nekih, Zebić je uzeo svoj dio odgovornosti i svima poručio “doviđenja i hvala vam na suradnji”. Nakon takvog istupa bivšeg trenera vrijeme je da i ostali u klubu preispitaju svoju ulogu. Jer ni igrači, ni Zebić, ni obrana ni Surać ne mogu biti jedini odgovorni za stanje u klubu. Nitko od navedenih nema ništa s time što je Josip Bajlo već 22 mjeseca i predsjednik i direktor i sportski direktor. To su tri najodgovornije dužnosti u klubu koji je, u zakonskim okvirima, još uvijek udruga građana. Prošlo je previše vremena u kojem nakon odlaska Branka Katića i Novice Erlića, dotadašnjeg predsjednika, odnosno direktora, u upravljačku strukturu nije angažiran novi čovjek. Kako je moguće da jedan čovjek, bez obzira koliko aktivan bio, u isto vrijeme kvalitetno radi na tri mjesta. Jedino logično objašnjenje ovakve situacije bila bi štednja na svim razinama, pa i na vodećim dužnostima kluba. Reno Sinovčić kao prvi čovjek kluba u posljednjih 12 godina i dakako da je i na njemu odgovornost za trenutačno stanje…
Prva momčad sigurno nije kriva što već druge pripreme zaredom Zadar nema pravih protivnika za trening utakmice, pa se za zadnju provjeru pred početak sezone zvalo slabašno Jedinstvo iz Bihaća. Godinama u pojačanja nije uloženo ni kune (ili je taj iznos bio vrlo skroman) te ne čudi da su dolazili igrači koji su sjedili na klupi, nerijetko i na tribinama. Kakva je to logika da se u klubu u kojem trenira nekoliko stotina djece i iza kojeg je cijela Zadarska županija, u kojoj većina naselja imaju nogometno igralište, dovode igrači koji nemaju mjesta u prvoj momčadi.
Loše (pr)ocjene
Gledajući dvoboj s Interom zapitali smo se zašto je Luka Batur, igrač zadnje linije, otišao u Zaprešić i to iz – Raštana! U Zadru je bio na nekakvoj probi, valjda nije prošao. O vrataru Krševanu Santiniju da i ne govorimo. U Interu su u prvoj momčadi, a kod kuće nisu bili ni za klupu. Zanimljivo, Zadar danas najviše problema, osim sa samim sobom, ima – s obranom.
Jednako tako igrači nisu krivi što im je nova oprema stigla u zadnji trenutak pred utakmicu 1. kola protiv Osijeka ili što je reklama na prednjoj strani dresa tako slabo vidljiva da je pitanje zašto se uopće tamo nalazi. Premda ne igraju dresovi nego oni kojih ih nose i ovaj segment pokazuje da Zadar ima problema na svim razinama, a ne samo sportskima. Ili uvjeti na Stanovima. Od zarade na posljednjim transferima, u nekim slučajevima i posudbama (Subašić, Tomasov, Santini, naknada za Modrića) moglo se nešto i uložiti u stadion. Najjednostavnije je reći da je stadion u vlasništvu Grada pa neka se Grad o njemu i brine. Ako je zapadna tribina preskup projekt ima toliko prostora za kozmetičke zahvate koji se mogu obaviti i za kompenzaciju (reklame). Manjak gledatelja je posebna stavka. Nitko se (makar ne javno) na Stanovima nije zapitao zašto je tomu tako, da ne govorimo da nikakve marketinške akcije nisu poduzete. Točno je da su loši rezultati utjecali na smanjeni posjet, ali i kad su Zadrani lani ili sezonu ranije imali dobrih perioda u sezoni gledatelja opet nije bilo. A kažu da se nogomet igra radi – navijača.
Velika je istina da tko radi taj i griješi. Iz toga proizlazi da onaj tko ne radi i ne može pogriješiti. A griješimo svi i svagdje, pa i na radnim mjestima. Pitanje je samo hoćemo li pogrešku i priznati. Zebić je svoje rekao i dostojanstveno, kako se i ponašao za svog mandata na klupi – otišao. Do nekog novog povratka. Nismo sigurni da je relacija Zadar – Zebić završila. Prije će biti da je stavljena u “stanje mirovanja”.

Treći put 1:5 na Stanovima

Porazi Zadra na Stanovima, pa i oni uvjerljivi, nisu novost. Nisu novost ni porazi sa četiri gola razlike. Tako je treći put od kada se natječe u Prvoj HNL Zadar kod kuće izgubio utakmicu sa 5:1. Ujedno, to su i najuvjerljiviji domaći neuspjesi “plavih”. Počelo je 15. rujna 2001. kada je Hajduk u Zadru slavio sa 5:1, a istim je rezultatom i Slaven Belupo pobijedio 13. ožujka 2005.
15. rujna 2001.
ZADAR – HAJDUK 1:5
Strijelci: 0:1 Štimac (33′), 0:2 Vejić (47′), 0:3 Radčenko (70′), 0:4 Erceg (72′), 0:5 Radčenko (74′), 1:5 Butić (76′ – 11 m).
ZADAR: Rogić, Jurić (od 77′ Bakić), Bogdan, Bilokapić, Surać, Butić, Mikulić, Jurjević (od 81′ Lončar ), Vukić (od 40′ Ivanov), Zekić. Trener: Stanko Mršić.
HAJDUK: Pletikosa, Rendulić (od 74′ Vuković ), Štimac, Đolonga, Vejić, Musa, Erceg, Andrić, Radčenko (od 76′ Bošnjak), Srna, Carević (od 83′ Pirija – ). Trener: Nenad Gračan.
13. ožujka 2005.
ZADAR – SLAVEN B. 1:5
Strijelci: 0:1 Posavec (29′), 1:1 Gudelj (51′ – 11 m), 1:2 Karabogdan (70′), 1:3 Dodik (80′), 1:4 Vukojević (85′), 1:5 Vukojević (90′).
ZADAR: Subašić, Jurić, Zebić, Modrić, Ćustić (od 83′ Krivić), Jurjević, Buljat, Bilaver, Prpić (od 83′ Barnjak), Gudelj, Terkeš (od 67′ Vušković). Trener: Stanko Mršić.
SLAVEN BELUPO: Lisjak, Bošnjak (od 59′ Pejić), Višković, (d 77′ Gal -), Crnac, Karabatić, Bodrušić, Musa, Vukojević, Posavec 7, Dodik, Karabogdan.