Struka za dvije nuklearke do 2030., ali ne na moru

Slavko Krajcar nije mogao odgovoriti na pitanje koje se lokacije razmatraju kad je u pitanju izgradnja nuklearnih elektrana, no istaknuo je kako Vir zasigurno nije idealan, te kako nije nužno da nuklearna elektrana uopće bude izgrađena uz morsku obalu
Struka preporučuje takozvani „bijeli scenarij” po kojem bi u Hrvatskoj do 2020. godine trebala biti izgrađena jedna nuklearna elektrana, a do 2030. godina druga. Istaknuo je to zamjenik voditelja projektnog tima koji je izradio prijedlog Strategije energetskog razvitka Republike Hrvatske dr.sc. Slavko Krajcar napominjući kako se među činiteljima zbog kojih struka zastupa ovaj stav nalaze i cijene izgradnje različitih postrojenja za proizvodnju električne energije, te cijene sirovina, s osobitim naglaskom na predviđanje cijene barela nafte koja, istaknuo je, vrlo malo utječe na cijenu električne energije proizvedene u nuklearnim postrojenjima.
Električna energija dobivena iz vjetra, za koju je Krajcar više puta istaknuo kako predstavlja najznačajniji energetski potencijal Zadarske županije, postaje konkurentna na tržištu u trenutku kada cijena barela nafte poraste na 168 dolara.
– Hrvatska će se do 2020. suočiti i s prestankom rada termoelektrana kapaciteta 1.200 megawata. Riječ je o termoelektranama koje se ne isplati reaktivirati, jer proizvode električnu energiju po niskoj stopi iskorištenja od svega 33 do 36 posto što je danas gotovo zabranjeno i zločin spram budućnosti. Novi objekti termoelektrana imaju iskoristivost od najmanje 55 posto,a postoje i oni čija je iskoristivost od 65 p do 85 posto. Potrebno je proizvesti daljnjih 3.500 do 4.000 megawata i to je održivi scenarij. Još 1.000 megawata se može proizvesti od obnovljivih izvora; na prvom mjesto od vjetra i hidroelektrana. Europska je intencija proizvesti četvrtinu energije od prirodnog plina, četvrtinu od ugljena, četvrtinu nuklearne energije i preostalu četvrtinu iz svih ostalih izvora. Danas se, kad je u pitanju europski prosjek, iz obnovljivih izvora proizvodi 5 posto energije, a ako računamo i hidroenergiju 15 posto. Ako pogledamo orijentaciju pojedinih zemalja, vidjet ćemo da su Belgija, Bugarska, Češka i Danska, orijentirane prema proizvodnji energije iz ugljena ili nuklearnoj energiji, a to vrijedi i za Njemačku i Španjolsku. Grčka je 90 posti, a Poljska gotovo 100 posto orijentirana na ugljen. Francuska je 80 posto orijentirana na nuklearnu energiju. Ima i zemalja sa značajnijom orijentacijom prema prirodnom plinu kao što su Irska, Italija, Nizozemska i Portugal. Švedska, Norveška i Švicarska orijentirane su prema hidroenergiji, pri čemu Norveška gotovo 100 posto, što zvuči lijepo, ali njezini su kapaciteti već iskorišteni, kazao je Krajcar izlažući temeljne odrednice Strategije na okruglom stolu u velikoj vijećnici Doma Zadarske županije, održanom u organizaciji Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Hrvatske gospodarske komore i Gospodarsko-socijalnog vijeća Zadarske županije
Lokacije nepoznate
– Može li se za 12 godina u Hrvatskoj izgraditi nuklearna elektrana? Analize kažu da može. Sama gradnja traje 48 mjeseci, no politička priprema može trajati od četiri do šest godina, zaključio je Krajcar. Dodao je kako svi scenariji Strategije pretpostavljaju proizvodnju 300 megawata u hidroelektranama do 2020. i 1.545 megawata od obnovljivih izvora.
– Svi scenariji; plavi, zeleni i bijeli, zadovoljavaju, ali različito. Od strane struke najviše je „zlatnih medalja” dobio bijeli scenarij. Sabor će donijeti odluku o tome koji će biti prihvaćen, ali struka će braniti bijeli scenarij, istaknuo je Krajcar koji preporučuje i da Hrvatska pokuša s Družbom Adria, realizirati projekt dopreme ruske nafte.
Podsjetimo kako takozvani „plavi scenarij” podrazumijeva izgradnju dvije termoelektrane na prirodni plin i dvije na ugljen do 2020, dok „zeleni” u istom razdoblju predviđa izgradnju dvije termoelektrane na plin i jednu nuklearnu elektranu, a „bijeli” jednu termoelektranu na prirodni plin, jednu na ugljen i jednu nuklearnu elektranu.
Tijekom rasprave jedan od članova zadarskog Društva energetičara je primijetio kako izgradnja nuklearne elektrane košta od 5 do 10 milijardi dolara, te kako bi Hrvatska sa svega 2 milijarde dolara ulaganja u obnovljive izvore imala besplatnu energiju. Na upit predsjednika Društva energetičara Ante Dellavije o tome razmišlja li se kod prijedloga izgradnje termoelektrana na ugljen još uvijek o lokaciji u Obrovcu, Krajcar je odgovorio kako Strategija ne utvrđuje lokacije, već se one utvrđuju u prostorno-planskoj dokumentaciji. Također je ustvrdio kako je termoelektrana na ugljen isplativija od one prirodni plin kojeg je ocijenio upitno konkurentnim energentom u budućnosti.
– Današnja tehnologija je takva da termoelektrane na plin gotovo uopće ne zagađuju. Što se lokacije tiče, mislim da će se županije, iako možda ne i vaša, natjecati za davanje lokacije za izgradnju termoelektrana, dodao je Krajcar i kazao kako bi izgradnja termoelektrane na plin bila isplativa jedino ukoliko bi imala garanciju otkupa „single buyjer” što je, istaknuo je, nemoguće osim za energiju od obnovljivih izbora, a i tada na 12 godina.
Krajcar također nije mogao odgovoriti na pitanje koje se lokacije razmatraju kad je u pitanju izgradnja nuklearne elektrane, ili čak dviju nuklearki, no istaknuo je kako Vir zasigurno nije idealan, kako se smatralo u bivšoj državi, te kako nije nužno da nuklearna elektrana uopće bude izgrađena uz morsku obalu, s obzirom da se hlađenje rješava putem rashladnih tornjeva što omogućuje smještaj nuklearke u blizini jezera ili rijeka.
Otocima ukapljeni naftni plin
Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske mora osigurati sigurnost opskrbe u smislu nacionalne samodostatnosti, pri čemu bi proizvodnja energije u Hrvatskoj trebala biti ekonomski održiva, a sama cijena proizvedene energije tržišno konkurenta. Istaknula je to Kristina Čelić, načelnica u Upravi za energetiku i rudarstvo Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Ono što predloženu Strategiju razlikuje od aktualne je, kako je kazala Čelić, već i sam pogled na proizvodnju energije koja prestaje biti tretirana kao infrastrukturna djelatnost i smatra se gospodarskom djelatnosti. Drugim riječima, proizvodnja energije trebala bi, osim u slučaju obnovljivih izvora, biti profitabilna djelatnost.
– Za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora postoje i postojat će poticaji. Država će se, odnosno Ministarstvo gospodarstva, skrbiti o promociji ovakve proizvodnje energije, kazala je Čelić napominjući kako Strategija osigurava izjednačavanje uvjeta opskrbe energijom u svim dijelovima Hrvatske zbog čega će, umjesto prirodnog plina koji neće biti doveden na otoke, otoci biti opskrbljivani ukapljenim naftnim plinom.
Također je napomenula kako Hrvatska do 2020. godine mora smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 20% na što je obvezuju Kyotski i postkyiotski protokoli, iako se svega 25 posto od ukupnih stakleničkih plinova u Hrvatskoj proizvede unutar zemlje, dok ostatak dolazi prekogranično.
– Hrvatska je uz to obvezna do 2016. godine smanjiti potrošnju energije za 9 posto, a do 2020. godine udio bio-goriva u ukupnoj potrošnji treba iznositi 10 posto, kazala je Čelić ističući kako će, prema Strategiji, Hrvatska pokušati iz obnovljivih izvora proizvoditi, ne samo obveznih 20 posto, već 35 posto ukupno proizvedene energije.

 JAVNA RASPRAVA NA INTERNETSKOM FORUMU

Javna rasprava o Strategiji energetskog razvitka RH traje do 10. prosinca. Sudjelovanje javnosti je, osim organizacijom okruglih stolova, kakav je održan u Zadru, osigurana i putem internetskog foruma kojem se može pristupiti putem stranice www. energetska-strategija.hr. Kako je pojasnila Kristina Čelić, načelnica u Upravi za energetiku i rudarstvo Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, predstavnici Ministarstva ili tima koji je izradio Strategiju dužni su odgovoriti na svaku primjedbu koja bude postavljana na ovaj način. Nakon provedene javne rasprave, Strategija koja do tad nosi naziv „Zelena knjiga” poslužit će za izradu tzv. „Bijele knjige” koja će se, na prijedlog Vlade, naći pred saborskim zastupnicima. Strategija se donosi na vrijeme do 10 godina, a na temelju usvojenih strateških opredjeljenja Vlada će donijeti i Program provedbe strategije za četverogodišnje razdoblje.

 ŠTO JE STRATEGIJA ENERGETSKOG RAZVITKA?

Strategija energetskog razvoja temeljni je akt iz Zakona o energiji kojim se utvrđuje energetska politika i planira energetski razvoj Republike Hrvatske. Važeću Strategiju energetskog razvoja Hrvatski Sabor je usvojio u ožujku 2002. godine. Kako su predstavljajući novu Strategiju napomenuli zamjenik voditelja projektnog tima dr.sc. Slavko Krajcar i Kristina Čelić, načelnica u Upravi za energetiku i rudarstvo Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Strategiju je potrebno prilagoditi i nadograditi novonastalim okolnostima u energtici i pravnom položaju RH s obzirom na pristupne pregovore na ulazak u EU, potpisivanje Ugovora o uspostavi energetske zajednice s Unijom, te ratificiranje Kyotskiog u postkyotksih sporazuma.
Novu Strategija energetskog razvitka RH izrađena je u sklopu projekta kojeg su pokrenuli Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva i Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), dok su samu strategiju izradili EKONERG-institut za energetiku i zaštitu okoliša, FER-a, Rudarsko geološko naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Ekonomski institut iz Zagreba, švedski AF Group, uz konzultantski nadzor britanskog IPA Energy+Water Consultinga.