Slobodan Vukasović živi u Benkovcu u nehumanim uvjetima

Slika korisnika valentinam
Da nije susjeda i prijatelja "crka bi od gladi"
Kamo sreće da sam naslijedio nekretnine da mogu živjeti život dostojan čovjeka. Ali sve naslijeđeno bogatstvo ne bi se moglo prodati i unovčiti niti da je nasred plaže u Biogradu ili na Bolu na Braču. Tko bi kupio ovakvih usitnjenih 38 čestica, i kad se spoje ne možeš zidati kuću jer imaju tek 320 kvadrata, ističe Slobodan
Velimir BRKIĆ
Slobodan Vukasović u sobi punoj plijesni živi od socijale od 800 kuna mjesečno

Slobodan Vukasović, 63-godišnjak iz Benkovca nesretnim spletom životnih okolnosti živi na "minimumu minimuma", na rubu egzistencije, u nehumanim uvjetima u vlažnoj sobi punoj plijesni s urušenim stropom te popuno devastiranim dvorišnim zahodom.

Sve što posjeduje stane u ruksak i dvije ili tri plastične vreće. Od toga se ne odvaja ni kad spava.

- Već 15 godina živim na socijali koja je sada 800 kuna mjesečno, kazao je Slobodan.

Naslijedio dijelove 38 čestica

Živi uzbrdo, gotovo na samom raskrižju za centar Benkovca, Kaštel Benkoviću, te nizbrdo za benzinsku postaju i vojarnu, u Ulici Kralja Tomislava 8.

- Za nepune dvije godine ću u mirovinu, a socijalna mi je radnica rekla da ću tada morati vraćati socijalnu pomoć jer je ona u vidu “pozajmice” koju morate vratiti, jada se Slobodan.

Za sve je kriva ostavština od pokojne majke od koje je naslijedio zemljišta u Dubravicama kod Skradina.

- Socijalna radnica mi je rekla da je to pravo bogatstvo i da ću odlaskom u mirovinu morati vraćati socijalu, govori Slobodan.

U zajedničkom dvorištu, u kući do, kaže, stanuju njegov sin, nevjesta i dvoje unučadi, ne mogu pomoći jer i oni žive od socijalne pomoći.

- Naslijedio sam dijelove čak 38 čestica zemlje u Dubravicama. Međutim, na svim tim česticama imam, vjerovali ili ne, ukupno 320 metara četvornih, od jednog milimetra do najviše 46 metara četvornih, objašnjava Slobodan.

U Zakonu o socijalnoj skrbi piše da se država može obeštetiti nekretninom samo u slučaju ako je osoba koja traži socijalnu pomoć lagala, odnosno navela krivo imovinsko stanje, ili ako je naknadno dobila neko nasljedstvo koje nije prijavila.

- Kamo sreće da sam naslijedio nekretnine da mogu živjeti život dostojan čovjeka. Ali sve naslijeđeno bogatstvo ne bi se moglo prodati i unovčiti niti da je nasred plaže u Biogradu ili na Bolu na Braču. Tko bi kupio ovakvih usitnjenih 38 čestica, i kad se spoje ne možeš zidati kuću jer imaju tek 320 kvadrata. No, još uvijek se ima pravo osjećati kao ljudsko biće, ali da nije susjeda i prijatelja crka bi od gladi, ističe Slobodan koji je i aktivni darivatelj krvi. Dao je krv čak 87 puta.

- Ja sam sretan i krv ću darivati sve dok liječnici ne kažu da ne smijem, kaže Slobodan.

Doselio iz Stanišića nakon Oluje

Slobodan Vukasović je do 16. kolovoza 1995. godine živio u vojvođanskom selu Stanišiću kod Sombora.

- Do 90-ih godina sa Srbima smo živjeli u normalnim susjedskim odnosima, a onda smo zbog velikosrpskih ekstremista proživljavali godine pakla, priča Slobodan.

U dva vala doseljavanja, u prosincu 1945. i ožujku 1946. godine, iz Dalmacije je u Vojvodinu došlo oko 4.500 Hrvata iz Dalmacije, od toga 2.300 u Stanišić.

- "Vlakom bez voznog reda" krenuli su u "bolju budućnost", kaže Slobodan.

Na popisu 1948. godine u Stanišiću je bilo 2.480 Hrvata od ukupno 7.740 stanovnika. Do pred razdruženje Hrvatske od SFRJ tu je živjelo skoro 1.100 Hrvata. A nakon završetka Domovinskog rata, u Stanišiću je ostalo samo 300 Hrvata.

- Istina, bilo je i Srba koji su stali u našu zaštitu. A onda su nakon Oluje u Stanišić došli naoružani martićevci, koji su pobjegli iz Hrvatske, prijetili, terorizirali i tražili da "ustaše" odu, prisjeća se Slobodan.

Nije se više moglo trpjeti, pokupio je djecu i pobjegao glavom bez obzira.

- Prije odlaska uspio sam zamijeniti kuću i svu imovinu. Ugovor je potpisan i ovjeren u Somboru.

U tada polupraznom Benkovcu utočiše je našlo i dvadesetak vojvođanskih Hrvata, pristiglih u kolovozu 1995., nakon Oluje.

- Od prvog dana povratka u Hrvatsku nije išlo glatko, nije mi priznat ugovor iz Vojvodine zbog čega nisam mogao dobiti ni potvrdu o mjestu boravka. Ni posao nisam mogao dobiti pa sam s dvoje djece i majkom živio od socijalne pomoći, zaključio je Slobodan Vukasović, pok. Mile.

Ovrha mirovine nije ostvariva?

Do zaključenja ove stranice Zadarskog lista zbog vikenda nismo uspjeli dobiti pojašnjnje u benkovačkom Centru za socijalnu skrb u vezi mogućeg povrata, ovrhe 15- godišnje socijalne pomoći od kada Vukasović ode u mirovinu. Neslužbeno, od toga neće biti ništa jer se nasljeđivanjem imovine pokojne majke Slobodanu Vukasoviću imovinsko stanje gotovo uopće nije ni promijenilo. Sve je to najvjerojatnije šala upućena zbog velikog broja čestica malih površina.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno