Dan kada je Zadar vraćen u Hrvatsku

Hrvatski sabor je dopunama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH 23. rujna 2005. godine proglasio 25. rujna kao spomendanom značajnim za očuvanje jedinstvenosti hrvatskog teritorija. Na taj dan prije 77 godina, nekoliko dana poslije kapitulacije fašističke Italije, u Pazinu je zasjedao Pokrajinski NOO za Istru i potvrdio Odluku o pripojenju prodanih dijelova hrvatske zemlje – Istre, Rijeke, Zadra i otoka svojoj matici Hrvatskoj. Okružni NOO za Istru, kao nositelj nove vlasti, objavio je Politički manifest s Odlukom o priključenju matici zemlji i proglašenju ujedinjenja s ostalom našom hrvatskom braćom, kažu u Udruzi antifašističkih boraca i antifašista grada Zadra.

Ujedinjenje s hrvatskom braćom
Ističu kako radi onih koji dnevno na lažima i revizionističkim manipulacijama žele unositi razdor i trovati političke odnose posebno žele dati naglasak na »…ujedinjenje s ostalom našom hrvatskom braćom…«. Dakle, ne bilo kojom, nego hrvatskom!
U proglasu koji je tom prigodom tiskan, pod nazivom »Istarski narode«, stoji da je Istra oslobođena snagom vlastita oružja i masovnog dragovoljnog pristupanja partizanskim postrojbama te voljom naroda. Istru, dakle, kao i sve ostale dijelove prodane Hrvatske, oslobodili su partizani. Proglas naglašava da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati, te označava kraj fašističke talijanske vlasti na prostoru Istre, smjenu sustava i početak legalnog djelovanja nove izvršne narodne vlasti. Ovdje se, također, daje naglasak na hrvatsku Istru, bez spominjanja Jugoslavije i bez zvijezde petokrake, koju ovih dana propinju i proklinju neki neodgovorni političari, osporavajući kroz taj »ozloglašeni« simbol, pod kojim je svijet oslobođen od fašizma, legitimitet NOO, ZAVNOH-a i drugih tijela narodne vlasti. Navedene odluke i Proglas iz Pazina samo su potvrda Odluke o pripojenju od 13. rujna 1943. godine, koja je bila logičan slijed u općem ustanku naroda Istre, podignutom dan nakon kapitulacije Italije.

Nisu htjeli biti poslušno roblje
U rujnu 1943. godine Predsjedništvo i Izvršni odbor ZAVNOH-a potvrđuju Pazinsku odluku o pripojenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj, a ona je potvrđena u listopadu na Drugom zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom.
Radi istine za ovu prigodu navodimo sadržaj Proglasa: » Istrani, stanimo na braniku naše slobode. Ne dajmo je više nikome za živu glavu. Moramo ostati svoji na svome. Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje. U ovim odlučnim trenutcima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati«. I ovdje je naglasak na nacionalnoj svijesti i hrvatskoj zemlji!
Pazinska odluka imala je snažan i dalekovidan utjecaj na ukupan razvoj ratnih operacija i oslobađanje cijele Hrvatske. Odluka je imala veliki politički, motivirajući i mobilizacijski značaj. Odluka je s oduševljenjem dočekana u Zadru, gradu u kojem su godinama njegovi stanovnici – Hrvati – proživljavali najteže trenutke fašističkog terora, otimačinu imovine, palež domova, zabranu materinskog jezika i pisma, prisiljavanja na promjene imena i prezimena. Zadar je bio okružen obručem bunkera i raznih drugih fortifikacijskih objekata, te tako odvojen od svojeg prirodnog zaleđa. Izdajnik hrvatskog naroda Ante Pavelić, kojeg Hrvati nikada nisu birali, koji im je nametnut, sramotnim Rapalskim ugovorima darovao je ovaj dragulj hrvatske zemlje talijanskim fašistima. Zato je razumljiv bunt potlačenog naroda, koji se već krajem 1941. godine počinje organizirati u cilju oslobađanja svoje zemlje i svojih domova, pristupajući partizanskim jedinicama s ciljem; poraz fašizma, oslobađanje okupiranih dijelova Hrvatske i uvođenje vlastite narodne vlasti. Velika većina organiziranih sudionika NOV-e uvjerena je u ove ciljeve i zato polazi u rat spremna žrtvovati vlastite živote. Većina njih bila je lišena bilo kakvih ideoloških primisli. Cilj je bila sloboda i slom fašizma, a ne ideologija, što se i dan danas povlači kroz razne pokušaje iskrivljivanja istine o NOB-i i partizanima.

Hrvatska zastava na Sv. Stošiji
U NOB-i su sa zadarskog područja sudjelovale tisuće boraca i borkinja, a mnogi od njih su, nažalost, ostavili svoje mlade živote na raznim ratištima. Zadarski kraj dao je šestoricu narodnih heroja, što je veliki broj u odnosu na tadašnji broj stanovnika. Navedene činjenice zaslužuju divljenje i poštovanje, a ujedno govore i o snažnoj opredijeljenosti naroda protiv fašizma i iskazuje ljubav prema svome kraju.
Partizanski odredi oslobodili su Zadar 31. listopada 1944. godine. Na taj dan, prigodom ulaska partizanskih jedinica u Zadar, zvonila su zvona sa svih zvonika zadarskih crkava, a na zvonik Svete Stošije postavljena je hrvatska zastava bez zvijezde petokrake. To je istina. To su činjenice i toliko za znanje onima koji uporno šire laži govoreći kako je tada Zadar okupiran od nenarodne vojske.
Ono što posebno smeta, a i žalosti, jest svakodnevno omalovažavanje uloge partizana i njihovog vođe Tita u NOB-i, te slavljenje izdajnika Pavelića, čiju su sramotnu izdaju partizani ispravili oslobođenjem Zadra.

Suradnja s braniteljskim udrugama
Zadarski antifašisti su ponosni na ove slavne dane i sada, kao i onda samo želimo mir, slobodu, pravdu i jednakost. Žalimo da se naša Hrvatska, naš Zadar razvija u slobodi, da bude kozmopolitski, svjetski i europski biser, a prije svega Hrvatski. Zadarski antifašisti bez fige u džepu nude suradnju svim udrugama proizišlim iz Domovinskog rata, jer u tome prepoznajemo snažnu simboliku, partizani su nam vratili i oslobodili Zadar, a HV u Domovinskom ratu ga je spasila od fašističke pohlepe Slobodana Miloševića. Zadar je zbog svoje ljepote, kulture, geografskog, prometnog i strateškog značaja bio trn u oku mnogim osvajačima, od rimskih legija do novih srpskih okupatora. Svi su ga svojatali. Na sreću i ponos nas, njegovih stanovnika, on je danas slobodan, naš, hrvatski i takav mora ostati.
Zbog navedenog, Pazinske odluke moraju živjeti zajedno sa Zadrom u srcu i duši njegovih stanovnika i zato datum njegovog pripojenja Hrvatskoj moramo poštovati i slaviti. Zadranima i Zadrankama, posebno onim najmlađima, čestitamo spomen dan Republike Hrvatske 25. rujna, dan donošenja odluke o sjedinjenju Zadra s maticom zemljom Hrvatske sa željom da se ovaj datum nikad ne zaboravi!, zaključuju u UABA-i.