Što kriju kameni sarkofazi?

Sarkofazi na Silbi su pravo iznenađenje, jer se o prošlosti njezinoj jako malo zna. Naime, sarkofazi svjedoči o tomu da je negdje u razdoblju kasne antike, vjerojatno u vrijeme nakon što je kršćanstvo legalizirano, netko živio na tome otoku tko je bio vrlo bogat. Sarkofazi nisu nastali, tj. isklesani na Silbi. Oni su na taj otok vjerojatno dopremljeni iz jedne od klesarskih radionica na Jadranu, možda baš s otoka Brača. Kako god bilo, ti su sarkofazi svojevremeno bili veoma skupi
Vrsni arheolog i morski vuk, prof. dr. sc. Zdenko Brusić s Odjela za arheologiju zadarskog Sveučilišta, u mnogobrojnim rekreativnim ronjenjima iznimno je dobro upoznao podmorje uz otok Silbu. Tako je nedavno zamijetio da se na dnu jedne uvale djelomice naziru golemi kameni blokovi koji su obrađeni ljudskom rukom. Zapravo, riječ o sarkofazima, velikim i teškim kamenim sanducima s pripadajućim poklopcima. Njihov pronalazak veoma je neobičan, jer se oni rijetko otkrivaju u moru. Poznati su primjerci iz Vranjica nedaleko Solina. No, oni tamo nisu nikakvo iznenađenje, jer su nađeni u moru uz Salonu, glavni grad nekadašnje rimske provincije Dalmacije. Ali su zato sarkofazi na Silbi pravo iznenađenje, jer se o prošlosti njezinoj jako malo zna. Naime, sarkofazi svjedoči o tomu da je negdje u razdoblju kasne antike, vjerojatno u vrijeme nakon što je kršćanstvo legalizirano, netko živio na tome otoku tko je bio vrlo bogat. Sarkofazi nisu nastali, tj. isklesani na Silbi. Oni su na taj otok vjerojatno dopremljeni iz jedne od klesarskih radionica na Jadranu, možda baš s otoka Brača. Kako god bilo, ti su sarkofazi svojevremeno bili veoma skupi.
Novo svijetlo na staru povijest
Naručivali su ih samo imućni ljudi, kojima su služili kao posljednje počivalište. Dakle, otkriće sarkofaga baca posve novo svijetlo na staru povijest otoka Silbe. No, postavlja se i pitanje zašto su i kada oni završili u moru? U nekome trenutku, po svoj prilici negdje u razdoblju srednjega vijeka, u svakom slučaju nakon što je već odavno zaboravljena i spomen na obitelj koja je svoje pokojnike izvorno pokapala u sarkofazima, te velike kamene četvrtaste škrinje s poklopcima bile se dislocirane, tj. premještene do obližnje uvale Pocumarak, gdje su dobile novu namjenu. Očito su sarkofazi bile sekundarno upotrijebljeni za izgradnju manjega gata, tj. nekoga pristaništa za brodove.
S obzirom na to da se o staroj prošlosti Silbe, osobito one antičke, jako malo zna, kako je već istaknuto, bio je to dovoljan razlog da se pokrenu prva arheološka istraživanja na tome otoku, koji se nalazi u sjevernom dijelu zadarskoga akvatorija. Dakako, riječ je o podvodnim arheološkim istraživanjima lociranih sarkofaga, i to zahvaljujući novcu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Ta istraživanja odlično su se uklopila u znanstveno-istraživački projekt pod nazivom „Podmorska istraživanja liburnskih i rimskih luka na istočnom Jadranu”, čiji je glavni istraživač prof. dr. sc. Zdenko Brusić. Valjalo je samo još odrediti vrijeme i pronaći ekipu. To, međutim, nije bio nikakav problem. S prof. dr. sc. Zdenkom Brusićem već odavno izvrsno surađuju i rone njegove kolege s Odjela za arheologiju zadarskoga Sveučilišta. To su dr. sc. Mato Ilkić, Mate Parica i Martina Čelhar. Oni su do sada sudjelovali u mnogobrojnim podvodnim arheološkim istraživanjima diljem hrvatskoga Jadrana. Međutim, ovom su se prigodom priključile i kolegice Karla Gusar, ekspertica za novovjekovnu arheologiju, te Josipa Baraka, izvrsna poznavateljica kršćanske arheologije. Uz njih, tu je bio i Dazi Brusić. Taj akademski slikar bio je zadužen za vođenje arheološke dokumentacije, ali i za pripremu izvrsnih, raznovrsnih i vrlo ukusnih objeda. To je veoma važno, jer nakon teškoga, iscrpljujućega i po život opasnoga posla, podvodni istraživači su se morali odmoriti, okrijepiti te nadoknaditi izgubljene kalorije. Vremenska prognoza išla je na ruku arheološkoj ekipi. Bilo je sunčano, mirno, toplo i nadasve ugodno vrijeme za boraviti na moru. Dakle, arheološka ekipa sa zadarskoga Sveučilišta imala je optimalne uvjete za višednevnu istraživačku ekspediciju.
Otkriveni kameni sarkofazi
Sarkofage smo locirali na približno 2 m dubine, ističe prof. Brusić, pojasnivši kako su se tek malim dijelom nazirali na dnu, te nastavlja:
– Oko njih je bilo puno lomljenoga krupnog kamenja. Obrasli florom i faunom, posve su se bili utopili u okoliš. U petodnevnim podvodnim arheološkim istraživanjima, u nekoliko istraženih manjih sondi otkrili smo dva cjelovita kamena poklopca, dva fragmentirana poklopca te jedan izvrsno očuvani kameni sanduk. Dakako, napravili smo i svu potrebnu dokumentaciju tih vrijednih i zanimljivih arheoloških nalaza. Otkrivene kamene sarkofage nismo izvadili iz mora. Oni su i dalje nalaze na licu mjesta gdje smo ih otkrili. Dakle, čuva ih zagrljaj velikoga plavetnila na dnu uvale. Naša je ideja da tamo i ostanu, uz sve mjere zaštite. Bio bi to muzej pod morem. No, mi smo istražili samo maleni dio podmorja u toj uvali. Posve se može očekivati još sličnih arheoloških nalaza. Tko zna kakve sve tajne i bogatstvo još krije veliko plavetnilo u toj silbanskoj uvali? Zato bi valjalo nastaviti arheološka istraživati i sljedećih godina. Osim podvodnih, bilo bi dobro napraviti i nekoliko probnih kopnenih arheoloških sondi, da bi se utvrdio međusobni odnos između obližnjega kopnenog dijela otoka i uvale s kojim je on koegzistirao. Indikativno je i to da se nedaleko uvale nalazi crkva Sv. Marka, izgrađena kao zavjet prije nekoliko stotina godina, tj. u 17. st. No, čini se da ta sakralna građevina ima znatno starije korijene. Uostalom, baš na tome dijelu Silbe je posve slučajno otkriven antički grob u amfori. Dakle, sada se postavlja niz pitanja vezanih za antičku prošlost toga zadarskoga otoka. Vjerujemo da će se naći novac potreban za buduća istraživanja. Jedino tako bi se moglo doći do novih spoznaja. To bi pridonijelo, među inim, i razvoju turizma. Naime, pronađeni sarkofazi koji su stari oko 1500 godina i koji leže u kristalno čistom i bistrom moru predivne silbanske uvale, mogli bi biti vrlo atraktivni za razgledavanje i fotografiranje radoznalih mnogobrojnih domaćih i inozemnih gostiju. Ponavljam, prethodno bi valjalo u cijelosti arheološki istražiti uvalu, i uz sve mjere zaštite, prezentirati pronađenu kulturnu baštinu. I dok se prof. Brusić prisjeća svojih mnogobrojnih istraživanja pomorskih nalaza, od Istre pa do Boka kotarske, u razgovoru rado spominje višegodišnje istraživanje antičke luke Enone, gdje je otkrio prve liburnske brodove, osobujno šivane konstrukcije, a kod današnjeg Nina pronašao dva starohrvatska broda iz 11. stoljeća. Nakon istraživanja i vađenja brodova, prof. Brusić sudjelovao je u njihovoj konzervaciji, prezentaciji i izradi replike.
Svaka kuća mali muzej
Dr.sc. Mate Ilkić s puno poštovanja zbori o samom mjestu Silbi i živom muzeju pomorstva. Svaka kuća je mali muzej, pun antikviteta, jer stotinjak kapetana ploveći na svojim jedrenjacima, trabakulama., bracjerama iz svijeta su donosili raskoš, bogatsvo, pa je i logično da su se Sibijani veselili ekipi arheologa i to pokazali veliki interes za podvodna arheološka istraživanjima i pronađene kasnoantičke sarkofage. Bili su na usluzi arheološkoj ekipi sa zadarskoga Sveučilišta, a dali su i niz vrijednih informacija o slučajno pronađenim arheološkim nalazima na tome otoku. Oni će sljedećih godina, uz prekrasnu prirodu, čist zrak, miris borove šume, kristalno čisto i bistro more, moći ponuditi i kulturnu baštinu, možda baš eksponate prvog muzeja ispod razine mora, istaknuli su zadarski arheolozi.
No, sve to treba promidžbeno i osmisliti, jer ekspanzijom ronilačkog turizma, pronađeni sarkofazi iz 4. stoljeća su pravi magnet turističke ponude otoka Silbe, jer otkrivena lokacija na samo dva metara dubine dostupna je skoro svima, bilo da se radi o roniocima amaterima, djeci plivačima, znatiželjnicima ili pak roniocima profesionalcima, a još više ako se zna da je uvala Pucamarak, glavna plaža otoka Silbe, te od glavnog pristaništa udaljena nepunih 150 metara.